Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-264/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice odvjetnice M. Đ. iz Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20 i uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Z., Z., radi određivanja komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3867/19-9 od 26. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
I Poništavaju se točke I, II i III presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3867/19-9 od 26. veljače 2020.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/19-13/121, URBROJ: 531-09-2-19-2 od 21. listopada 2019.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/19-13/121, URBROJ: 531-09-2-19-2 od 21. listopada 2019., u dijelu u kojem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2008-57/1369, URBROJ: 251-13-01/01-2008-01 od 2. siječnja 2008. u dijelu u kojem joj je određena obveza komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2012. (točka I izreke). Navedeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 2. siječnja 2008. poništeno je u dijelu u kojem je tužiteljici određena obveza komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2012. (točka II izreke) te je obustavljen postupak utvrđenja komunalne naknade za poslovni prostor na adresi u Z., površine 120,44 m², za period od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2012. (točka III izreke). U preostalom je dijelu tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 21. listopada 2019. odbijen (točka IV izreke).
2. Rješenjem tuženika od 21. listopada 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 2. siječnja 2008. kojim je tužiteljici utvrđena komunalna naknada za poslovni prostor u Z. površine 120,44 m², u visini od 8,70 kn/m², odnosno 1.047,83 kn mjesečno (točka I. izreke) do 15. u mjesecu za protekli mjesec na račun Grada Z. naveden u rješenju (točka II. izreke), počevši od 1. siječnja 2008. (točka III. izreke).
3. Prvostupanjski upravni sud ocijenio je rješenje tuženika djelomično nezakonitim pozivom na Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., dalje: ZoKG) i Opći porezni zakon („Narodne novine“, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) radi čega je presudio na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).
4. Protiv točaka I, II i III izreke navedene presude prvostupanjskog upravnog suda žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je komunalna naknada definirana u članku 22. ZoKG-a, dok su člancima 23. – 28. ZoKG-a propisani postupci utvrđivanja i naplate komunalne naknade. Prema tome, odredbe Općeg poreznog zakona se ne mogu primijeniti kod utvrđivanja komunalne naknade. Odredbe Općeg poreznog zakona, kao i drugih zakona, imaju se primijeniti tek kada pojedino pitanje nije prethodno uređeno ZoKG-om. Sukladno ustaljenoj upravno-sudskoj praksi, nema zastare utvrđenja obveze plaćana komunalne naknade budući da ZoKG-om nije propisan prekluzivni rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalne naknade. Naime, ZoKG-om je propisana svrha prikupljanja i način trošenja komunalne naknade (namjensko sredstvo koje se prikuplja radi financiranja obavljanja komunalnih djelatnosti prema godišnjem programu) pa se u skladu s time rješenjem utvrđuje mjesečni iznos komunalne naknade iz koje se financira obavljanje komunalnih djelatnosti u pojedinoj godini prema godišnjem planu za tu godinu, iz čega slijedi da se rješenje kojim se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade može donositi za tekuću i naredne godine pa stoga kod utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade nema mjesta primjeni zakonskih odredbi o zastari. Ukazuje da je drugo pitanje zastare izvršenja izvršnog rješenja o komunalnoj naknadi, koje se izvršava u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati, kako je to propisano u članku 23. stavku 5. ZoKG-a, a što nije predmet ovog spora. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-448/16 i Usž-715/14 te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1071/2016 od 29. ožujka 2018, u kojima je navedeno stajalište da nema zastare utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
5. Tužiteljica i zainteresirana osoba, iako pozvani sukladno odredbi članka 71. stavku 3. ZUS-a, nisu dostavili odgovor na žalbu.
6. Žalba je osnovana.
7. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se odluku prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti zakonitom.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 2. siječnja 2008., kojim je tužiteljici utvrđena komunalna naknada za poslovni prostor u Z. površine 120,44 m², u iznosu od 1.047,83 kuna mjesečno, u ranijem tijeku postupka nije bilo valjano dostavljeno, zbog čega je ukinuta potvrda izvršnosti tog rješenja zaključkom od 7. studenoga 2018.
10. Tužiteljica je nakon valjane dostave predmetnog rješenja o komunalnoj naknadi izjavila žalbu, koju je tuženik odbio jer je utvrdio da je navedeno prvostupanjsko rješenje osnovano na zakonu, doneseno u pravilno provedenom postupku na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Prvostupanjski upravni sud je predmetna rješenja javnopravnih tijela poništio u odnosu na razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2012. našavši da je za navedeno razdoblje nastupila apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. u vezi s člankom 94. stavkom 2. i člankom 2. stavcima 6. i 8. Općeg poreznog zakona radi čega je u navedenom dijelu postupak obustavio na temelju članka 109. stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16.).
12. Presuda prvostupanjskog suda je u osporavanom dijelu nezakonita.
13. Prema odredbi članka 23. stavka 2. ZoKG-a rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijemu su djelokrugu poslovi komunalnoga gospodarstva za kalendarsku godinu do 31. ožujka tekuće godine, ako se na osnovi odluke predstavničkog tijela mijenja njezina visina u odnosu na prethodnu godinu. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da se rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje visina komunalne naknade po m² obračunske površine, obračunska površina i mjesečni iznos komunalne naknade, osim za nekretnine iz članka 27.d stavka 4. istog Zakona.
14. Dakle, rok propisan odredbom članka 23. stavka 2. ZoKG-a nije prekluzivni, već instruktivni rok, a kako naprijed navedenim ZoKG-om nema izravne odredbe koja upućuje na pitanje zastarnog roka za donošenje rješenja o utvrđivanju obveze komunalne naknade, što je sve izraženo u ustaljenoj upravnosudskoj praksi u nizu odluka ovog Suda, to se niti presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti zakonitom.
15. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u tužbi, ovaj Sud nalazi da se predmetno rješenje tuženika od 21. listopada 2019. ne može ocijeniti nezakonitim jer je tuženik navedenu odluku donio pravilnom primjenom mjerodavnih zakonskih odredbi, nakon čega je na temelju utvrđenih činjenica utvrdio obvezu komunalne naknade tužiteljici uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.
16. Pritom okolnost što je tužiteljica eventualno iselila iz prostora 2016. godine ne može utjecati na zakonitost rješenja kojim se tužiteljici utvrđuje obveza komunalne naknade počevši od 1. siječnja 2008. kada je tužiteljica nesporno koristila predmetni poslovni prostor.
17. Valjalo je, dakle, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. rujna 2021.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.