U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom
postupku ovrhovoditelja RH., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u R., protiv ovršenica 1. T. F. iz K., OIB: ..., 2. I. F. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. T. odvjetniku iz R., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenica podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-8547/2016-20 od 9. prosinca 2019., 17. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba ovršenica kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-8547/2016-20 od 9. prosinca 2019.

 

 

Obrazloženje

 

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenica za odgodu ovrhe.

 

Protiv tog rješenja žale se ovršenice zbog bitne povrede odredaba postupka i
pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U žalbi navode da je nekretnina koja je predmet ovrhe dom ovršenica u kojem stanuju sa svojim ocem, invalidom kome je amputirana noga. Navode da je tražbina ovrhovoditelja izgubila svoju djelotvornost zbog isplate dijela duga od strane glavnog dužnika M. F. kao i zbog zastare i otpisa duga od strane Porezne uprave. Pored toga da je M. F. vlasnik kč.br. ... k.o. S. i kč.br. ... k.o. D. koje su dovoljno vrijedne da pokriju cjelokupni dug ovrhovoditelja ukoliko bi se utvrdilo da dug zaista i postoji. Navode da su predložile dokaze na navedene okolnosti, a sud prilikom donošenja rješenja povodom prijedloga za odgodu ovrhe propustio je provjeriti navedene navode iz prijedloga.

 

Predlažu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na
ponovan postupak, podredno preinačiti i odgoditi ovrhu do donošenja odluke u
predmetu tog suda posl.br. P-1739/2019.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba postupka, ovršenice u žalbi ne obrazlažu u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke od bitnih povreda odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je u ovom ovršnom postupku rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-8547/2016 od 19. prosinca 2016. određena ovrha na temelju ovršne isprave presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku poslovni broj P-2174/2015-6 od 14. prosinca 2015., a kojim su ovršenice dužne trpjeti namirenje ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 413.818,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos glavnice od 5. lipnja 2012. do isplate, kao i troškova parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. srpnja 2016. kao i troškova ovog ovršnog postupka i to na nekretnini u vlasništvu ovršenica oznake kč.br. ... upisane u zk.ul. ... k.o. K.,

-da su ovršenice rješenjem od 10. svibnja 2019. upućene na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

-da su ovršenice podneskom od 26. rujna 2019. obavijestile sud da su pokrenule parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

-da su ovršenice po drugi put u postupku predložile odgodu ovrhe do donošenja pravomoćne presude po njihovoj tužbi,

-da su ovršenice na ročištu od 16. listopada 2019., vezano za prijedlog za
odgodu pozvale se na podnošenje prijedloga poreznog dužnika M. F. radi ponavljanja upravnog postupka (prijedlog predan poreznoj upravi) i zahtjev za otpis duga kojeg su one (ovršenice) podnijele, te tvrdile da bi provođenju ovrhe za njih prouzročilo nenadoknadivu štetu obzirom da im je nekretnina za stanovanje u kojoj živi njihov otac koji je invalidna osoba,

-da je ovrhovoditelj na istom ročištu protivio se prijedlogu za odgodu ovrhe budući da podnošenje tužbe radi proglašenje ovrhe nedopuštenom ne zadržava ovrhu te smatra irelevantnim isticanje ovršenica budući da predmetna ovrha nije određena na osnovi rješenja donesenog od porezne uprave.

 

Odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe prvostupanjski sud ne nalazi
vjerojatnim da bi ovršenice trpjele nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu s obzirom na činjenicu da bi provedbom ovrhe trpjele samo onu štetu koja je nužna posljedica ovrhe, a ovrhovoditelj svakako ima pravo zahtijevati ostvarenje svoje tražbine. Pored navedenog, ističe da ovršenice nisu dostavile niti jedan dokaz u prilog svojih isticanja da bi im nastavak ovrhe značio trpljenje nenadoknadive štete.

Vezano uz tvrdnju ovršenica da će trpjeti štetu obzirom da im je nekretnina za stanovanja, iste navedeno ničim nisu potkrijepile navod da žive u nekretnini koja je predmetom postupka, a ta činjenica nije općepoznata niti se presumira. U tom smislu na ročištu od 16. listopada 2019. sud je utvrdio da se objekt predmeta ovrhe nalazi na adresi K., dok ovršenice kontinuirano u svojim podnescima u postupku navode kako je adresa prebivališta je K.

 

Naime, prema odredbi čl. 65. st. 1. t. 5. OZ-a razlog za odgodu ovrhe, naravno uz ispunjenje nekih od općih pretpostavki navedenih u st. 1. tog članka, odnosno da je ovršenik protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavio žalbu iz čl. 52. ili 53. tog zakona ili podnio tužbu iz čl. 52. ili 55. tog zakona u konkretnom slučaju tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

Prema tome samom činjenicom da su ovršenice podnijele tužbu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, ispunjena je posebna pretpostavka propisana odredbom čl. 65. st. 1. t. 5. OZ-a za odgodu ovrhe. Međutim, ničim nisu dokazani do stupnja vjerojatnosti navodi iz prijedloga za odgodu ovrhe a koje ovršenica ponavlja i u žalbi da bi provedbom ovrhe i prodajom nekretnine za ovršenice nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta a što je pretpostavka koja mora biti kumulativno ispunjena uz dokaz pretpostavke podnesene tužbe u smislu odredbe čl. 65. st. 1.t. 5. OZ-a.

 

Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kad predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja je po samom tijeku stvari nastala u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, a ovršenica u predmetu to ničim ne dokazuju već smatraju da njihovom prijedlogu treba udovoljiti zbog mogućnosti da ovrha bude provedena i nekretnina prodana, a na koji način bi ovršenice izgubile vlasništvo nekretnine radi potraživanja koje ne bi postojalo. Naime, nesumnjivo je da bi ovršenice provedbom ovrhe u ovom postupku trpjele štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenice, te tijekom istog valja paziti na njihovo dostojanstvo i pravo (čl. 6. OZ-a), međutim isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da je ovršenice odbijaju ostvariti dobrovoljno. Naime, ovršne radnje u ovom postupku su između ostalog prodaja nekretnine, što ovršenice očito subjektivno doživljavaju kao gubitak nekretnine, pa kada bi taj vid štete bio odlučan ne bi bilo moguće provesti ovrhu na nekretnini u ovakvim slučajevima. Vezano za žalbene navode ovršenica da se radi o jedinoj nekretnini koja služi za stanovanje njihove obitelji valja reći da takvi
žalbeni navodi nisu od utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka. To zato jer takav prigovor može biti iznesen u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a ne predstavlja razlog za odgodu ovrhe.

 

Konačno, prema podacima u spisu proizlazi da su ovršenice u ovom postupku
prvi put predložile odgodu ovrhe podneskom od 28. veljače 2017. i taj prijedlog za odgodu ovrhe je odbijen rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-8547/2016 od 10. svibnja 2019., a koje rješenje je postalo pravomoćno 30. svibnja 2019.

Nakon toga ovršenice su podnijele novi prijedlog za odgodu ovrhe 26. rujna
2019. u kojem su navele da su podnijele tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom
uz prijedlog da se ovrha odgodi do okončanja te parnice. U tom podnesku ovršenice nisu navele činjenice niti su predložile bilo kakve dokaze na okolnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

 

Isto tako na ročištu 16. listopada 2019. ovršenice su ustrajale kod prijedloga za odgodu ovrhe do donošenja pravomoćne presude po njihovoj tužbi, navodeći da bi provođenjem ovrhe njima prouzročilo nenadoknadivu štetu, obzirom da im je nekretnina za stanovanje a u kojoj nekretnini živi njihov otac koji je invalidna osoba.

 

U takvoj situaciji, kada ovršenice nisu predložile bilo kakav dokaz pravilo je
sud prvog stupnja utvrdio da ovršenice nisu dokazale do stupnja vjerojatnosti ispunjenost pretpostavki za odgodu ovrhe jer ovršenice nisu predložile nikakav dokaz kojim bi se utvrdilo do stupnja vjerojatnosti da bi ovršenice provedbom ovrhe trpjele nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

 

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenica odbiti kao neosnovanu ili rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

U Rijeci 17. rujna 2021.

 

 

Sutkinja

 

Helena Vlahov Kozomara, v.r.