Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

-763/2021-3

1

                                         

Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

 

-763/2021-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Sveučilište u Z., fakultet, sa sjedištem u Z., OIB i 2. tužitelja Z. G. iz Z., OIB …, koje zastupa punomoćnica I. Č., odvjetnica u O. društvu G., L.1 i L.2 u Z., protiv tuženika B. J. iz Z., OIB , koga zastupa punomoćnica I. S. G., odvjetnica u Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 64 Pn-2605/2020-22 od 16. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

  1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj  64 Pn-2605/2020-22 od 16. srpnja 2021.

 

  1. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

  1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

I. Nalaže se tuženiku B. J., glavnom uredniku političkog magazina N., da prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti ove presude na portalu i u prvom tiskanom izdanju magazina N. objavi ispravak netočne informacije na istom mjestu programskog prostora te na isti način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi sljedećeg sadržaja:

"U tiskanom izdanju tjednika N. br. od 11. kolovoza 2020. kao i na internetskim stranicama web portala, objavljen je članak naslova "Ja sam potrošio na HDZ sigurno 6 miliona Eura. Ti si jedina rekla "biće napravljeno". Ja šok doživio. Ovako je poduzetnik A. S. hvalio J. R.1 koja je iza leđa naivne ministrice M. V. zbog S. interesa mijenjala ključne Vladine uredbe uz pomoć svoje mreže i dekana fakulteta Z. G.", autorice O. G. H. u kojem su u odnosu na dekana Sveučilišta u Z. … fakulteta, prof.dr.sc. Z. G., iznesene brojne neistinite informacije.

U članku autorica neistinito dovodi fakultet i njegova dekana u izravnu vezu s osobama i kriminalnim radnjama u odnosu na koje je USKOK podnio kaznenu prijavu, među kojima su i istaknuti državni dužnosnici, bivša državna tajnica J. R.1 i tajnica kabineta Ministarstva R. Nj., a o čemu mediji izvještavaju kao "Afera vjetroelektrane".

Već su u samom naslovu i podnaslovu članka, koji su prezentirani i na naslovnici tiskanog izdanja, iznesene neistinite informacije: Da bi J. R.1 iza leđa naivne ministrice M. V. zbog S. interesa mijenjala ključne Vladine uredbe uz pomoć svoje mreže i dekana fakulteta Z. G., kao i da bi dekan fakulteta Z. G. bio dio tima J. R.1 i A. S..

U samom članku izneseni su brojni neistiniti navodi: Kako je dekan fakulteta imao ključnu ulogu s ciljem da se pomogne A. S., kako je dio mreže i dio tima J. R.1, da su J. R.1, A. S. i Z. G. zajedno dogovarali detalje oko sporne Uredbe te da im je u tome pomagala i R. Nj., da je fakultet u postupku e-savjetovanja dao službeni komentar na nacrt Uredbe u pravcu izmjena koje odgovaraju A. S. i J. R.2, da je dekan proguran u Ministarstvo od strane J. R.1 i R. Nj., da je dekan imao jako važnu ulogu u aferi iako nije među osumnjičenima itd.

Naše stranke ograđuju se od navedenih insinuacija i optužbi za sudjelovanje u kriminalnim radnjama te ističu da u odnosu na bilo kojeg djelatnika Sveučilišta u Z., fakulteta pa tako i njegova dekana, nije podignuta optužnica niti se provodi istraga ili bilo koji drugi vid kaznenog postupka.

Nije istinita informacija da su naše stranke bile uključene u izradu Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske s ciljem pogodovanja A. S. i J. R.2 ili bilo kojoj drugoj osobi niti je istinita informacija da bi dekan fakulteta, prof. dr. sc. Z. G. ministrici poljoprivrede bio podmetnut od strane osumnjičenika kao savjetnik, kao i da bi s osumnjičenicima bio u timu i imao bilo kakva zaduženja u protupravnim radnjama koje su osumnjičenima stavljene na teret i jako važnu ulogu u predmetnoj aferi, a kako se to u članku neistinito navodi.

Istinita je informacija da je naša stranka Sveučilište u Z. …fakultet sudjelovala u postupku savjetovanja s javnošću te u tom postupku dala javne komentare na nacrt prijedloga Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i da su komentari sastavljeni stručno prema najboljem znanju i u skladu s pravilima znanosti i struke, a ne s ciljem pogodovanja bilo kome, pa tako niti A. S. i J. R.2. Iza svakog komentara na Uredbu je obrazloženo stručno i javno prezentirano mišljenje prethodno usuglašeno s kolegama stručnjacima iz ovog područja.

Još jednom se ističe da dekan fakulteta nije bio akter u radnjama glede kojih je podignuta optužnica niti se isti nalazi pod sumnjama USKOK-a, a za što ga se u članku neosnovano i javno optužuje. U prilog tome ukazujemo na činjenicu da se u odnosu na dekana Z. G. niti fakultet ne provodi kazneni postupak niti se isti nalaze pod sumnjama USKOK-a.

Zaključno, ističemo da su dovođenjem naših stranaka u izravnu vezu s predmetnim kaznenim postupkom i izvještavanjem javnosti da je dekan akter afere u kojoj ima jako važnu ulogu, a koje informacije nisu točne i prethodno provjerene, grubo povrijeđeno pravo osobnosti naših stranaka."

 

II. Nalaže se tuženiku B. J. naknaditi tužiteljima Sveučilište u Z., fakultet i Z. G. troškove postupka u iznosu od 8.100,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. 

 

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, i naloži tužiteljima nadoknaditi parnični trošak tuženiku zajedno s pripadajućim iznosom zakonskih zateznih kamata, ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na donošenje nove na zakonu utemeljene odluke. Ujedno potražuje žalbeni trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Na žalbu tuženika odgovorili su tužitelji koji u odgovoru osporavaju osnovanost žalbenih navoda tuženika te predlažu da se njegova žalba odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrdi uz naknadu troška odgovora na žalbu tužiteljima.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Dakle, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13. 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), na koju ukazuje tuženik, a ovo iz razloga jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama koji se temelje na dokazima provedenim u postupku, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a na koju se poziva tuženik kada ističe da je u postupku kao tužitelj sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku jer prava I. tužitelja nisu povrijeđena objavljenim informacijama.

7. U odnosu na ovaj žalbeni navod potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio i utvrdio da je objavom predmetne informacije došlo do povrede prava osobnosti oba tužitelja i to prava na ugled i dobar glas te čast, sadržanima u članku 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO). Naime, i fizičkoj i pravnoj osobi pripada pravo na čast i dostojanstvo kao izraz poštovanja prema činjenici njihova postojanja ili društvenoj funkciji, a riječ je o neimovinskim dobrima pripadajućima svakoj osobi. Ugled se ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo koje se očituje ili izražava kao poštovanje osobe u njezinom životnom okruženju, dok čast i dostojanstvo, s jedne strane i ugled s druge strane mogu biti ugroženi postupanjem koje najčešće kvalificiramo kao uvredu ili klevetu (iznošenje ili prenošenje za drugoga nečeg neistinitog što može škoditi njegovoj časti i ugledu u njegovom  životnom okruženju, pri čemu kleveta može biti učinjena izravnom izjavom, ali i insinuacijom.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda žalbenim navodima tuženika nije doveden u dvojbu,  pa  ga kao pravilnog i logičnog prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

9. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti daljnje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku da nakon pravomoćnosti prvostupanjske presude na portalu… i u prvom tiskanom izdanju magazina N. objavi ispravak netočne informacije na istom mjestu programskog prostora te na isti način na koji je bila objavljena informacija u tiskanom izdanju tjednika N. broj od 11. kolovoza 2020. kao i na internetskim stranicama web portala, na kojim je objavljen članak naslova „Ja sam potrošio na HDZ sigurno 6. miliona Eura. Ti si jedina rekla „biće napravljeno“. Ja šok doživio. Ovako je poduzetnik A. S. hvalio J. R.1 koja je iza leđa naivne ministrice M. V. zbog S. interesa mijenjala ključne Vladine uredbe uz pomoć svoje mreže i dekana fakulteta Z. G.“, autorice O. G. H. u kojem su u odnosu na dekana Sveučilišta u Z. ... fakulteta, prof.dr. sc. Z. G., iznesene brojne neistinite informacije.

11. U prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza (članka 8. ZPP-a)  utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

12. Naime, tužitelji smatraju da u navedenom članku autorica neistinito dovodi fakultet i njegova dekana u izravnu vezu s osobama i kriminalnim radnjama u odnosu na koje je Uskok podnio kaznenu prijavu, među kojima su i istaknuti državni dužnosnici, bivša državna tajnica J. R.1 i tajnica kabineta Ministarstva R. Nj., a o čemu mediji izvještavaju kao „Afera vjetroelektrane“.

13. Odredbom članka 40. stavak 1. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM) propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da objavi ispravak objavljene informacije kojom su povrijeđena njegova prava ili interesi, a ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen Zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika, kako je to propisano odredbom članka 46. stavak 1. ZM.

14. Nadalje, iz odredbe članka 48. stavak 1. ZM proizlazi da je u sudskom postupku rasprava ograničena isključivo na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka, a tuženiku pripada pravo dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije kao razlog neobjavljivanja ispravka, time da će sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema Zakonu ne postoji obveza objave ispravka  (stavak 3. istog članka). Istom odredbom

15. Odredbom članka 42. stavak 4. al.5. ZM propisano je da je glavni urednik dužan objaviti ispravak izuzev ako je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode.

16. U konkretnom slučaju, uvidom u utuženi članak sud je pravilno utvrdio da je riječ o opsežnom članku pisanom čak na šest stranica teksta, kojeg prati bogata urednička oprema, te je već usporedbom broja stranica predmetnog članka sa Zahtjevom za ispravak informacije sasvim vidljivo da je zahtjev za ispravak nerazmjerno kraći od utuženog članka, pa stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika u kojima ističe, da za objavu ispravka informacije nisu bili ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. ZM budući da je traženi ispravak bio nerazmjerno duži od informacije čiji se ispravak traži.

17. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika u kojemu navodi da objavljene informacije ne mogu predstavljati točnu ili netočnu informaciju, budući da je tuženik isključivo prenio sadržaj razgovora transkripata u neizmijenjenom obliku. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno utvrdio da tuženik na kojemu je u smislu odredbe članka 48. stavak 2. ZM bio teret dokazivanja, nije dokazao točnost osporenih informacija, a niti je u tome pravcu sudu ponudio niti jedan materijalni dokaz na okolnost da je zaista prenio sadržaj službene dokumentacije Uskoka, već je na tu okolnost jedino predložio saslušanje autorice članka. Sasvim je logično da je tuženik zaista dobio službenu dokumentaciju Uskoka na uvid, da bi istu u ovom postupku dao na uvid kao dokaz da su u članku iznesene informacije objavljene u neizmijenjenom obliku.

18. Prema tome, i po ocjeni ovog suda da tuženik u spornom članku  sasvim očito nije prenio samo sadržaj službene dokumentacije proizlazi i iz iskaza autorice članka danog na ročištu održanom dana 7. srpnja 2021., u kojemu je na pitanje da li je službena dokumentacija čiji je sadržaj navodno prenesen sadržavala službeni pečat Uskoka, imenovana je navela da nije vidjela da isti imaju pečat.

19. Dakle, iz navedenog može se zaključiti da se ne radi o službenoj dokumentaciji niti jednog tijela, pa je logično da je tuženik prije objave takvih informacija bio dužan provjeriti autentičnost istih, a ne ih bez ikakve daljnje provjere objaviti. Isto tako, tijekom postupka nije dokazano ni to da su predmetne transkripte prenosili i drugi mediji, a čak i da jesu to ne bi bio dokaz točnosti tih informacija, a niti bi isto predstavljalo postupanje u dobroj vjeri.

20. Također nije osnovan ni žalbeni navod tuženika u kojemu ističe da tekst ispravka nije objavljen ne samo zbog duljine traženog ispravka, već i stoga jer se u zahtjevu za ispravak kao objavljena informacija navodi ono što uopće nije navedeno u spornom tekstu.

21. Naime, ovdje tuženik ističe nove činjenice, a u žalbi se u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj..

22. Naime, na predmetni razlog neobjavljivanje ispravka, tuženik se nije pozvao u odgovoru na zahtjev za ispravak informacije.

23. Prema tome, sud je pravilno u obrazloženju presude utvrdio da je u postupku protiv medija radi objave ispravka informacije raspravljanje ograničeno samo na razloge neobjavljivanja ispravka, a iz čega proizlazi da nije dopušteno raspravljanje o onome što uopće nije bilo navedeno kao razlog ne objave ispravka.

24. Isto tako, nije dopušteno niti raspravljanje po prvi put u žalbi iznesenim navodima da tekst zahtjeva za ispravak ne predstavlja ispravak već reagiranje tužitelja na tekst spornog članka, obzirom da tuženik ove navode nije iznosio tijekom prvostupanjskog postupka.

25. Pored navedenog, ovdje je potrebno također ponovo istaknuti da prema odredbi članka 40. stavak 4. ZM, pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu. Obzirom da je u konkretnom slučaju cijelim tekstom, ali i uredničkom opremom, fotografijom 1. tužitelja, naslovima i slično, tuženik tužitelje stavio u kontekst aktera kaznenih djela koji su predmet spornog članka, sasvim je jasno i logično da su tužitelji imali opravdani interes ograditi se od takvih navoda kojima se pravima osobnosti tužitelja nanosi šteta.

26. Ovdje je nadalje također potrebno istaknuti da tuženik pogrešno smatra da su tužitelji morali dostaviti materijalne dokaze o nastanku štete pravima osobnosti tužitelja. Naime, predmet konkretnog postupka je zahtjev za ispravak neistinitih informacija zbog nastanka neimovinske štete, a ne imovinske štete, a koja se među ostalim ogleda i u povredi ugleda tužitelja. Povredu ugleda tužitelji su dokazali, među ostalim i iznošenjem okolnosti u kojima se očitovala ta povreda, a jedna od tih povreda je sasvim sigurno i gubitak ranije ugovorenih projekata.

27. Nadalje, sukladno odredbi članka 46. stavak 1. ZM, propisano je da ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen Zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika kod Općinskog suda na čijem se području nalazi sjedište, odnosno stalno prebivalište nakladnika medija putem kojega je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Kako su tužitelji radi povrede svojih prava i interesa podnijeli zahtjev za objavom ispravka informacije, to znači da su i I. i II. tužitelj imali pravo sudjelovati kao stranke u postupku, pa je sasvim jasno da je prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika neosnovan.

28. Neosnovano  tuženik osporava vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka na okolnost povrede prava i interesa I. tužitelja, a ovo iz razloga jer su saslušani svjedoci prodekani I. tužitelja, te kao takvi sasvim sigurno imaju izravna saznanja o povredi prava i interesa fakulteta, a s obzirom na njihovo ulogu prodekana na fakultetu, sasvim je jasno da ne postoji niti klasični odnos zavisnosti zaposlenika i nadređene osobe, odnosno II. tužitelja kao dekana fakulteta, pa stoga prvostupanjski sud nije imao nikakvih osnova niti razloga sumnjati u vjerodostojnost njihovih iskaza.

29. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima i razlozima prvostupanjski sud je dao jasne i potpune razloge u obrazloženju pobijane presude koje kao takve prihvaća i ovaj sud, jer iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja sa potrebnom sigurnošću proizlaze iz rezultata dokaznog postupka te ih žalbeni navodi u kojima tuženik daje svoju subjektivnu ocjenu u postupku provedenih dokaza nisu doveli u sumnju, pa stoga nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

30. I odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova (članak 154. stavak 1. i 155. ZPP-a).

31. Radi svega izloženog žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

32. Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer ova postupovna radnja nije bila potrebna ni nužna za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

U Gospiću 17. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

 

Tatjana Radaković Bašić, v.r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu