1              Poslovni broj: 1 UsI-445/2021-7

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 UsI-445/2021-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja J. B. iz D., ..., kojeg zastupa opunomoćenik D. G., odvjetnik u K., ..., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, Karlovac, Trg hrvatskih redarstvenika 6, radi oduzimanja oružja, 17. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, broj: 511-05-06-01/03-UP/I-38/2021 od 10. ožujka 2021. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Osporavanim rješenjem tuženika, broj: 511-05-06-01/03-UP/I-38/2021 od 10. ožujka 2021. tužitelju je, s pravom na naknadu, oduzeto oružje označeno kao pištolj, marke i modela: ČZ M97 B, kalibar .45 AUTO, TB: A210787, registar 116550/PU karlovačka, puška s glatkim cijevima, marke i modela BERETTA, S-56 E(OU), kalibar 12 (12/70), TB: A36584B, registar 116535/PU karlovačka i puška s užljebljenim cijevima, marke i modela STEYR-MANNLICHER LUXUS, kalibar .308 WINCHESTER (762X51), TB: 3179248, registar 116534/PU karlovačka, oružni list za držanje i nošenje oružja serijskog broja 417735 (t. I-V.), uz prateća upozorenja (t. VI-IX.), sve temeljem čl.11. st. 2. t. 3. u svezi s čl. 46. st. 1. i čl. 51. i 52. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18 i 42/20, dalje: ZNPOG).

 

2.  Tužitelj u tužbi i u naknadno predanom podnesku osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika, navodeći u bitnome da se iz činjeničnog opisa prekršaja protiv javnog reda i mira (pucanje iz signalnog pištolja) ne mogu utvrditi elementi nasilja, kao i okolnosti koje bi upućivale na opasnost od zloupotrebe vatrenog oružja. S time u vezi pojašnjava kako se iz zakonskog opisa oružja (čl. 6. st. 1. t. 20. ZNPOG) može zaključiti kako se signalnim pištoljem ne može počiniti nikakav nasilan čin. Smatra da su pogrešno primijenjene odredbe ZNPOG jer činjenica utvrđene prekršajne odgovornosti iz Zakona o prekršaju protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90 i 47/90, dalje: ZPPJRM) ne čini imperativni temelj za oduzimanje oružja. Drži da je valjalo utvrditi je li ispunjena pretpostavka za oduzimanje oružja koja se odnosi na mogućnost zlouporabe oružja na nedopušteni način. Smatra kako tijekom prvostupanjskog postupka od strane tuženika nije utvrđeno postojanje okolnosti na strani tužitelja koje ukazuju da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, u smislu zakonskih pretpostavki za oduzimanje oružja. Ističe kako svrha odredbi o oduzimanju oružja nije (i ne može biti) kazna za počinjeni prekršaj, već da je svrha odredbi o oduzimanju oružja u prevenciji, odnosno onemogućavanju osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo s elementima nasilja odnosno prekršaj koji ukazuje na mogućnost zlouporabe oružja, da upotrijebi oružje na nedopušteni način. Navodi da se u kontekstu takve, preventivne svrhe oduzimanja oružja, može zaključiti kako nije zakonito osporavano rješenje kojim se određuje oduzimanje oružja zbog prekršajnog čina u kojem nisu utvrđeni oni elementi nasilja koji su dostatni za zaključenje da postoji opasnost da će osoba zlouporabiti oružje, odnosno isto upotrijebiti na nedopušten način. Dodaje još kako je oružje uredno kupio i registrirao u studenom i prosincu 2020., a da je prekršajno osuđen u rujnu 2020. Stoga tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Također, zatražio je i naknadu troškova upravnog spora.

 

3.  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je u bitnome naveo da prema odredbama ZNPOG nije bitan sudski opis prekršaja kojeg je počinitelj počinio, već da je bitna presuda ili pokrenuti postupak iz navedene grupe prekršaja. Navodi da je tužitelj pravomoćno kažnjen za prekršaj protiv javnog reda i mira i da je to osnova za oduzimanje oružja. Ističe kako posjedovanje oružja nije životna potreba, niti pravo, nego privilegija koja se zaslužuje ponašanjem u skladu sa zakonom. Ističe da osoba koja u ljetnim mjesecima u predvečerje puca u blizini škole i to pod utjecajem alkohola, a čime je izazvala osjećaj straha, neugode i uznemirenosti zajednice, više nije privilegirana imati dozvolu za držanje i nošenje oružja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

4.  Među strankama ovog spora nije sporno da je tužitelj pravomoćnim prekršajnim nalogom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pp J-519/2020-2 od 3. rujna 2020. proglašen krivim zbog počinjenog prekršaja iz čl. 21. ZPPJRM jer je 23. kolovoza 2020. u 22,00 sati u Draganiću pod utjecajem alkohola od 1,16 g/kg narušavao javni red i mir na način da je neovlašteno tri puta pucao iz oružja za signalizaciju, odnosno pištolja marke ROHM RG 76 na ulici.

 

5.  Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno je li počinjeni prekršaj iz čl. 21. ZPPJRM valjana osnova za oduzimanje oružja na temelju čl. 11. st. 2. t. 4. u svezi s čl. 46. st. 1. ZNPOG.

 

6.  Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

 

7.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

8.  Prema čl. 11. st. 2. t. 4. ZNPOG opći uvjet za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi je da nije u Republici Hrvatskoj pravomoćno kažnjena i da protiv nje nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršaje zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari, prekršaje u području lovstva odnosno za istovjetno djelo u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište ili boravište, te da joj nije izrečena zaštitna mjera radi navedenih prekršaja.

 

9.  Čl. 46. st. 1. ZNPOG propisano je da će nadležno tijelo rješenjem oduzeti i ukinuti isprave o oružju te će oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz čl. 11. st. 2. t. 1., 3., 4. i 5. tog Zakona ili uvjet iz čl. 11. st. 3. t. 1. tog Zakona.

 

10.  Navedenim odredbama ZNPOG propisani su izričiti uvjeti kada se fizičkoj osobi može izdati odobrenje za držanje oružja. Isto tako propisani su i uvjeti kada se to oružje može oduzeti te oduzeti i ukinuti oružni list. Ispunjenjem jednog od navedenih uvjeta za oduzimanje oružja tuženik je ovlašten po službenoj dužnosti pokrenuti postupak i oduzeti oružje fizičkoj osobi. Za primjenu citiranih članaka ZNPOG dovoljno je da je fizička osoba pravomoćnom odlukom nadležnog suda kažnjena za počinjenje prekršaja s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira.

 

11.  Dakle, ovdje je relevantna činjenica da postoji pravomoćna odluka o počinjenom prekršaju protiv javnog reda i mira.

 

12.  Kako prema važećim podacima iz službene evidencije tuženika i pravomoćnog prekršajnog naloga Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja Pp J-519/2020-2 od 3. rujna 2020. proizlazi da je tužitelj počinio prekršaj protiv javnog reda i mira iz čl. 21. ZPPJRM, to tužitelj više ne ispunjava opće uvjete iz čl. 11. st. 2. t. 4. ZNPOG. Izostanak navedenog uvjeta iz citiranog čl. 11. st. 2. t. 4. ZNPOG je temelj za oduzimanje oružja i za ukidanje isprava o oružju.

 

13.  Stoga je tuženik pravilnom primjenom čl. 46. st. 1. u svezi s čl. 11. st. 2. t. 4. ZNPOG donio osporavano rješenje.

 

14.  Ovdje valja istaknuti da pravilno navodi tuženik u svom odgovoru na tužbu da posjedovanje oružja nije pravo niti životna potreba. Posjedovanje oružja je privilegija koja se zaslužuje ponašanjem u skladu sa zakonom, a koje je u konkretnom slučaju izostalo budući da je tužitelj prekršajno kažnjen jer je počinio prekršaj protiv javnog reda i mira.

 

15.  Pri tome, navodi tužitelja iz tužbe o nedostatku elementa nasilja u počinjenom prekršaju nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući da iz citiranog čl. 11. st. 2. t. 4. ZNPOG slijedi da osoba ne ispunjava uvjet za nabavu oružja ako je pravomoćno kažnjena za prekršaj protiv javnog reda i mira, a kada se radi o prekršaju protiv javnog reda i mira nije potrebno utvrđivati da li u tom prekršaju postoje elementi nasilja. Elemente nasilja potrebno je utvrđivati u drugoj vrsti prekršaja, ali ne u prekršajima protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršajima zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari i u prekršajima iz području lovstva.

 

16.  Nadalje, činjenica da je tužitelju izdano odobrenje za nabavu oružja ne znači da se jednom izdano odobrenje ne može u postupku revizije preispitati ako su se promijenili opći uvjeti na temelju kojih je to odobrenje izdano. Tuženik je na temelju podataka iz službene evidencije utvrdio da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je predmetno odobrenje izdano pa je bio ovlašten po službenoj dužnosti provesti postupak revizije. Stoga navodi tužitelja o nabavljanju i  registraciji oružja u studenom i prosincu 2020. nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

 

17.  Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS odlučio kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

18.  Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 17. rujna 2021.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić, v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a ZUS i čl. 66. st. 5. ZUS).