Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-941/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. V. iz M. D., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Z., radi registracije industrijskog dizajna, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-342/19-7 od 26. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-342/19-7 od 26. studenoga 2020.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-381-05/18-010/0095, URBROJ: 559-04/2-19-012/AKol od 7. siječnja 2019. kojim je odbačena tužiteljeva prijava industrijskog dizajna broj D20180095A, radi propuštanja određenog roka.
2. Prvostupanjski upravni sud ocijenio je zakonitim rješenje tuženika pozivom na odredbe članka 4. Uredbe o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo („Narodne novine“, broj: 109/11. i 96/13.) radi čega je presudio na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je odredbom članka 6. stavka 3. Zakona o upravnim pristojbama propisano da će se prijava odbaciti ako se pristojba ne uplati u roku, međutim, rok iz navedene zakonske odredbe smatra nepromjenjivim a ne prekluzivnim. Naime, prekluzivan (preremptoran) rok je onaj čije propuštanje dovodi do gubitka prava na poduzimanje određene radnje te navodi da uplata naknade nakon roka ne podrazumijeva gubitak prava na poduzimanje te radnje. Uplata je izvršena 3 dana nakon isteka roka, koju je tuženik zadržao i time je istu prihvatio. Smatra da su, budući da je naknada plaćena prije donošenja rješenja tuženika, u tom trenutku bili ispunjeni svi uvjeti za donošenje za tužitelja pozitivnog rješenja. Ako je tuženik odbacio prijavu, tada je trebao tužitelju vratiti primljenu naknadu ili barem dati pouku na koji se način može tražiti povrat iste. Predlaže Sudu preinačiti presudu Upravnog suda u Zagrebu ili istu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi kako se u konkretnom slučaju radi o prekluzivnom roku. Navodi i da je tužitelj zaključkom, kojim je tužitelj bio pozvan uplatiti troškove za održavanje industrijskog dizajna, bio izričito upozoren na pravnu posljedicu neplaćanja propisane naknade troškova u propisanom roku. U pogledu povrata uplaćenog iznosa navodi da tužitelj nije podnio zahtjev za povrat iz članka 6. stavka 2. Uredbe o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo kojim je propisano da se postupak za povrat sredstava pokreće na zahtjev stranke koja je platila naknadu troškova koju je, između ostalog, uplatila nakon propisanog roka. Slijedom navedenoga tuženik smatra da je žalba tužitelja neosnovana te ostaje u cijelosti kod izreke osporavanoga rješenja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik zaključkom od 9. studenoga 2018., donesenim u postupku registracije industrijskog dizajna pokrenutog prijavom tužitelja podnesenom tuženiku 10. srpnja 2018., pozvao tužitelja uplatiti naknadu troškova u iznosu od 600,00 kuna za održavanje industrijskih dizajna za razdoblje od pet godina i za objavu podataka o tome, u roku od 30 dana od dana primitka tog zaključka.
9. U izreci zaključka je navedeno da će prijava tužitelja biti odbačena ako u određenom roku ne postupi po zaključku. Zaključak je tužitelju uredno dostavljen 20. studenoga 2018. Prema tome, ovaj Sud nalazi kako je tužitelj bio upozoren na posljedice nepravodobne uplate troškova propisane člankom 4. stavkom 6. Uredbe o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo prema kojoj se zahtjev ili drugi podnesak odbacuju rješenjem ako stranka ne uplati naknadu troškova po zaključku Zavoda, odnosno, ako ne uplati naknadu troškova u roku propisanom u stavcima 3. i 4. ovoga članka.
10. Tužitelj je po predmetnom zaključku nesporno postupio izvan zadanog roka radi čega je tuženik navedenu prijavu tužitelja odbacio, što je prvostupanjski sud po ocjeni ovog Suda zakonito potvrdio.
11. Povrat uplaćenog iznosa nije predmet ovog postupka u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja tuženika o odbačaju prijave tužitelja, a ne odluke o zahtjevu tužitelja za povrat uplaćenog iznosa, koji postupak u smislu članka 6. stavka 2. Uredbe o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo zahtjevom pokreće tužitelj, pa stoga navod tužitelja iznesen u tom smislu nije pravnoodlučan za rješenje ove upravne stvari.
12. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavane odluke, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 17. rujna 2021.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.