1              Poslovni broj: Gž Ovr-518/2021-2

Poslovni broj: Gž Ovr-518/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB: ... protiv ovršenika S. M. iz P., OIB: ..., zastupana po punomoćniku A. B. V., odvjetnici iz P., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-3280/2018-53 od 8. travnja 2021., dana 17. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-3280/2018-53 od 8. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odgođena je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-3280/2018-2 od 15. lipnja 2018. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod ovog suda pod posl.br. P-158/2021.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP), koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), u vezi s člankom 381. ZPP, a koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ), predlažući da se ukine pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana. 

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga koji su navedeni žalbom ovrhovoditelja, i onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti u pogledu zakonom propisanih bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pravilne primjene materijalnog prava kako je to propisano člankom 365. stavak 2. ZPP, u vezi članka 21. stavak 1. OZ te je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U ovom ovršnom postupku odgođena je predmetna ovrha uz obrazloženje kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno članku 65. stavak 1. OZ i pravnom shvaćanju izraženom u presudi Suda Europske unije poslovni broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019.

7. Sukladno odredbi članka 65. OZ sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ili da je odgoda ovrhe potrebita da bi se spriječilo nasilje uz kumulativno ispunjenje i neke od ostalih pretpostavki iz točke 1.-10. st. 1. navedenog članka.

8. Obzirom da je ovršenik protiv ovršnih isprava (javnobilježničkih akata) na temelju kojih je određena ovrha u ovom predmetu podnio tužbu za utvrđenje ništetnosti, time je ispunjena prva pretpostavka za odgodu ovrhe iz članka 65. stavak 1. točka 4. OZ.

9. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za odgodu primijenio i pravo Europske unije, Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5 travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te je uzeo u obzir sadržaj presude citirane prijedlogom odgode ovrhe, a u kojoj se Europski sud poziva na navedenu Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te navodi da nepoštene uvjete u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojega nacionalni sud, koji je odlučio o prijedlogu za ovrhu temeljem Ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

10. U skladu sa stavom suda prvog stupnja da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu proizlaze i utvrđenja Suda Europske unije u presudama poslovni broj C-537/12, C-116/13, C-200/13 u kojim ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršene prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka o meritumu bila donesena u korist potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu "a posteriori" u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji koji bi tada bio konačno izgubljen. Takva zaštita stoga ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ.

11. Ovdje treba posebno navesti i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-4507/2020, U-III-4508/2020. od 8. lipnja 2021. izrazio slijedeće mišljenje:

"Primjenjujući navedena pravila na konkretan slučaj, u ovom je ustavnosudskom postupku zadaća Ustavnog suda bila utvrditi može li se način na koji je u konkretnom slučaju županijski sud obrazložio svoje rješenje, doneseno u postupku odlučivanja o žalbi podnositelja izjavljenoj u povodu rješenje o ovrsi, smatrati arbitrarnim i je li takvim postupanjem povrijeđeno podnositelju pravo na pravično suđenje (odlučivanje) zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Ustavni sud primjećuje da Županijski sud u Šibeniku u obrazloženju osporenog rješenja, nije (uopće) odgovorio na prigovore iz žalbe podnositelja (v. t. 3.1. obrazloženja ove odluke). Šturim navođenjem da je "pobijano rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave ... koja nije ukinuta, preinačena, poništena ili na drugi način stavljena izvan snage ... ", Županijski sud u Šibeniku nije se uopće osvrnuo na dio žalbe podnositelja u kojim je on prigovorio kako je odluka ovrhovoditelja o izmjeni ugovorene kamatne stope "nepoštena i stoga ništetna, što proizlazi iz kolektivne presude koja je na temelju čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, te na temelju čl. 502c Zakona o parničnom postupku obvezatna za primjenu u privatnim sudskim postupcima".

Nije na Ustavnom sudu ulaziti u osnovanosti (ili ne) podnositeljevih prigovora kojima je u žalbenom postupku osporavano rješenje o ovrsi. Međutim u konkretnom slučaju Ustavni sud ne može ne primijetiti kako je na opisani način Županijski sud u Šibeniku propustio odgovoriti na naznačeni žalbeni prigovor podnositelja. Stoga, Ustavni sud na temelju navedenog utvrđuje da žalbeni postupak nije vođen na način koji bi podnositelju omogućio pravično suđenje u skladu sa zahtjevima članka 29. stavka 1. Ustava.".

12. Imajući u vidu navedeni stav Ustavnog suda Republike Hrvatske, očito je i da je u ovršnom postupku potrebno u ovakvim situacijama ocjenjivati sadržaj predmetnih ovršnih isprava u okolnostima kada ovršenik ističe prigovore koji se odnose na njihov sadržaj. To tim prije je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pravilno odgodio ovrhu jer je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava temeljem kojih se vodi ovaj ovršni postupak.

13. Dakle, sud prvog stupnja je u odluci o prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe pravilno primijenio propise nacionalnog zakonodavstva iz članka 65. stavak 1. OZ kao i citiranu Direktivu EEZ te u vezi s tim i donesenu presudu Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, te je utvrdio da je prijedlog za odgodu ovrhe osnovan.

14. Obzirom da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, žalba ovrhovoditelja je neosnovana, pa ju je valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, u vezi članka 21. stavak 1. OZ.

U Splitu, 17. rujna 2021.