1              Poslovni broj K-773/2020-31

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj K-773/2020-31

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pecikozić, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. C., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 20. studenog 2020., poslovni broj KO-DO-2034/2020, nakon javne rasprave održane 24. svibnja 2021., 28. lipnja 2021., te 7. rujna 2021., a održane i zaključene 16. rujna 2021., u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Osijeku Verice Redžep, optuženog B. C. i njegovog branitelja po zamjeničkoj punomoći Nikole Erora, odvjetničkog vježbenika s položenim pravosudnim ispitom, te opunomoćenika oštećenika po zamjeničkoj punomoći, odvjetničkog vježbenika Tomislava Prusa, 17. rujna 2021. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom O. suda u O. od 30. studenog 2020., poslovni broj K-773/2020-2, protiv optuženog B. C., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

 

II. Optuženi B. C., OIB:, sin A. i M. C. rođene M., rođen 1. srpnja 1991. u O., s prebivalištem u V., A. M. R. 11, državljanin R. H., komercijalist, neoženjen, bez djece, sa završenom SSS, bez vojnog čina, bez odlikovanja, dobrog imovnog stanja, osuđivan, prekršajno nekažnjavan,

 

k r i v   j e

što je:

 

dana 3. rujna 2020. oko 21,00 sati, na igralištu nogometne akademije K. –. B., u O., J. R.-K. 22, nakon što ga je oštećeni T. V. za vrijeme utakmice faulirao, revoltiran time, svojom glavom udario u glavu oštećenog T. V., te pristajući da teško tjelesno ozljedi oštećenog T. V., zadao mu snažne udarce šakom u glavu, kojom prilikom  mu je nanio prijelom desne jagodične kosti i prijelom koštanog dijela očne šupljine desnog oka, koja ozljeda čini jednu cjelinu, a koja je ozljeda teške naravi,

 

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

 

III. Optuženi B. C. na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11.

 

o s u đ u j e  s e

 

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

 

IV. Na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11. optuženom B. C.

 

 

i z r i č e  s e

 

UVJETNA OSUDA

 

 

tako što se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

 

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. ZKP/08., nalaže se optuženom B. C. platiti troškove kaznenog postupka i to trošak za provedeno medicinsko vještačenje u ukupnom iznosu od 2.056,00 kuna (dvijetisućepedesetišestkuna), te paušalnu svotu u iznosu od 800,00 kuna (osamstokuna), u roku od 15 (petnaest) dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Optužnicom O. državnog odvjetništva u O. (dalje u tekstu: O. u O.) od 20. studenog 2020., poslovni broj KO-DO-2034/2020, optužen je B. C. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

 

2. Presudom ovog suda, od 30. studenog 2020., poslovni broj K-773/2020-2, izdan je kazneni nalog kojim je optuženi B. C. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, time da mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

3. Optuženik je protiv navedene presude pravodobno podnio prigovor, te je optužnica dostavljena optužnom vijeću ovog suda, radi ispitivanja njezine osnovanosti, koje je optužnicu potvrdilo rješenjem od 22. prosinca 2020., poslovni broj Kov-463/2020-4.

 

4. Zbog navedenog, ovaj sud je nakon provedene rasprave, a prilikom donošenja presude, stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom O. suda u O. od 30. studenog 2020., poslovni broj K-773/2020-2, protiv optuženog B. C. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

 

5. Na raspravi održanoj 16. rujna 2021. optužba je izmijenila činjenični opis optužnice na način da isti glasi: dana 3. rujna 2020. oko 21,00 sati, na igralištu nogometne akademije K. –. B., u O., J. R.-K. 22, nakon što ga je ošt. T. V. za vrijeme utakmice faulirao, revoltiran time, svojom glavom udario u glavu oštećenog T. V., te pristajući da teško tjelesno ozljedi ošt. T. V., zadao mu snažne udarce šakom u glavu, kojom prilikom  mu je nanio prijelom desne jagodične kosti i prijelom koštanog dijela očne šupljine desnog oka, koja ozljeda čini jednu cjelinu, a koja je ozljeda teške naravi.

 

6. Optuženi B. C. očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo iz izmijenjene optužnice.

 

7. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci oštećeni T. V., D. K., J. K., I. P., D. M., M. V., A. B., N. B. i Z. S., provedeno je medicinsko vještačenje ozljeda oštećenika po vještaku sudsko medicinske struke dr. sc. B. D., dr. med., pročitana je materijalna dokumentacija koja priliježe spisu i to otpusno pismo K. bolničkog centra O. (dalje u tekstu: K. O.), Z. za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju na ime T. V. od 9. rujna 2020., nalaz protokol broj 202000048801 K. O. ambulante za M. na ime oštećenog T. V. od 24. rujna 2020., te nalaz protokol broj 2020011266 K. O. O. hitnog prijema na ime B. C. od 3. rujna 2020., a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika (listovi 74-76 spisa), te je ispitan optuženi B. C., time da je na temelju članka 435. stavka 1. ZKP/08. reproducirana snimka njegovog prvog ispitivanja.

 

8. Iznoseći obranu optuženi B. C. naveo je da je kritičnog dana, sve počelo pred kraj utakmice, ˝faulom˝ kojeg je oštećenik izvršio nad njim. I prije ovog ˝faula˝, oštećenik je izvršio prekršaj nad njim ali on to nije loše shvaćao, ti prekršaji su možda bili grublji, ali to je sve normalno u nogometu. Kad se radi o ovom zadnjem faulu, koji je potaknuo fizički sukob između njega i oštećenika, on je bio okrenut prema protivničkom golu, te mu je tada s leđa prišao oštećenik, te ga nogama spleo u njegove noge i oni su zajedno pali i osjetio je udarac rukom, te su obojica pali na tlo. Kad su se ustali, unijeli su se jedno drugome u lice, a on je oštećeniku rekao "drugačije me ne možeš zaustaviti nego faulom", što je oštećenika iznerviralo, budući da ga je udario šakom u glavu, na što mu je on vratio i također ga udario šakom u glavu. Nastala je gužva, te se sve počelo smirivati, a potom je on dobio još jedan udarac isto s lijeve strane u glavu, ali kroz gužvu nije vidio tko ga je to udario, nego su mu kasnije rekli da je to bio brat oštećenika. Nakon toga, netko je viknuo da će zvati policiju i tu su se svi počeli razdvajati, svatko na svoju stranu i situacija se smirila. Nije imao namjeru oštećenika udariti i ozlijediti ga, da je to mislio, učinio bi to i ranije kad je on vršio grublje faule nad njim, udario je oštećenika samo zato jer je oštećenik njega prvi udario iz samoobrane. Cijeli događaj, odnosno ovaj fizički sukob, trajao je kratko, možda oko dvije minute. Nogometni sudac je tijekom utakmice bio dosta nezainteresiran, te je neke prekršaje sudio, a neke i previdio.

 

8.1. Iz reproducirane snimke prvog ispitivanja optuženika proizlazi da je optuženi B. C. prilikom prvog ispitivanja iznoseći obranu naveo da je fizički sukob između njega i oštećenog T. V. počeo nakon što je oštećenik nad njim izvršio prekršaj na način da ga je udario šakom u glavu od ˝iza˝. Izgubio je živce, pošto je njegova ekipa gubila, a nad njim je u utakmici ranije izvršeno već više prekršaja, te se prislonio glavom od glavu oštećeniku (nije ga udario glavom u glavu), nakon čega je brat oštećenika povikao ˝Ti ćeš mog brata!˝ i udario ga je, međutim on u toj gužvi nije vidio da ga je udario brat oštećenika, nego je mislio da je to bio oštećenik zbog čega je udario oštećenika (misleći da mu vraća udarac), a ovaj mu je vratio, također udarcem šakom u glavu, na čega ga je on još jednom udario. On je cijeli događaj doživio više kao neko naguravanje, dvije šake tu, dvije tamo, nije znao da će od toga nastati neki problem. U tom događaju on je oštećeniku zadao ukupno dva udarca, dok je njemu jedan udarac zadao brat oštećenika, a jedan oštećenik.

 

8.2. Upitan u odnosu na razlike u njegovom iskazu prilikom prvog ispitivanja i iskaza danog na raspravi pred sudom, optuženi B. C. naveo je da, u odnosu na njegov iskaz koji dao u policiji, a u kojem je naveo da je udario oštećenog T. V. misleći da ga je on udario, a ne njegov brat, tu se radi o udarcima koje su izmijenili nakon što je već nastala gužva, dakle, radi se o drugom udarcu šakom, a ne onom prvom o kojem je govorio na početku iskaza na raspravi, kad je pričao o početnom faulu i situaciji da su se oštećenik i on ustali, unijeli jedno drugome u lice i da ga je onda oštećenik prvi udario pa on njega. Kad je iznosio obranu  u policiju, bio je svjestan što govori, odnosno bio je svjestan zbog kojeg događaja ga terete, ali su ga bunile kamere, za koje je bio svjestan da ga snimaju i da se njegov iskaz može upotrijebiti kao dokaz, na što je bio upozoren. Tog dana kad je išao na ispitivanje u policiju, njega su nazvali iz policije dok je bio na poslu, te su mu rekli da dođe u policijsku postaju. Kad je došao, tamo ga je dočekala policajka, koja mu je rekla da će ga samo kratko ispitati, da nema potrebe da se radi trošak i da uzima odvjetnika. Prije nego što je počelo službeno ispitivanje, njemu je ta policajka ukratko rekla što će ga pitati i upoznala ga je sa sadržajem tog ispitivanja koje će se odviti pred kamerama, odnosno koja pitanja će mu postaviti. On je shvatio da se protiv njega vodi kazneni postupak tek onda kad mu je to rekao odvjetnik, kad sam mu donio optužnicu, te mu je on onda tu objasnio o čemu se radi. Nadalje, optuženik je naveo da je pravu istinu o događaju rekao tek kad je došao na sud u svom ispitivanju na raspravi, za ono što je rekao u prvom ispitivanju ne može tvrditi da je to točno, ne sjeća se ni što je točno rekao, tada je bio "pod šokom", došao je na ispitivanje s posla. Optuženik je u konačnici rekao da u cijelosti ostaje kod obrane dane na raspravi pred sudom.

 

9. Oštećeni T. V. u iskazu je naveo da je kritičnog dana bio ˝faul˝ na optuženiku. On je prišao optuženiku da bi uzeo loptu, te je napravio ˝faul˝ nad njim, te se optuženik potom okrenuo i udario ga glavom u čelo, a nakon toga ga je udario šakom u glavu u predjelu oka, te je tu osjetio da mu usna trne. Tada su se umiješali i ostali suigrači da bi ih razdvojili, te je optuženik počeo gurati i udarati i ostale suigrače. Prišao je svom bratu da mu on vidi njegove ozljede, na što mu je brat rekao ˝pazi˝, a on se okrenuo i tu ga je optuženik još jednom udario na isto mjesto u predjelu oka i tu je osjetio da mu je taj dio glave počeo trnuti. Nakon toga ga je optuženik povlačio za majicu i rekao "da će još vidjeti". Oštećenik je pojasnio da, kad je na početku iskaza  rekao da je izvršio ˝faul˝ nad optuženikom, to je bilo na način da je svojom nogom pokušao izgurati loptu između nogu optuženika. Kako je optuženik branio loptu, odnosno želio je zadržati, nalazio se u čučnju, te se iz tog čučnja ustao i potom ga udario glavom o glavu. Kad ga je optuženik udario glavom u glavu, to je bilo u području čela, te ga je on odgurnuo rukama od sebe da bi držao distancu od njega, a nakon toga ga je optuženik udario šakom u području oka. Nakon što ga je optuženik prvi puta udario šakom u glavu, on se od njega udaljio i krenuo prema svom bratu koji je bio udaljen od njega desetak metara, da vidi njegove ozljede i tu je optuženik krenuo za njim i ponovno ga još jednom udario šakom. Kad je krenuo prema bratu, njihovi suigrači su stajali otprilike na tri, četiri metra udaljenosti od njih dvojice, te je D. K. stajao između njih raširenih ruku i tu je optuženik i njega udario šakom u glavu i D. K. je pao. Nakon što je optuženik udario D. K., on se samo nastavio kretati prema svojem bratu, nije se ni na koji način uključivao u taj sukob i nije mislio da će doći do nekog daljnjeg sukoba. Tijekom utakmice, a do ovog faula, nije bilo faulova niti sukoba između njega i optuženika. Njegov brat nije sudjelovao u sukobu između njega i optuženika, te je u trenutku kada ga je optuženik prvi puta udario glavom u čelo i drugi puta šakom u područje oka, bio udaljen od njih oko 20-30 metara. Njegov brat nije ni u jednom trenutku udario optuženika. Na utakmici nije vođena evidencija ˝faula˝, a kad se radi o ˝faulu˝ koji je prethodio napadu optuženika na njega, tu je sudac bio dosudio ˝faul˝ prije nego ga je optuženik prvi puta udario. Tijekom te utakmice, on je napravio ˝faule˝ i nad nekim drugim igračima. Njemu sudac za ovaj ˝faul˝ nad optuženikom nije dosudio niti žuti niti crveni karton.

 

10. U postupku nije sporno da je oštećeni T. V., pred kraj nogometne utakmice koja je održana 3. rujna 2020. između ekipe M. i ekipe P.-a Z., izvršio prekršaj nad optuženim B. C., pokušavši mu oduzeti loptu, te da je nakon tog prekršaja došlo do fizičkog sukoba između oštećenog T. V. i optuženog B. C., pri čemu je u tom fizičkom sukobu optuženi B. C. udario oštećenog T. V. šakom u glavu.

 

11. Sporno je kakva je bila dinamika fizičkog sukoba između optuženika i oštećenika, odnosno je li i oštećeni T. V. udario optuženog B. C. šakom u glavu, te ako jest, je li to učnio prvi (pa da mu je optuženik ˝vratio˝ udarcem šakom u glavu), koliko je ukupno udaraca šakom u glavu optuženik zadao oštećeniku, te kakve je tjelesne ozljede oštećenik zadobio prilikom udarca/udaraca optuženika šakom u njegovu glavu.

 

12. Svjedok D. K. u iskazu je naveo da je pred kraj utakmice koju su igrali 3. rujna 2020., oštećeni T. V. pokušavao oduzeti loptu optuženiku i u tom pokušavanju da se izbore za loptu, počelo je vrijeđanje između njih dvojice, tako da je oštećenik vrijeđao optuženika, a ovaj mu je uzvraćao te uvrede, te je nedugo zatim započeo i fizički sukob između njih dvojice tako da je optuženik prišao oštećeniku T. V., udario ga glavom u glavu, te nakon toga je oštećenik T. V. udario optuženika rukom ili šakom po licu, a nakon toga je optuženik udario oštećenika T. V. šakom ili rukom u glavu tako da je oštećenik T. V. pao na tlo. Nakon toga, skupilo se dosta kolega te je netko udario optuženika u predjelu glave. Otprilike pola minute nakon toga i on (svjedok) je zadobio udarac u predjelu potiljka ali ne zna točno tko mu je zadao taj udarac, on to nije vidio, a kolege iz protivničke ekipe su rekli da je to bio optuženi B. C.. Dio pripadnika protivničke ekipe je poticalo optuženika na daljnju eskalaciju sukoba, a dio ga je smirivao. Optuženik oštećeniku zadao ukupno dva udarca, jedan glavom od glavu, a drugi šakom ili otvorenom rukom u lice. U trenutku fizičkog sukoba optuženika i oštećenika on je bio od njih udaljen četiri ili pet koraka, bliže od ostalih sudionika utakmice. Tijekom utakmice nije bilo tenzija između optuženika i oštećenika, normalno su se  ponašali jedan prema drugom. Što se tiče udarca kojeg je on zadobio od optuženika, smatra kako meta napada nije bio on, nego netko drugi.

 

13. Svjedok J. K. u iskazu je naveo da je on na nogometnoj utakmici, koja se odigrala kritičnog dana bio nogometni sudac. Pred sam kraj utakmice, na otprilike sedam metara od gola ekipe oštećenika, oštećenik je napravio "faul", te je on svirao "faul". Okrivljenik je krenuo po loptu, ali se zaustavio i vratio natrag prema oštećeniku. Došao mu je skroz blizu, odnosno unio mu se u lice, ali bez da ga je lupio glavom. Tu su došli i drugi igrači i stvorila se gužva, te je optuženik udario oštećenika šakom u glavu. U toj gužvi svi igrači i suigrači pokušavali su razdvojiti optuženika i oštećenika s tim da je optuženik i dalje pokušavao nasrnuti na oštećenika. U tom je na kraju uspio, te je još jednom šakom u glavu udario oštećenika. Nakon toga, optuženik je ponovno pokušao udariti oštećenika ali je umjesto njega, udario je D. K., koji je sjeo na pod. Tu se nastavila "gužva", a nakon toga se sve smirilo na nekih 3-5 minuta, ljudi su stajali u grupicama, a oštećenik je stajao sam, te mu se optuženik normalnim, laganim koracima počeo približavati, tako da on uopće nije mislio da će ga ponovno udariti, ali optuženik je udario oštećenika ponovno šakom u glavu, te je nekoliko sekundi nakon toga prišao i brat oštećenika M. V., koji je onda udario optuženika isto šakom u glavu, te se suigrač optuženika obratio bratu oštećenika s riječima: "Što se ti petljaš?", a ovaj mu je odgovorio: "To mi je brat, hoće ga ovaj više prestati udarati?". Nakon toga, oštećenik je sjedio na travi i rekao da mu nije dobro. Tijekom cijelog fizičkog sukoba optuženik je uporno pokušavao nasrnuti na oštećenika, a ostali igrači su ga u tome pokušavali spriječiti. Oštećenik nije niti u jednom trenutku udario optuženika niti ga je pokušavao udariti. Utakmica je prije ovog sukoba, a vezano za "faule" bila posve normalna i ništa izvan uobičajenog. Prije ovog sukoba bilo je par "faula" na optuženiku ali ništa neuobičajeno.

 

14. Svjedok I. P. u iskazu je naveo da je on na utakmici od 3. rujna 2020. bio suigrač u ekipi optuženika. Prije početka fizičkog sukoba između optuženika i oštećenika, oštećenik je napravio "faul" nad optuženikom koji je bio grublji odnosno udario ga je rukom u zatiljak. Nakon toga, optuženik se oštećeniku "unio u facu", te je oštećeni T. V. udario optuženog B. C. šakom u predjelu glave, a potom mu je optuženi B. C. vratio na sličan način, odnosno udario ga rukom u predjelu glave s tim da se ne sjeća je li to bilo šakom ili otvorenim dlanom. Brat oštećenika M. V. nalazio se u blizini, te je on udario optuženika također rukom u predjelu glave, ne sjeća se točno na koji način. To je uglavnom bilo to, bila je gužva, nastojali su smiriti situaciju. U trenutku fizičkog sukoba on je bio dosta blizu optuženika i oštećenika, odnosno na otprilike dva do tri metra udaljenosti. On je vidio samo jedan udarac od strane optuženika prema oštećeniku. Oštećenika je vidio poslije utakmice, poslije tuširanja, te je bio crven u licu, ali i svi drugi igrači su bili crveni u licu zbog vrućine, ali ništa drugo što bi ukazivalo na neke ozljede nije primijetio. Nije vidio da bi D. K. zadobio kakvu ozljedu. B. C. poznaje sa nogometa otprilike pet do sedam godina, ali isto toliko poznaje i brata oštećenika. Oštećenik je tijekom cijele utakmice bio malo grublji prema optuženiku, odnosno zadavao mu je jače udarce nego što je to u nogometu uobičajeno, primjerice kada mu je zadao ovaj zadnji udarac u zatiljak prije nego što je započeo fizički sukob između optuženika i oštećenika. Nakon ovog fizičkog sukoba, a prije dolaska policije, oštećenik se normalno ponašao.

 

15. Svjedok D. M. u je naveo da je na utakmici od 3. rujna 2020. bio s optuženikom u ekipi. Pred sam kraj utakmice odvio se "duel" između oštećenika i optuženika, oni su se porječkali, unijeli jedan drugome u lice, nakon čeka je oštećeni T. V. udario optuženika šakom u glavu, te mu je optuženi B. C. vratio na način da ga je također udario šakom u glavu. U jednom trenutku "naletio je" brat oštećenika i udario optuženika također šakom u glavu sa strane, tu se nastavilo prepiranje i naguravanje, bila je gužva, oko dvadesetak ljudi. Sjeća se da je još jedan čovjek u toj gužvi zadobio udarac i vidio ga je ispred sudnice ali ne zna kako se zove i ne zna tko mu je točno zadao taj udarac. U trenutku fizičkog sukoba između optuženika i oštećenika on je bio udaljen od njih nekih desetak metara. Prije samog fizičkog sukoba, na utakmici su bile prisutne tenzije između ekipa, te da je primijetio da je oštećenik dosta nervozan i agresivan u igri.

 

16. Svjedok M. V. u iskazu je naveo da je on na utakmici 3. rujna 2020. bio u ekipi sa svojim bratom oštećenim T. V.. Pred sam kraj utakmice, nakon "duela", optuženi B. C. udario je njegovog brata glavom od glavu. Tu je nastala gužva i metež, optuženik se zaletio i udario D. K. šakom u glavu. Kada se sve smirilo, stajao je sa svojim bratom i A. B. i vidio kako se optuženik polako približava njegovom bratu, izgledalo je kao da mu se ide ispričati, ali on mu je prišao i udario ga šakom u glavu na što je on "skočio", odgurnuo optuženika, odnosno reagirao, ne sjeća se točno kako. Osim ovih udaraca koje je naveo, nije vidio da bi bilo nekih drugih udaraca između optuženika i njegovog brata. U trenutku početka fizičkog sukoba između optuženika i njegovog brata bio je od njih udaljen nekih dvadesetak metara. On je zasigurno, nakon što je optuženik udario njegovog brata šakom u glavu, pokušao udariti optuženika, odgurnuo ga je, ne sjeća se točno da li ga je udario i na koji način. Njega su u tom trenutku i ostali igrači držali i pokušavali spriječiti fizički sukob koji se odvijao. Organizator ove K. lige i vođa njihove ekipe bio je A. B., a on je igrao u ekipi P. banke. A. B. je direktor P., te vodi ekipu u kojoj igraju on i njegov brat. Sudac na utakmici je bio J. K..

 

17. Svjedok A. B. u iskazu je naveo da je on osobno bio sudionik utakmice koja se kritičnog dana održala između ekipe P.-a i M., kao član ekipe P.-a. Pred kraj utakmice, oštećeni T. V. izvršio je prekršaj na optuženim B. C., a to je bio uobičajeni prekršaj koji se znao dogoditi u nogometu tako da su se njih dvojica držali i gurali, te su obojica završila na tlu. Nakon tog prekršaja, optuženi B. C. "izgubio je živce", te je prvo udario oštećenog T. V. glavom u glavu, a nakon toga i šakom u glavu i tu su ostali igrači pokušali zaustaviti nasrtanje optuženog B. C. na oštećenika i smiriti situaciju. Napravili su "zid" između njih, te pokušali smiriti situaciju, ali je optuženik uspio "proći kroz njih". Misli da se tu brat T. V. zatrčao u C., pretpostavlja s namjerom da ga udari pošto mu je C. udario brata, i gurnuo ga je sigurno, ali ne zna da li ga je na kraju udario, a on i ostali igrači nisu uspjeli zadržati optuženog B. C. i on je još jednom udario oštećenika šakom u glavu i nije se smirivao. Moguće je da je zadao oštećeniku još jedan udarac ili pokušaj udarca, ali to ne može sa sigurnošću reći. Nakon toga, netko je počeo vikati da se pozove policija i tu se situacija smirila. Na utakmici nije bilo kakvih neuobičajenih tenzija niti nekog izvanrednog natjecateljskoj ozračja. Ta liga je u cijelosti kao rekreativno druženje, a bodovi između ekipa su zapravo osmišljeni da bi sve to bilo zanimljivije. Zbog ovog događaja, većina je sudionika bila šokirana istim. Nakon toga, ekipa Z. banke je rekla da više ne želi igrati sa ekipom M.. Kad je govorio o prekršaju koji je oštećeni T. V. vršio nad B. C., nije primijetio da bi oštećenik B. C. udario, bio je to uobičajeni prekršaj koji se događa u nogometu. T. V. nije ni na koji način pokušavao nasrnuti na B. C., niti je na bilo koji način svojim ponašanjem pokušao produbiti ovaj fizički sukob. Organizator lige na kojoj se dogodio inkriminirajući događaj je A. K. B., zajedno s njim (svjedokom). On je voditelj ekipe u kojoj igra oštećenik. Oštećenik je zaposlen u B., a brat oštećenika u P.. On je direktor bratu oštećenika. U predmetnoj utakmici sudio je J. K., s kojim je dobar prijatelj, on je kum njegovom djetetu.

 

18. Svjedok N. B. u iskazu je naveo da je kritičnog dana na utakmici koju je njegova ekipa M. igrala sa ekipom P., bila pred kraj utakmice borba za loptu između optuženog B. C. i oštećenog T. V.. V. je prilikom tog prekršaja kojeg je vršio nad optuženikom, udarao njega nogama po nogama, a onda nakon toga "u borbi rukom udario u glavu". Nakon toga su se njih dvojica okrenula jedno prema drugome, te unijeli jedan drugome u lice i onda je nastala gužva, te zbog te gužve, nije vidio što se točno nakon toga događalo. Bio je na kraju terena gdje igra obrana, a optuženik i oštećenik na drugom kraju terena i u trenutku kada je vidio ovaj prekršaj kojeg je oštećenik vršio nad optuženikom, ali tu je bila čista linija i sve je mogao vidjeti, još nije bilo nikakve gužve. Po njegovoj procjeni, oštećenik se za vrijeme utakmice prema optuženiku ponašao dosta grubo, prečvrsto. Nije vidio da bi optuženik još nekoga udario. Oštećenik tijekom utakmice zbog prekršaja počinjenih nad optuženikom nije bio sankcioniran niti žutim niti crvenim kartonom.

 

19. Svjedok Z. S. u iskazu je naveo da je pred kraj predmetne utakmice, u kojoj je igrao u ekipi M., oštećeni T. V. izvršio je grublji prekršaj nad optuženim B. C., tako da su obojica pali na tlo, a nakon što su se ustali, unijeli su se jedan drugome u lice, T. V. udario je optuženika rukom u lice, na što mu je B. C. vratio isto udarcem rukom u lice. Nakon ovog fizičkog sukoba što je vidio, odnosno udaraca koji su razmijenili oštećenik i optuženik, nastala je gužva i sve se nakon toga smirilo. Nije vidio nikakve udarce osim ta dva koja je spomenuo. Tijekom utakmice, T. V. je izvršio više prekršaja nad B. C., a jesu li ti prekršaji bili neuobičajeno grubi, procijenio bi svaki nogometni sudac zasebno. Da je oštećeni T. V. vršio dosta prekršaja nad optuženim B. C., zna zato jer je sudac "svirao" prekršaj kada bi V. isti napravio. Bilo je obostranih prekršaja, odnosno, sudac je tijekom utakmice "svirao" i prekršaje koje je činila ekipa M.. Kad je govorio o grubljem prekršaju kojeg je V. pred kraj utakmice izvršio nad C., može pojasniti da je lopta išla prema C., a V. se nalazio C. iza leđa, a sve se događalo ispred gola protivničke ekipe P.-a. Kod ovog prekršaja, lopta je pala na C. i on i oštećenik su pali na tlo.

 

20. Analizirajući iskaze svih ispitanih svjedoka, sud zaključuje da je pred kraj nogometne utakmice nedvojbeno oštećeni T. V. izvršio prekršaj nad optuženim B. C., kao i da je taj prekršaj bio grublje naravi – u tom dijelu sud obranu optuženog B. C. drži vjerodostojnom – kad optuženik navodi da mu je oštećenik, u cilju oduzimanja lopte, prišao s leđa te ga udario rukom u zatiljak (što potvrđuju i svjedok I. P. i N. B.), nakon čega su se optuženik i opštećenik nogama ˝spleli˝, te u ovom duelu pali na tlo. Kad su se obojica ustali, odnosno kad se oštećenik ustao, a optuženik krenuo ustajati iz čučnja, optuženik je udario oštećenika glavom od glavu. Da optuženik nije samo prislonio svoju glavu na glavu optuženika, odnosno da se njih dvojica nisu samo ˝unijeli jedan drugome u lice˝, slijedi iz iskaza oštećenog T. V., te svjedoka D. K., M. V. i A. B., koji navode da se radilo u udarcu glavom od glavu. I drugi navedeni svjedoci potvrđuju da je u tom trenutku došlo do neke vrste kontakta optuženika i oštećenika glavom od glavu, samo očito procjena radi li se tu samo o ˝oslanjanju˝, ˝unošenju licem u lice˝ ili pak udarcu glavnom od glavu ovisi o subjektivnom viđenju svakog pojedinog svjedoka, time da sud drži da je to ipak bio kontakt jačeg intenziteta, odnosno udarac glavom, u kojem dijelu sud smatra vjerodostojnim iskaz oštećenika, budući da je u događaju neposredno sudjelovao, te kao osoba koja je to doživjela može najbolje procijeniti da li se taj kontakt glavom može nazvati udarcem, time da optuženik po mišljenju suda, navodeći da nije udario oštećenika glavom, nego da je svoju glavu prislonio na njegovu, odnosno da su se ˝unijeli jedan drugome u lice˝ želi smanjiti svoju kaznenu odgovornost.

 

20.1. Glede daljnje dinamike sukoba, dio ispitanih svjedoka i to J. K., M. V. i A. B. iskazali su suglasno iskazu oštećenog T. V. – da je optuženi B. C. udario oštećenika šakom u glavu, a da oštećenik pri tom niti u jednom trenutku nije udario optuženika, dok je dio ispitanih svjedoka i to D. K., I. P., D. M. i Z. S. potvrdio obranu optuženika, navodeći da je oštećenik udario optuženika, te da mu je optuženik nakon toga ˝vratio˝ šakom u glavu, s tim da drugi udarac šakom u glavu upućen od strane optuženika oštećeniku u svojim iskazima spominju oštećeni T. V., svjedok J. K., M. V. i A. B..

 

20.2. Dovodeći u vezu iskaze svih ispitanih svjedoka s obranom optuženika – danom na raspravi i prilikom prvog ispitivanja – sud drži da oštećeni T. V. jest u jednom trenutku udario optuženika šakom u glavu (iako on to u svom iskazu ne spominje, kao niti svjedoci J. K., M. V. i A. B.), te u tom dijelu sud smatra nevjerodostojnim iskaz oštećenog T. V., te svjedoka J. K., M. V. i A. B. u dijelu u kojem su naveli da oštećenik niti u jednom trenutku nije udario optuženika. Međutim, sud drži da oštećeni T. V. nije prvi udario šakom u glavu optuženika, jer to tako ne proizlazi niti iz obrane optuženika, dane prilikom njegovog prvog ispitivanja, kad je naveo da je ˝izgubio živce, pošto je njegova ekipa gubila, a nad njim je u utakmici ranije izvršeno već više prekršaja, te se prislonio glavom od glavu oštećeniku (nije ga udario glavom u glavu), nakon čega je brat oštećenika povikao ˝Ti ćeš mog brata!˝ i udario ga je, međutim on u toj gužvi nije vidio da ga je udario brat oštećenika, nego je mislio da je to bio oštećenik zbog čega je udario oštećenika (misleći da mu vraća udarac), a ovaj mu je vratio, također udarcem šakom u glavu, na čega ga je on još jednom udario˝. Iako je optuženik, upitan u odnosu na razlike između svoje prve iznesene obrane i one iznesene na raspravi, rekao da ostaje kod one obrane iznesene pred sudom, da je u policiji bio u šoku i da se ne sjeća što je točno rekao, sud drži da nije životno niti logično da optuženik u svom prvom ispitivanju ne bi naveo činjenicu koja mu evidentno može smanjiti kaznenu odgovornost, odnosno smanjiti kriminalnu količnu njegovog djelovanja – da nije naveo da je njega oštećenik prvi udario. Upravo zbog toga, sud drži da je optuženik prvi udario oštećenika, pa da je oštećenik onda njega udario (o kojem udarcu iskazuju svjedoci D. K., I. P., D. M. i Z. S.), pa ga je optuženik nakon toga još jednom udario. Da je optuženik dva puta udario oštećenika šakom u glavu, slijedi iz iskaza oštećenog T. V., J. K., M. V. i A. B., pa i iz prve obrane optuženika u kojoj je isti naveo da je oštećeniku zadao ukupno dva udarca, a što je kasnije u svojoj obrani opovrgnuo.

 

20.3. Sud smatra da je obrana optuženog B. C. dana prilikom prvog ispitivanja u većem dijelu vjerodostojna (izuzev dijela u kojem je naveo da je samo prislonio svoju glavu na glavu oštećenika), a da ju je optuženik, želeći smanjiti svoju kaznenu odgovornost, u daljnjem tijeku postupka prilagodio, navodeći kako je njegov udarac šakom u glavu uslijedio nakon što ga je oštećenik prvi udario, odnosno da je postupao u nužnoj obrani. U odnosu na pozivanje na nužnu obranu, pa čak i da jest točno da je oštećenik prvi zadao udarac optuženiku, optuženik se na nužnu obranu ne bi mogao pozivati, a s obzirom da je između optuženika i oštećenika zapravo došlo do fizičkog sukoba u kojem su obojica aktivno sudjelovala – došlo je do tuče, u kakvoj se situaciji niti napadnuti niti napadač ne mogu pozivati na nužnu obranu, budući da su oba napada protupravna.

 

20.4. Glede ispitanih svjedoka, a kako je gore već dijelom obrazloženo, sud je ocijenio da je svaki od iskaza u nekom dijelu vjerodostojan, svi su svjedoci bili neposredni očevici događaja i promatrali situaciju s relativno male udaljenosti, no međutim, kako je bilo prisutno puno osoba, stvorila se gužva, a svjedoci se svi međusobno poznaju, jer zajedno treniraju nogomet, te poznaju i optuženika i brata oštećenika, sud drži da je u konkretnom slučaju bilo ključno dovesti u vezu iskaz oštećenog T. V. s obranom optuženika – a kako su njih dvojica sudjelovali u predmetnom fizičkom sukobu, dok su iskazi ostalih svjedoka bili samo kontrolni iskazi, kojima je sud provjeravao istinitost svakog pojedinog segmetna iskaza oštećenika i obrane optuženika. Zbog navedenog, sud je sagledavajući cijeli događaj u cjelini, u pojedinom dijelu povjerovao iskazu svakog od ispitanih svjedoka, ali niti jednom iskazu u cijelosti.

 

20.5. Tako je sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenog T. V. gotovo u cijelosti, izuzev u dijelu u kojem je naveo da on i njegov brat niti u jednom trnutku nisu udarili optuženog B. C. (u tom dijelu njegov je iskaz suprotan iskazima D. K., I. P., D. M. i Z. S., pa i A. B. i samog M. V. koji su naveli da ne mogu sa sigurnošću reći je li M. V. udario B. C.).

 

20.6. Iskaze svjedoka J. K., M. V. i A. B. sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem su naveli da je B. C. oštećenom T. V. zadao ukupno dva udarca šakom u glavu, time da sud drži, a kako je ranije obrazloženo, da optuženik na početku fizičkog sukoba s oštećenikom, nije samo ˝unio u lice˝ oštećenika, nego da ga je udario glavom od glavu, u kojem dijelu iskaz svjedoka J. K. nije vjerodostojan. Također, iskazi navedenih svjedoka po mišljenju suda, nisu vjerodostojni niti u dijelu u kojem svjedoci navode da oštećenik niti u jednom trenutku nije udario optuženika, budući da su u tom dijelu suprotni iskazima svjedoka D. K., I. P., D. M. i Z. S. (svjedok D. K. bio je u ekipi oštećenika) koji su tvrdili da je oštećenik udario optuženika, također šakom u glavu. Sud smatra da navedeni svjedoci, ne navodeći da je oštećenik također udario optuženika, žele pogodovati oštećeniku s obzirom na eventualne buduće sporove s optuženikom, vezane za naknadu štete, a u kojima će biti važan doprinos oštećenika vlastitoj šteti.

 

20.7. Iskaze svjedoka D. K., I. P., D. M. i Z. S. sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem su naveli da je oštećenik također udario optuženika, međutim sud drži da nisu istiniti u dijelu u kojem navode da je oštećenik prvi udario šakom u glavu optuženika, a da mu je optuženik ˝vratio˝ sve imajući u vidu da zbog gužve koja se stvorila imenovani svjedoci moguće sam događaj nisu dobro vidjeli, a s obzirom da osobno poznaju optuženika, s kojim rekreativno igraju nogomet, na taj način žele smanjiti njegovu kaznenu odgovornost u ovom postupku, time da je i sam optuženik u svom prvom ispitivanju iskazao da je on prvi udario oštećenika.

 

20.8. Iskaz svjedoka N. B. sud nije posebno cijenio, budući da je navedeni svjedok naveo da nije dobro vidio sam fizički sukob između optuženika i oštećenika.

 

21. Provedenim medicinskim vještačenjem vještaka sudsko medicinske struke dr.sc. B. D., koji je neposredno ispitan na raspravama od 7. rujna 2021. i 16. rujna 2021., na koje stranke nisu imale primjedbi, utvrđeno je da je oštećenik kritične zgode zadobio tešku tjelesnu ozljedu, koja se sastojala od prijeloma desne jagodične kosti i prijeloma koštanog dijela očne šupljine desnog oka. Ovo je ozljeda nastala direktnim udarcem (najvjerojatnije udarcem šake), silom jakog intenziteta. Za nastanak ove ozljede, bio je dovoljan jedan udarac stisnutom šakom, ali se ne može isključiti da je ozljeda nastala s dva pa čak i više neovisna udarca. Nadalje, uvidom u medicinsku dokumentacije na ime B. C., vidljivo je da je imenovani pregledan 3. rujna 2021. u K. O., te je kod optuženika, nakon pregleda i RTG obrade, postavljena dijagnoza nagnječenje gornje čeljusti lijevo, te nagnječenje zatiljka. Nagnječenje gornje čeljusti lijevo i nagnječenje zatiljka je dijagnoza koja se ne može popratiti u sudsko medicinskom smislu jer je dijagnoza zadana isključivo na temelju subjektivnog osjećaja boli u području gornje čeljusti lijevo i na zatiljku. Subjektivan osjećaj boli bez motoričke promjena na mjestu te boli, nije ozljeda u sudskomedicinskom smislu. Iz navedenog proizlazi da optuženik kritične zgode nije ozlijeđen u sudskomedicinskom smislu, međutim, vještačenjem se ne može isključiti da je optuženik zadobio udarce kako je sam naveo, odnosno kako je navedeno u medicinskoj dokumentaciji, ali su ti udarci, ako su postavljeni, bili takvog intenziteta da nisu prouzročili morfološki vidljive promjene na licu.

 

21.1. Nalaz i mišljenje vještaka sudsko medicinske struke, na koje niti stranke nisu imale primjedbi, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

 

22. Iz otpusnog pisma K. O., Z. za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju na ime T. V. od 9. rujna 2020., nalaza i protokola broj 202000048801 K. O. ambulante za M. na ime oštećenog T. V. od 24. rujna 2020., te nalaza protokol broj 2020011266 K. O. O. hitnog prijema na ime B. C. od 3. rujna 2020., koju dokumentaciju je sudsko medicinski vještak koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja, proizlaze činjenice utvrđene vještačenjem – da je oštećeni T. V. kritične zgode zadobio tešku tjelesnu ozljedu, a da optuženi B. C. nije zadobio ozljede u sudsko medicinskom smislu.

 

23. Iz izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije proizlazi da je optuženik kazneno osuđivan presudom O. suda u O., od 18. prosinca 2014., zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 2. KZ/11. – iskorištavanja djece za pornografiju, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od jedne godine, dok nije prekršajno kažnjavan.

 

24. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi B. C. počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

 

25. Da je optuženik, nakon što ga je oštećeni T. V. za vrijeme utakmice izvršio prekršaj nad njim, izazvan time, svojom glavom udario u glavu oštećenog T. V., te pristajući da teško tjelesno ozljedi oštećenog T. V., zadao mu snažne udarce šakom u glavu, kojom prilikom  mu je nanio tešku tjelesnu ozljedu, proizlazi iz iskaza oštećenog T. V., te iskaza ispitanih svjedoka, provedenog medicinskog vještačenja (iz kojeg proizlazi da je za tešku tjelesnu ozljedu koju je oštećenik zadobio bio potreban i samo jedan udarac šakom jakog intenziteta), a i same obrane optuženika, koji nije osporavao da je oštećenika udario šakom u glavu, međutim u postupku pred sudom je osporavao da je on prvi udario oštećenika, odnosno tvrdio je da je postupao u nužnoj obrani.

 

26. Sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je oštećeni T. V. izvršio prekršaj nad optuženikom na način da ga je udario rukom u zatiljak, te su se obojica u duelu ˝zapleli˝ i pali na tlo, nakon čega je, kad su se ustali, optuženik oštećenika udario glavom od glavu, te ga potom, iznerviran od cijele situacije, udario i šakom u glavu, nakon čega je oštećenik optuženika udario, te ja optuženik nakon toga još jednom udario šakom u glavu oštećenika.

 

26.1. Da se događaj zbio na ovaj način, sud je utvrdio cijenivši svaki iskaz svjedoka posebno i sve njih zajedno u odnosu na obranu optuženika, za koju sud smatra da je gotovo u cijelosti istinita ona dana prva, u postupku pred policijom, a da je svoju kasniju obranu danu pred sudom optuženik prilagodio i izmijenio u cilju otklanjanja, odnosno smanjenja vlastite kaznene odgovornosti – a i eventualne kasnije odgovornosti za naknadu štete, vidjevši da je oštećenik zainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka, odnosno da će najvjerojatnije ostvarivati svoje pravo na naknadu štete u posebnoj građanskopravnoj parnici.

 

27. Kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz članka 118. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko drugoga teško tjelesno ozljedi ili mu teško naruši zdravlje.

 

28. Optuženi B. C. počinio je navedeno kazneno djelo tako što je, nakon što je oštećeni T. V. nad njim za vrijeme utakmice počinio prekršaj, revoltiran time, svojom glavom udario u glavu oštećenog T. V., te mu zadao snažne udarce šakom u glavu, kojom prilikom mu je nanio prijelom desne jagodične kosti i prijelom koštanog dijela očne šupljine desnog oka, koja ozljeda čini jednu cjelinu, a koja je ozljeda teške naravi.

 

29. Ovdje se napominje da je sud mišljenja da je optuženik prilikom počinjenja kaznenog djela, a s obzirom na to da je oštećeniku zadao dva udarca šakom u glavu, jakog intenziteta (dakle u dio tijela u kojem se nalaze vitalni organi) postupao s izravnom namjerom, svjesno i želeći oštećeniku zadati tešku tjelesnu ozljedu, međutm kako je optuženiku optužnicom stavljeno na teret postupanje s neizravnom namjerom (u činjeničnom opisu se navodi ˝pristajući da teško tjelesno ozljedi oštećenog T. V.), sud nije mogao izmijeniti činjenični opis na štetu optuženika, te je zbog toga optuženik osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede počinjenog s neizravnom namjerom (članak 449. stavak 1. i 2. ZKP/08.)

 

30. Ubrojivost optuženika, kao niti njegova svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.

 

31. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

 

31.1. Naime, suprotno navodima obrane, čak i da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je oštećenik prvi udario optuženika (a što nije, kako je to već ranije obrazloženo), pravo optuženika na pozivanje na nužnu obranu bilo bi u konkretnom slučaju isključeno. Naime, iz rezultata postupka nedvojbeno proizlazi da su i optuženik i oštećenik htjeli fizički sukob koji je rezultirao tučnjavom, a u takvoj situaciji, prilikom namjernog međusobnog obračunavanja dviju osoba, obje su napadači, oba napada su protupravna, zbog čega se ni jedan od njih ne mogu pozivati na nužnu obranu.

 

32. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi B. C. počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. koje mu se stavlja na teret, te je za navedeno djelo i proglašen krivim.

 

33. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

 

33.1. Tako je sud od olakotnih okolnosti optuženom B. C. uzeo u obzir njegovu prekršajnu nekažnjavanost, te činjenicu da je u postupku utvrđeno da je i oštećeni T. V. doprinio nastanku fizičkog sukoba između njega i optuženika, prvo izvođenjem grubog prekršaja nad optuženikom, a kasnije i zadavanjem udarca optuženiku, zbog čega je optuženik nedvojbeno bio u jednom afektivnom stanju bijesa u kojem nije mogao na adekvatan način kontrolirati svoje postupke.

 

33.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženiku uzeo u obzir njegovu osuđivanost i to zbog kaznenog djela na štetu djece, dok je ovdje osuđen zbog kaznenog djela protiv života i tijela, što ukazuje na raznolikost njegovog društveno nepoželjnog ponašanja, odnosno činjenja najrazličitijih kaznenih djela, kao i činjenicu da tijekom postupka nije iskazao nikakvo kajanje niti namjeru oštećeniku naknaditi štetu.

 

33.3. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog B. C., ovaj sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora u okviru zakonom propisane za navedeno kazneno djelo, te je optuženik, na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11. za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

33.4. S obzirom na to da je optuženik osoba mlađe životne dobi, te da isti nije do sada osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, dakle da se ne radi o specijalnom povratniku, kao i da optuženik i oštećenik trenutno nisu u nikakvom odnosu i kontaktu, odnosno da je njihov fizički sukob bio jedan ekces na nogometnoj utakmici, sud je mišljenja da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je primjenom članka 56. stavka 2. i. 3. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Ipak, imajući u vidu da je optuženik ranije osuđivana osoba, sud je mišljenja da mu je potreban jedan duži rok provjeravanja (četiri godine) da bi imao u svijesti da je osuđen zbog kaznenog djela i da mora uskladiti svoje ponašanje s društvenim normama, odnosno da više ne čini kaznena djela.

 

34. O imovinskopravnom zahtjevu oštećenika sud nije odlučivao, budući da je na raspravi održanoj 24. svibnja 2021. oštećenik izjavio da neće postavljati imovinskopravni zahtjev u ovom postupku.

 

35. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. ZKP/08. naloženo je optuženom B. C. platiti troškove kaznenog postupka i to trošak za provedeno medicinsko vještačenje u ukupnom iznosu od 2.056,00 kuna, te paušalnu svotu u iznosu od 800,00 kuna koja je odmjerena sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12.), koje troškove je optuženik dužan uplatiti u državni proračun nakon što po pravomoćnosti presude primi poziv suda na plaćanje s uplatnicom.

 

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Osijek, 17. rujna 2021.

 

 

UPUTA O PRAVU  NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke, branitelj i oštećenik (zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

DOSTAVITI:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj KO-DO-2034/2020

2. Optuženom B. C.

3. Branitelju optuženika Željku Eroru, odvjetniku u Osijeku

4. Oštećenom T. V.

5. Opunomoćeniku oštećenika Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku