U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom
postupku ovrhovoditelja RH., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u R., protiv ovršenica 1. T. F. iz K., OIB: ..., 2. I. F. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. T. odvjetniku iz R., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenica podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-8547/2016 od 19. prosinca 2019., 17. rujna 2021.,

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se žalba ovršenica kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-8547/2016 od 19. prosinca 2019.

 

II. Radi odlučivanja o žalbi ovršenica protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-8547/2016 od 19. prosinca 2019. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. i 11. Ovršnog zakona predmet se vraća tom sudu kao nadležnom za odlučivanje o toj žalbi sukladno odredbi čl. 52. Ovršnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-2174/2015-6 od 14. prosinca 2015. kojim su ovršenice dužne trpjeti namirenje ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 413.818,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i tijekom pobliže navedeno u izreci tog rješenja kao i troškova parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i tijekom kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja te troška ovršnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i tijekom kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja, određena je ovrha na nekretnini kč.br. ... upisane u zk. ul. ... k.o. K. u suvlasništvu ovršenica svake u ½ dijela, sve na način pobliže naveden u izreci tog rješenja.

 

Protiv tog rješenja žale se ovršenice zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) nalaze u tome što rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno nije utvrđena odlučna činjenica da li postoji dug glavnog dužnika prema ovrhovoditelju, odnosno ako postoji koliko iznosi i za koji iznos odgovaraju ovršenice. Navode da ovršenice stanuju u predmetnoj kući sa ocem invalidom (amputirana noga) i ta kuća je njima jedini dom. Pri tome se pozivaju na odredbu čl. 6. OZ-a koja nalaže sudu da pazi da ovrha bude za ovršenika što manje nepovoljna. Tvrde da je tražbina zbog isplate dijela duga od strane glavnog dužnika M. F. kao i zbog zastare otpisan od strane nadležne Porezne uprave izgubila svoju djelotvornost. Navode da je porezna uprava radi naplate duga izvršila i pljenidbu ribarskog broda, vlasništvo glavnog dužnika, kojeg nije uspjela prodati, niti je dopustila vlasniku da sam pronađe kupca i brod proda, pa je brod potonuo i potpuno je uništen. Nakon toga dužnik M. F. je prestao obavljati obrtničku djelatnost i teško se razbolio, a kao posljedica bolesti je i amputacija noge. Navode da je glavni dužnik vlasnik kč.br. ... k. o. S. i kč.br. ... k.o. D. koje su dovoljno vrijedne da pokriju cjelokupni dug. Navode da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr- 434/2010 od 10. prosinca 2010. određena ovrha protiv M. F. radi namirenja tražbine u iznosu od 169.704,56 kn po osnovi glavnice i troškova ovrhe u iznosu od 2.500,00 kn, dok se preostali dio odnosi na zatezne kamate, što je znatno manje od 413.818,61 kn za koje je određena ovrha u ovom predmetu. Tvrde da ovrhovoditelj potražuje od ovršenika obračunatu zateznu kamatu u iznosu od 94.414,13 kn, a što nije dozvoljeno. Napominje da je Općinski sud u Krku rješenjem posl.br. Ovr-434/2010 od 12. studenoga 2012. obustavio ovrhu protiv M. F. koja je bila određena u ukupnom iznosu od 304.022,60 kn (glavnica 197.020,67 kn i kamate 107.001,93 kn). Također navode da je nastupila zastara.

 

Predlažu pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za ovrhu podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje u okviru ovlasti propisanih odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a , a prema kojoj odredbi sud povodom žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi pazi po službenoj dužnosti na razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 1., 3. i 5. OZ-a te na okolnost da li je u slučaju iz st. 1. t. 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. i 5. OZ-a, a također na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede odredaba postupka kada se na njih pazi po odredbama ZPP-a, te je utvrdio da niti jedan od tih žalbenih razloga nije ostvaren.

 

Naime, presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku posl.br. P-2174/2015-6 od 14. prosinca 2015. predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. t. 1. OZ-a. Za tražbinu iz navedene isprave nije određen poseban rok u kojem bi se po zakonu mogla tražiti ovrha te konačno pobijanim rješenjem nije određena ovrha na predmet koji ne bi mogao biti predmet ovrhe u smislu odredbe čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a.

 

Nadalje, pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje
neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354.s t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi čl.

381. ZPP-a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih povreda.

 

Konačno, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je pobijanim rješenjem o ovrsi dozvoljena ovrha sukladno podnesenom prijedlogu za ovrhu i u okviru sadržaja navedene presude kao ovršne isprave.

 

Nije osnovan prigovor ovršenica da je to jedina nekretnina i služi za stanovanje i ostvarenje njihovih životnih potreba, a kojim sadržajno ističe prigovor prava na dom. To zato jer je ovršna isprava donesena u postupku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u kojem je navedeno da su tuženice ovdje ovršenice u čije vlasništvo je ugovorom o darovanju za koji je utvrđeno da gubi pravni učinak do vrijednosti novčanog potraživanja ovrhovoditelja kao tužitelja prešla predmetna nekretnina, dužne su trpjeti da tužitelj, ovdje ovrhovoditelj svoje potraživanje namiri iz nekretnine na kojoj je zatražena ovrha.

 

U takvoj situaciji ovrhovoditelj ne može temeljem navedene ovršne isprave zatražiti ovrhu na nekom drugom predmetu ili sredstvu ovrhe, zbog čega ovrhovoditelj ne bi mogao namiriti svoju tražbinu od ovršenica čime bi se dovelo u pitanje i svrha vođenja parničnog postupka radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji jer vjerovnik se može namiriti samo iz predmeta koji je bio predmet pravnog posla (ugovora o darovanju) koji je izgubio učinak u djelu koji je potreban za namirenje vjerovnika.

 

U vezi prigovora ovršenica da je glavni dužnik tražbinu ovrhovoditelja
djelomično podmirio odnosno da je nastupila zastara, a što bi predstavljalo žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50.s t. 1. t. 9. i 11. OZ-a, navodi se da ovaj sud nije ovlašten odlučivati o toj žalbi već je to isključivo u nadležnosti suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 52. u vezi odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. i 11. OZ-a i to na način propisan odredbom čl. 52. st. 1. – 3. OZ-a.

 

Stoga je valjalo odredbom radi odlučivanja o žalbi ovršenica protiv pobijanog rješenja o ovrsi izjavljenoj iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. i 11. OZ-a (vratiti) ustupiti predmet sudu prvog stupnja na nadležnost u smislu odredbe čl. 52. OZ-a, pa je tako odlučeno u točki II izreke ovog rješenja.

 

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenica odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u točki I izreke ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

U Rijeci 17. rujna 2021.

 

Sutkinja

 

Helena Vlahov Kozomara, v.r.