Poslovni broj: 15 UsI-1848/21-5

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Nataše Rogošić
kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. Ž. iz K., zastupanog po opunomoćeniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb,
Palmotićeva 5, radi napredovanja državnog službenika, nakon javne i usmene
rasprave zaključene 9. rujna 2021. godine u prisutnosti tužitelja i njegovog
opunomoćenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 17. rujna 2021.
godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje
rješenja tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-
07/18-01/…, URBROJ: 566-01/13-21-… od 14. siječnja 2021. godine.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 12. travnja 2021. godine protiv
rješenja tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-
07/18-01/…, URBROJ: 566-01/13-21-… od 14. siječnja 2021. godine, koja je podnijeta
Upravnom sudu u Zagrebu, koji se rješenjem poslovni broj: UsI-… od 21.
travnja 2021. oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu, kod kojeg je
zaprimljen 28. travnja 2021., tužitelj u bitnom najprije citira izreku osporenog rješenja
tuženika, nakon čega ističe kako je tuženik netočno i nepravilno utvrdio činjenično
stanje i potom pogrešno primijenio materijalno pravo, s tim da se tuženik nije ni upuštao
u meritum spora. Potom, tužitelj reproducira sadržaj obrazloženja osporenog rješenja,
nakon čega navodi kako on nije podnio zahtjev za napredovanje kako to netočno

2 Poslovni broj: 15 UsI-1848/21-5

tuženik navodi, već da je zahtijevao raspored na radno mjesto – položaj pomoćnika
ravnatelja u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za
nadzor s kojeg mjesta da je privremeno premješten, a sve u skladu s rješenjem
Ministarstva financija KLASA: UP/I-112-01/13-01/…, URBROJ: 513-07-21-10/13-…
od 28. svibnja 2013. godine, čiji sadržaj obrazloženja tužitelj citira. Tuženik da se u
svom aktu poziva na Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu
Ministarstva financija ustanovama („Narodne novine“, broj 102/13), koja da je stupila
na snagu 8. kolovoza 2013., kao i na Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva financija
od 29. kolovoza 2013., dakle na propise koji su na snagu stupili nakon donošenja
rješenja o privremenom rasporedu, koji da stoga ne mogu biti relevantni. Nadalje,
tuženik da se poziva na rješenje Ministarstva financija KLASA: UP/I-112-02/13-01/…,
URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 30. kolovoza 2013. godine kojim da je on
raspoređen na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za elektroničke servise i
publikacije u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za
normativnu djelatnost i samooporezivanje, Službi za elektroničke servise i publikacije,
protiv kojeg nije uložio žalbu, ali da niti tim rješenjem nije rješavano o njegovom
privremenom premještaju, pa da tuženik ne obrazlaže neizvršavanje obveze da se
tužitelja vrati na ranije poslove po rješenju od 28. svibnja 2013. godine, kojom
pravomoćnom odlukom da je on privremeno premješten na vrijeme dok postoji sumnja
na zlouporabu položaja i ovlasti ili dok se ne pokrene odgovarajući postupak, a najduže
do 1. siječnja 2014., uslijed čega da je postojala zakonska obveza Ministarstva
financija da ga vrati na radno mjesto s kojeg je udaljen. Tužitelj potom citira
obrazloženje rješenja Ministarstva financija KLASA: UP/I-112-01/13-01/…, URBROJ:
513-07-21-10/13-… od 28. svibnja 2013. godine, te opisuje kronologiju njegovog
postupanja nakon donošenja tog rješenja, pa navodi kako preko 31 godinu radi u
Poreznoj upravi, no do dana podnošenja ove tužbe protiv njega da nije pokrenut
nikakav disciplinski postupak, iako da je na temelju naznačenog akta protiv njega
trebalo pokrenuti odgovarajući postupak ili ga rasporediti na radno mjesto koje je
obavljao prije donošenja istog, no kako na takav način nije postupljeno, on da je
diskriminiran. Zatim, tužitelj citira odredbu čl. 7. toč. 4. Zakona o radu te odredbe čl.

11. i 12. Zakona o državnim službenicima i navodi kako je uslijed prethodno izloženog
došlo do povrede njegovih prava iz odredbi čl. 3., 14., 19. i 29. st. 1. Ustava Republike
Hrvatske, ujedno da je došlo i do povrede zabrane diskriminacije iz odredbe čl. 14.
Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i do povrede protokola broj 1. čl. 1.
Europske konvencije o ljudskim pravima. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim
zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje
tuženika, kao i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod
navoda iz obrazloženja osporenog rješenja jer smatra da je na potpuno i pravilno
utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, tuženik
citira odredbu čl. 90. Zakona o državnim službenicima, te navodi kako sukladno
citiranom propisu rješenje o rasporedu se donosi u slučaju prijma u državnu službu,
kod napredovanja državnih službenika te kod donošenja novog pravilnika o
unutarnjem redu prvostupanjskog tijela, pa kako u konkretnom slučaju spisu predmeta
prileže zahtjev za napredovanje, odnosno kako ga je tužitelj naslovio, zahtjev za
raspored na radno mjesto – položaj pomoćnika ravnatelja u Ministarstvu financija,
Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za nadzor, koji je tužitelj podnio 21. svibnja

2018., da su neosnovani tužbeni navodi o tome kako takav zahtjev nikada nije podnijet.
Također, rješenjem Ministarstva financija KLASA: UP/I-112-01/13-01/…, URBROJ:
513-07-21-10/13-… od 28. svibnja 2013. godine tužitelj da je privremeno premješten po

3 Poslovni broj: 15 UsI-1848/21-5

potrebi službe s danom 29. svibnja 2013. s radnog mjesta – položaj pomoćnika
ravnateljice u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za
nadzor na radno mjesto višeg inspektora za nadzor poreznih obveznika u Ministarstvu
financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za nadzor, Službi za nadzor
poreznih obveznika, do 1. siječnja 2014., protiv kojeg rješenja da tužitelj nije izjavio
žalbu, kao i da je sukladno odredbi čl. 80. st. 3. Zakona o državnim službenicima imao
pravo na plaću koja je za njega povoljnija. Nadalje, 1. kolovoza 2013. da je donesena
Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva
financija („Narodne novine“, broj 102/13), povodom koje da je donesen Pravilnik o
unutarnjem redu Ministarstva financija od 29. kolovoza 2013., slijedom čega da je tijelo
prvog stupnja rješenjem KLASA: UP/I-112-02/13-01/…, URBROJ: 513-07-21-10/13-
… od 30. kolovoza 2013. godine tužitelja rasporedilo na radno mjesto višeg upravnog
savjetnika za elektroničke servise i publikacije u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi,
Središnjem uredu, Sektoru za normativnu djelatnost i samooporezivanje, Službi za
elektroničke servise i publikacije, protiv kojeg rješenja tužitelj da također nije izjavio
žalbu, uslijed čega da je po isteku privremenog premještaja u odnosu na tužitelja ostalo
važeće pravomoćno rješenje KLASA: UP/I-112-02/13-01/…, URBROJ: 513-07-21-
10/13-… od 30. kolovoza 2013. godine. Stoga, da su neosnovani tužbeni navodi
tužitelja kako nakon isteka privremenog premještaja nije raspoređen na drugo radno
mjesto, s tim da tužitelj u tužbi ponavlja navode iz žalbe izjavljene protiv
prvostupanjskog rješenja, zbog čega da tuženik ostaje kod navoda iz osporenog akta,
te je predložio odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava 9. rujna 2021. godine čime je dana mogućnost
strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o
svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju
su pristupili tužitelj i njegov opunomoćenik, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik,
pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

Na održanoj raspravi opunomoćenik tužitelja istaknuo je kako u cijelosti ostaje
kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno u odnosu na
odgovor na tužbu tuženika naveo je kako tuženik kronološki daje točan prikaz
donesenih rješenja prije samog osporenog rješenja, međutim da izbjegava ukazati na
činjenicu kako je Općinski radni sud u Z. upravo po tužbi tužitelja donio presudu
kojom je utvrđeno od strane Ministarstva financija, tadašnjeg ministra prema njemu
šikanozno postupanje, odnosno da je došlo do povrede prava osobnosti, u kojoj
presudi također da je utvrđeno kako je donošenjem rješenja od 28. svibnja 2013.
tadašnji ministar financija zlouporabio svoje ovlasti kada je ne samo tužitelja, nego još
osam visoko rukovodećih državnih službenika smijenio sa njihovih službenih dužnosti.
Nadalje, tuženik da zahtjev tužitelja pravno kvalificira kao prijedlog za napredovanjem
državnog službenika, dok je tužitelj svoj zahtjev usmjerio ka tome da ga se vrati na ono
radno mjesto koje je obavljao prije donošenja tog rješenja, te da je ista obveza bila
utvrđena tim rješenjem, no takva obveza o vraćanju na prethodno radno mjesto da
nikada nije stavljena izvan snage, te prvostupanjsko tijelo na takav način da nikada
nije ni postupilo. Osim toga, Općinski radni sud u Z., između ostalog da je utvrdio
u svojoj presudi i kako je tadašnji ministar financija ispred devet svjedoka zaprijetio
tužitelju i drugim državnim službenicima da ukoliko se budu žalili na rješenje od 28.
svibnja 2013., da će u roku od 24 sata dobiti otkaz te da će im zagorčati život. Također,
da nikakav disciplinski ili stegovni postupak ukoliko je protiv tužitelja trebao biti
proveden, da nikada nije pokrenut niti da je u smislu povrede radne dužnosti na strani
tužitelja donesena bilo kakva odluka. Stoga, u izloženim okolnostima da je tuženik

4 Poslovni broj: 15 UsI-1848/21-5

pogrešno percipirao zahtjev tužitelja koji je kod prvostupanjskog tijela zaprimljen 21.
svibnja 2018. godine. Konačno, opunomoćenik tužitelja predložio je sudu da se za
potrebe ovog spora pribavi i pregleda spis Općinskog radnog suda u Z. poslovni
broj Pr-…, a također iz razloga što smatra da je pravomoćno okončanje
citiranog parničnog postupka prethodno pitanje za ovaj spor, predložio je sudu da se
predmetni spor prekine do okončanja naznačenog parničnog postupka, dok daljnjih
dokaznih prijedloga tužitelj nije imao. Naposljetku, popisao je trošak spora u iznosu od

3.125,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u
naznačenom iznosu.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor
na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz
odgovor na tužbu.

Nadalje, sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja da se ovaj spor prekine
do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim radnim
sudom u Z. pod poslovnim brojem Pr-…, to iz razloga što okončanje
naznačenog postupka ne predstavlja prethodno pitanje kakvo u vidu ima odredba čl.

44. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

Također, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se pribavi i pregleda
parnični spis koji se vodi pred Općinskim radnim sudom u Z. pod poslovnim
brojem Pr-…, to na okolnosti koje su precizirane na održanoj raspravi, kao
nepotreban i suvišan u ovom sporu smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može
donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza imajući u vidu dokaze koji prileže spisu
upravnog tijela koji dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu te spisu
upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti
osporenog rješenja tuženika.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
Naime, prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave,
Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-112-01/18-01/…, URBROJ: 513-07-21-08/18-… od

11. lipnja 2018. godine, odbijen je zahtjev tužitelja, višeg upravnog savjetnika za
elektroničke servise i informiranje u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem
uredu, Sektoru za strategiju i informiranje za raspored na radno mjesto – položaj
pomoćnika ravnatelja u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu,
Sektoru za nadzor, to u bitnom iz razloga što je u Poreznoj upravi provedena
reorganizacija, nakon čega je 1. kolovoza 2013. donesena Uredba o izmjenama i
dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“,
broj 102/13), koja je stupila na snagu 8. kolovoza 2013., povodom koje je ministar
financija uz prethodnu suglasnost Ministarstva uprave donio Pravilnik o unutarnjem
redu Ministarstva financija od 29. kolovoza 2013., čiji sastavni dio su i izmjene i dopune
Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi, pa kako je odredbom čl. 127. st. 1.
Zakona o državnim službenicima propisano da kad se donese pravilnik o unutarnjem
redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na
radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju, u skladu s
navedenim propisima tužitelj da je rješenjem ovog tijela KLASA: UP/I-112-02/13-
01/…, URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 30. kolovoza 2013. godine raspoređen na
radno mjesto višeg upravnog savjetnika za elektroničke servise i publikacije u
Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za normativnu
djelatnost i samooporezivanje, Službi za elektroničke servise i publikacije, protiv kojeg
rješenja tužitelj da nije izjavio žalbu, uslijed čega da je isto izvršno i pravomoćno, pa

5 Poslovni broj: 15 UsI-1848/21-5

da je stoga zahtjev tužitelja neosnovan, te je rješenje doneseno pozivom na odredbu
čl. 63. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, br. 92/05, 140/05, 142/06,
77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15 i 61/17).
Potom, osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike
Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/18-01/…, URBROJ: 566-01/13-21-… od 14. siječnja

2021. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog
rješenja koje je tuženik ocijenio pravilnim i zakonitim, u bitnom iz identičnih razloga na
koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenju.

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužitelj 21. svibnja 2018.
pisanim zahtjevom od prvostupanjskog tijela zatražio da ga se rasporedi na radno
mjesto – položaj pomoćnika ravnatelja u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi,
Središnjem uredu, Sektoru za nadzor.

Međutim, među strankama ovog spora spornim se ukazuje jesu li u konkretnom
slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužitelj rasporedi na radno mjesto – položaj
pomoćnika ravnatelja u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu,
Sektoru za nadzor, odnosno je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno
utvrđeno te pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna
zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, br.
92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13,
37/13, 1/15, 138/15 i 61/17) propisano je da napredovanje u državnoj službi ostvaruje
se rasporedom državnog službenika na više radno mjesto unutar iste kategorije ili
prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.

Stavkom 2. da državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno.
Stavkom 3. da državni službenik može redovito napredovati u državnoj službi
ako: a) je jedanput ocijenjen ocjenom »izuzetan« ili najmanje dva puta uzastopno
ocjenom »primjeran« ili najmanje tri puta uzastopno ocjenom »uspješan« ili višom
ocjenom, b) postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu,
na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti, c) ispunjava uvjete
za raspored na radno mjesto.

Stavkom 4. da kod napredovanja se uzimaju u obzir posljednje dobivene ocjene.
Stavkom 5. da državni službenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na
odgovarajućim poslovima može izvanredno napredovati u državnoj službi, ako
ispunjava uvjete za izvanredno napredovanje propisane uredbom Vlade kojom se
uređuje napredovanje državnih službenika.

Stavkom 6. da načini i uvjeti napredovanja pobliže se uređuju uredbom Vlade.
Uredbom o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika (Narodne
novine, br. 77/07, 142/11 i 105/15), člankom 1. propisano je da ovom Uredbom uređuju
se načini i uvjeti napredovanja državnih službenika.

Člankom 2. da državni službenik može napredovati rasporedom na više radno
mjesto unutar iste kategorije (na radno mjesto više razine iste potkategorije ili na radno
mjesto u višoj potkategoriji) ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.
Načini napredovanja državnih službenika su: redovito napredovanje i
izvanredno napredovanje.

Člankom 3. da državni službenik može napredovati ako je ispunio uvjete iz
članka 90. Zakona o državnim službenicima i uvjete za raspored na radno mjesto
propisane Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi i pravilnikom o
unutarnjem redu (redovito napredovanje).

Člankom 4. da državni službenik može izvanredno napredovati ako je ispunio uvjete iz članka 90. Zakona o državnim službenicima, uvjete stručnog znanja iz članaka

6 Poslovni broj: 15 UsI-1848/21-5

5., 6. i 8. ove Uredbe i ostale uvjete propisane Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u
državnoj službi i pravilnikom o unutarnjem redu (izvanredno napredovanje).
Ocjene iz članka 90. stavka 3. točke a) Zakona o državnim službenicima mogu
biti temelj za samo jedno izvanredno napredovanje.

Člankom 5. da državni službenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na
odgovarajućim poslovima za raspored na radno mjesto u potkategoriji višeg
rukovoditelja, rukovoditelja ili nižeg rukovoditelja može napredovati na radno mjesto u
tim potkategorijama ako ima poslijediplomski znanstveni ili stručni studij, odnosno
doktorat znanosti u području povezanom s državnom ili javnom upravom ili s
djelokrugom državnog tijela te ako postiže naročito istaknute rezultate u području od
značaja za rad državnog tijela.

Člankom 6. da državni službenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na
odgovarajućim poslovima za raspored na radno mjesto u potkategoriji glavnog
savjetnika može napredovati na radno mjesto u toj potkategoriji ako ima doktorat
znanosti u području povezanom s djelokrugom državnog tijela te ako postiže naročito
istaknute rezultate u području od značaja za rad državnog tijela.

Državni službenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na odgovarajućim
poslovima za raspored na radno mjesto u potkategoriji višeg savjetnika-specijalista ili
višeg savjetnika može napredovati na radno mjesto u tim potkategorijama ako ima
poslijediplomski znanstveni ili stručni studij, odnosno doktorat znanosti u području
povezanom s djelokrugom državnog tijela te ako postiže naročito istaknute rezultate u
području od značaja za rad državnog tijela.

Člankom 7. da mišljenje o ispunjavanju naročito istaknutih rezultata iz članka 5.
i članka 6. ove Uredbe daje glavni rukovoditelj na prijedlog neposredno nadređenog
službenika.

Mišljenje iz stavka 1. ovoga članka nije potrebno ako je državni službenik iz
članaka 5. i 6. ove Uredbe ocijenjen ocjenom »izuzetan«.

Jedinica za ljudske potencijale državnog tijela dostavit će čelniku državnog tijela
jednom godišnje izvješće s podacima o državnim službenicima koji ispunjavaju uvjete
za napredovanje iz članka 90. stavka 3. točke a) Zakona o državnim službenicima.
Člankom 8. da državni službenik koji tijekom državne službe stekne viši stupanj
obrazovanja može napredovati na nerukovodeće radno mjesto za koje je kao uvjet
propisan stupanj obrazovanja koji je naknadno stekao, ako na poslovima nižeg stupnja
obrazovanja u državnim tijelima ima dvostruko više radnog iskustva od radnog iskustva
propisanog kao uvjet za raspored na radno mjesto.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno
postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv
prvostupanjskog rješenja, kojim je pak odbijen zahtjev tužitelja, višeg upravnog
savjetnika za elektroničke servise i informiranje u Ministarstvu financija, Poreznoj
upravi, Središnjem uredu, Sektoru za strategiju i informiranje za raspored na radno
mjesto – položaj pomoćnika ravnatelja u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi,
Središnjem uredu, Sektoru za nadzor, ovo stoga što i ovaj sud drži kako u konkretnom
slučaju na strani tužitelja nisu bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu imaju naprijed
citirane mjerodavne odredbe Zakona o državnim službenicima i Uredbe o načinima i
uvjetima napredovanja državnih službenika da ga se rasporedi na zatraženo radno
mjesto, pa sud smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo takav zahtjev tužitelja,
kao i da je tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio njegovu žalbu
izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega sud akt tuženika cijeni u cijelosti
pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7 Poslovni broj: 15 UsI-1848/21-5

S obzirom da tužitelj svojim tužbenim navodima u značajnom dijelu
problematizira zakonitost rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-112-01/13-
01/…, URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 28. svibnja 2013. godine kojim je privremeno
premješten po potrebi službe s danom 29. svibnja 2013. s radnog mjesta – položaj
pomoćnika ravnateljice u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu,
Sektoru za nadzor na radno mjesto višeg inspektora za nadzor poreznih obveznika u
Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za nadzor, Službi
za nadzor poreznih obveznika, do 1. siječnja 2014., te KLASA: UP/I-112-02/13-01/…,
URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 30. kolovoza 2013. godine, kojim je tužitelj
raspoređen na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za elektroničke servise i
publikacije u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za
normativnu djelatnost i samooporezivanje, Službi za elektroničke servise i publikacije,
za istaknuti je kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tih
rješenja, koja su pak izvršna i pravomoćna, već je predmet ovog spora isključivo ocjena
zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 14. siječnja 2021., dakle onog kojim je
odlučeno o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 11. lipnja

2018., uslijed čaga se svi prigovori koji se odnose na zakonitost naprijed naznačenih
rješenja ukazuju bespredmetnima.

Glede tužbenih navoda tužitelja u kojima ističe kako tuženik pogrešno percipira
njegov zahtjev podnesen prvostupanjskom tijelu s obzirom da on nije zahtijevao
napredovanje državnog službenika, kako to pogrešno shvaća tuženik, već da je on
svojim pisanim zahtjevom od 21. svibnja 2018. od prvostupanjskog tijela zatražio da
ga se rasporedi na radno mjesto – položaj pomoćnika ravnatelja u Ministarstvu
financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za nadzor, dakle na ono radno
mjesto koje je obavljao prije donošenja prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-112-
01/13-01/…, URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 28. svibnja 2013., za kazati je kako sud
nalazi da su ovakvi navodi u cijelosti neosnovani.

Naime, s prethodnim u vezi za kazati je kako je tužitelj u trenutku podnošenja
svog zahtjeva sukladno pravomoćnom i izvršnom rješenju prvostupanjskog tijela
KLASA: UP/I-112-02/13-01/…, URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 30. kolovoza 2013.
godine, obavljao poslove višeg upravnog savjetnika za elektroničke servise i
publikacije u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za
normativnu djelatnost i samooporezivanje, Službi za elektroničke servise i publikacije,
pa imajući u vidu da je svojim zahtjevom zatražio da ga se rasporedi na radno mjesto
– položaj pomoćnika ravnatelja u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem
uredu, Sektoru za nadzor, dakle na radno mjesto više kategorije od onog koje obavlja,
potpuno je jasno da upravna tijela u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o državnim
službenicima takav zahtjev jedino i mogla tretirati kao zahtjev državnog službenika za
napredovanjem, uslijed čega sud zaključuje da je tuženik kada je na takav način
tretirao zahtjev tužitelja pravilno i zakonito postupio, čime nije povrijedio zakon na štetu
tužitelja.

U odnosu pak na tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako se tuženik u
osporenom rješenju poziva na odredbe Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva
financija („Narodne novine“, broj 102/13) te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva
financija od 29. kolovoza 2013., no da je riječ o propisima koji su stupili na snagu nakon
donošenja rješenja tijela prvog stupnja KLASA: UP/I-112-01/13-01/…, URBROJ:
513-07-21-10/13-… od 28. svibnja 2013., uslijed čega da iste ne mogu biti relevantne,
najprije je za navesti kako citirani propisu uopće nisu relevantni za predmet ovog spora,
odnosno za ocjenu zakonitosti tuženikovog rješenja od 18. siječnja 2021., s tim da
takvo što niti sam tuženik ne tvrdi u svom aktu, već se tuženik na naznačene propise

8 Poslovni broj: 15 UsI-1848/21-5

poziva isključivo u kontekstu donošenja rješenja tijela prvog stupnja KLASA: UP/I-112- 02/13-01/…, URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 30. kolovoza 2013. godine.

U tom smislu pravilno ističe tuženik da je 1. kolovoza 2013. donesena Uredba o
izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija
(„Narodne novine“, broj 102/13), povodom koje je donesen Pravilnik o unutarnjem redu
Ministarstva financija od 29. kolovoza 2013., zbog čega je tijelo prvog stupnja
rješenjem KLASA: UP/I-112-02/13-01/…, URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 30.
kolovoza 2013. godine tužitelja rasporedilo na radno mjesto višeg upravnog savjetnika
za elektroničke servise i publikacije u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi,
Središnjem uredu, Sektoru za normativnu djelatnost i samooporezivanje, Službi za
elektroničke servise i publikacije, protiv kojeg rješenja tužitelj nije izjavio žalbu, koje je
uslijed toga izvršno i pravomoćno, što pak znači da je po isteku privremenog
premještaja u odnosu na tužitelja po rješenju KLASA: UP/I-112-01/13-01/…,
URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 28. svibnja 2013., ostalo na snazi važeće
pravomoćno rješenje od 30. kolovoza 2013. godine.

Nadalje, u odnosu na navode tužitelja kako je njega zapravo trebalo rasporediti
na ono radno mjesto na kojem je radio do donošenja rješenja KLASA: UP/I-112-01/13-
01/…, URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 28. svibnja 2013., zbog čega da je on to i
tražio svojim zahtjevom od 21. svibnja 2018. podnesenim prvostupanjskom tijelu, za
kazati je kako je tužitelj tim rješenjem privremeno premješten po potrebi službe s
danom 29. svibnja 2013. s radnog mjesta – položaj pomoćnika ravnateljice u
Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za nadzor na radno
mjesto višeg inspektora za nadzor poreznih obveznika u Ministarstvu financija,
Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za nadzor, Službi za nadzor poreznih
obveznika, do 1. siječnja 2014., no s obzirom na naknadno stupanje na snagu Uredbe
o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija i Pravilnika o unutarnjem redu
Ministarstva financija od 29. kolovoza 2013., prvostupanjsko tijelo je rješenjem KLASA:
UP/I-112-02/13-01/…, URBROJ: 513-07-21-10/13-… od 30. kolovoza 2013. godine
tužitelja rasporedilo na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za elektroničke servise
i publikacije u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za
normativnu djelatnost i samooporezivanje, Službi za elektroničke servise i publikacije,
protiv kojeg tužitelj nije izjavio žalbu i koje je stoga postalo izvršno i pravomoćno, što
pak nedvojbeno znači kako je tužitelj i prije isteka privremenog premještaja raspoređen
na drugo radno mjesto, pa je tako jasno da je upravo rješenje od 30. kolovoza 2013.
godine, zamijenilo ono od 28. svibnja 2013., te kako je tužitelj svoj zahtjev podnio dok
je obavljao poslove na temelju tog pravomoćnog rješenja, imajući u vidu da je istim
zatražio da ga se rasporedi na radno mjesto – položaj pomoćnika ravnatelja u
Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za nadzor, dakle na
radno mjesto više kategorije od onog koje obavlja, nesumnjivo je da je takav zahtjev
pravilno okarakteriziran kao zahtjev državnog službenika za napredovanjem.

Osim toga, za ukazati je tužitelju kako iz mjerodavnih odredbi Zakona o
državnim službenicima i Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih
službenika uopće ne proizlazi da bi napredovanje državnog službenika bilo obvezno
kada on stekne uvjete i podnese takav prijedlog, niti postoji obveza prvostupanjskog
tijela rasporediti službenika na radno mjesto više kategorije složenosti poslova, s tim
da odredbe o napredovanju nikako ne mogu imati obligatorni karakter i to u smislu da
bi se ispunjavanjem formalnih uvjeta državni službenik morao rasporediti na više radno
mjesto unutar iste kategorije ili prijeći u višu kategoriju radnih mjesta, već se konačna
odluka isključivo temelji na slobodnoj procjeni čelnika tijela kao osobi odgovornoj za

9 Poslovni broj: 15 UsI-1848/21-5

pravilno funkcioniranje tog tijela, što pak znači da tijelo prvog stupnja ima mogućnost,
ali ne i obvezu rasporediti službenika na radno mjesto više složenosti poslova.
Zaključno, u odnosu na tužbene navode tužitelja u kojima ističe kako je
donošenjem osporenog rješenja došlo do povrede njihovih ustavnih prava, za kazati
je kako je sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno elaborirao
razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje pravilno i zakonito, s tim da je o
eventualnoj povredi ustavnih prava tužitelja isključivo nadležan odlučiti Ustavni sud
Republike Hrvatske, pa ukoliko tužitelj smatra da bi mu takva prava bila povrijeđena,
ima na dispoziciji po okončanju žalbenog postupka, u roku od 30 dana od dana dostave
drugostupanjske presude podnijeti ustavnu tužbu, o kojoj je nadležan odlučiti Ustavni
sud Republike Hrvatske.

Naposljetku, za navesti je kako od nikakvog utjecaja na drugačije rješavanje
konkretne upravne stvari nije niti pozivanje opunomoćenika tužitelja na nepravomoćnu
presudu Općinskog radnog suda u Z. pod poslovnim brojem Pr-…., to
stoga što je već sud u prethodnom dijelu obrazloženja presude naveo kako je predmet
ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 14. siječnja

2021., no predmet istog nije ocjena zakonitosti pravomoćnih rješenja tijela prvog
stupnja od 28. svibnja 2013. i 30. kolovoza 2013., što znači da ukoliko tužitelj ishodi
pravomoćnu sudsku presudu u naznačenom parničnom postupku, ista može
eventualno biti osnov za obnovu postupaka okončanih donošenjem citiranih rješenja,
ali takva presuda ne može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti
je predmet ovog spora.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava
tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom,
tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije
povrijeđeno na njegovu štetu.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od
utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na
temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te
nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128.
stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje
ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi
čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja
izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev
tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom
troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci
rješenja.

U Splitu, 17. rujna 2021. godine

S U D A C

Ivan Dadić

10 Poslovni broj: 15 UsI-1848/21-5

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba
u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog
suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje
Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja I. M., odvjetniku u S.,

uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Odboru za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva
5, uz zapisnik od 9. rujna 2021. i zapisnik o objavi,
- u spis.

RJ./

I. Tužitelj nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka
11. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br.
118/18).

II. Spis u kalendar 30 dana.