1              Poslovni broj: Gž-728/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-728/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr.sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice K. S. P., Ž., OIB: ..., 2. tužitelja Z. S., Ž., OIB: ... i 3. tužiteljice J. S., Ž., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik dr. sc. K. Š., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. Š. & partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika F.-P. d.o.o., Č., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz V., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika W. osiguranje V. I. G. dioničko društvo za osiguranje, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 24. veljače 2021., u sjednici održanoj 16. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 3 Pr-60/17-109 od 24. veljače 2021.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom nalaženo je tuženiku da s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika plati 1. tužiteljici iznos od 112.500,00 kuna, 2. tužitelju iznos od 330.000,00 kuna i 3. tužiteljici iznos od 330.000,00 kuna, sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. prosinca 2016. do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da 1. tužiteljici isplati iznos od 6.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 24. veljače 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 136.704,50 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 24. veljače 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke).

 

3. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je zatražio i trošak žalbenog postupka.

 

4. Umješač na strani tuženika pobija navedenu presudu, također zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, a umješaču naknade troškovi postupka i trošak žalbe.

 

5. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju žalitelji jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

9. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

 

10. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je sud ovlašten na temelju te odredbe, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatraju stranke da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čine stranke.

 

11. Predmet ovoga spora su zahtjevi 1. tužiteljice, 2. tuženika i 3. tužiteljice, radi naknade neimovinske štete, koju trpe zbog smrti sada pok. D. S., koji je smrtno stradao kao radnik tuženika ..., a koji je bio brat 1. tužiteljice i sin 2. tužitelja i 3. tužiteljice (u daljnjem tekstu: tužitelji), kao i zahtjev 1. tužiteljice za naknadom imovinske štete s osnove troškova crnine za sve tužitelje i troškova vijenaca.

 

12. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je u bitnom sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je pok. D. S., smrtno stradao kao radnik tuženika ...,

- da je nakon štetnog događaja proveden inspekcijski nadzor, kojim je utvrđeno da tuženik za vrijeme obavljanja poslova čišćenje linije za proizvodnju pijeska nije osigurao u potpunosti da se isti poslovi obavljanju u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu i drugim propisima tj. Pravilnikom o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme („Narodne novine“, broj 21/08. – u daljnjem tekstu: Pravilnik o sigurnosti), a na način da se poslovi čišćenja linije prethodno pripreme i provode radni postupak, razradi i primjenjuje tehnologija rada tako da se ne ugrožava zdravlje i sigurnost radnika uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom,

- da tuženik nije postupio u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima, i to članku 91. Pravilnika o sigurnosti, jer prije čišćenja, popravaka i dugotrajnih prekida rada servisiranja radne opreme na električni pogon mora isključiti dovod električne struje na mjestu priključenja na razdjelnoj mreži (osigurač, prekidač, utikač) kako bi se rad obavljao u beznaponskom stanju prema posebnim propisima te da se radi zaštite radnika od udara električne struje ili pokretanja dijelova stroja ili uređaja dok je stroj u fazi čišćenja ili popravka element za isključenje dovoda električne struje mora imati mogućnost zatvaranja u isključenom položaju (lokot i sl.), u protivnom da element za isključenje dovoda električne struje mora biti stalno zatvoren u kućište radne opreme ili u drugi prostor koji se može otvoriti samo pomoću ključa ili alata, a na mjesto isključenja ili pokraj njega mora se staviti pisano upozorenje " Ne uključuj - popravak" tj. da se osigura da ne dođe do uključivanja ili pokretanja rada stroja ili njegovih dijelova od strane trećih osoba,

- da je u konkretnom slučaju sklopka 501 morala biti stalno zatvorena u kućište radne opreme ili u drugi prostor koji se može otvoriti samo pomoću ključa ili alata, a na mjesto isključenja ili pokraj njega da se postavi pisano upozorenje "Ne uključuj – popravak" tj. da se osigura da ne dođe do uključivanja ili pokretanja rada stroja ili njegovih dijelova od strane trećih osoba,

- da iz nalaza i mišljenja medicinske vještakinje proizlazi kako je ... u unutrašnjosti miješalice za kalupski pijesak nađen mrtav djelatnik D. S. te je vanjskim pregledom i obdukcijom mrtvog tijela utvrđeno da je umro nasilnom smrću uslijed rane sjekotine glave dok su vanjskim pregledom i obdukcijom nađene su oguljotine lijeve strane lica, vrata i lijeve šake, te rana sjekotina glave, a korištenje zaštitne kacige da ne bi bilo dovoljno da zaštiti glavu imenovanog na način da spriječi nastanak ozljede jer uobičajena zaštitna kaciga služi prvenstveno za ublažavanje traume glave prilikom pada nekih predmeta na glavu (npr. kamen, čekić i dr.) ili da bi se ublažila ozljeda glave prilikom pada na glavu dok zaštitna kaciga da ne može spriječiti smrtni ishod kod ekstremnog mehaničkog sredstva u kretanju kakav je zasun miješalice za kalupski pijesak,

- da je rješenjem ODO u Čakovcu broj K-DO-444/2016 od 25.05.2017. određena istraga protiv 1. okrivljenika B. B. te 2. okrivljenika ovdje tuženika i to radi kaznenog djela protiv opće sigurnosti - teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti opisano u čl. 222 st. 4. u vezi st. 3. u vezi čl. 215 st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona, tj. tuženiku se stavlja na teret da iz nehaja nije postupio po propisima o zaštitnim mjerama i time izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, kojim kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, a sve to kroz djelovanje 1. okrivljenika kao odgovorne osobe,

- u tijeku dokaznog postupka je također utvrđeno da kazneni postupak protiv okrivljenika nije dovršen te je još uvijek u tijeku, kao i da nikakva naknada štete tužiteljima nije isplaćena,

- da iz vještačenja po vještaku zaštite na radu E. d.o.o., proizlazi da je uzrok nezgode nepoštivanje pravila zaštite na radu, te da do štetnog događaja ne bi došlo da su se poštivala pravila zaštite na radu, s time da u konkretnim uvjetima tuženik kao poslodavac je djelomice imao zadovoljene uvjete zaštite na radu i to način što je izradio procjenu rizika na radnim mjestima sukladno članku 11. točki 1. i 2. te članku 18. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14., 154/14. , 94/18. i 96/18 . – u daljnjem tekstu: ZZR), i imao je plan i program izrađen 2003. i 2012. za konkretne poslove i radne zadatke, što je sukladno članku 13. ZZR-a, s time što je i pok. D. S. bio osposobljen za rad na siguran način, posjedovao je liječničku svjedodžbu o zdravstvenoj osposobljenosti ručne manipulacije teretom i rukovatelja dizalicom, kao što mu je bila osigurana i osobna zaštitna sredstva, i to zaštitne cipele s kapicom, zaštitno odijelo, zaštitne kožne rukavice, zaštitne naočale, štitnici za uši, maska za nos, zaštitna kaciga s antifonima, a to što u trenutku nezgode nije koristio kacigu kao osobno zaštitno sredstvo za zaštitu glave, da nije bilo uzrok štetnog događaja, a također niti šteta da ne bi bila manja da je radnik u trenutku nezgode nosio kacigu,

- da je tuženik ispitao sredstva rada sukladno članku 12. stavku 1. i članku 41. ZZR-a, i to na način što je linija za pripremu sintetskog pijeska bila ispitivana te je izdano uvjerenje i zapisnik o ispitivanju kojim je utvrđeno da linija ispunjava sve zahtjeve prema ZZR-u, a izvršen je i pregled i ispitivanje elektroinstalacija 5. svibnja 2015. sa zaključkom da su izvedene električne instalacije u skladu s tehničkim propisom za niskonaponske električne instalacije,

- da dalje iz vještačenja proizlazi da tuženik nije osigurao cjelokupnu zaštitu na radu prema nalazu i mišljenju vještaka, a da se to sastoji u činjenici da radniku na radnom mjestu nije bila dostupna uputa za rad na siguran način, što je trebalo biti prema članku 13., 32., 53. i 62. ZZR-a,

- da je na radnom mjestu postojala uputa za rad na siguran način pod nazivom "Radna instrukcija za čišćenje pijeska na postrojenju za čišćenje pijeska" od 8. studenoga 2011. i ona je bila važeća u trenutku nesreće, ali da nije bila dovoljno jasno razrađena, na način da svatko tko dođe na radno mjesto može bez ičije pomoći obavljati sigurno radni zadatak prema radnom nalogu, a nejasnoća da se sastoji u tome što u radnoj uputi samo stoji da zbog opasnosti od rotirajućih dijelova i prašine pijeska treba voditi računa o dosljednoj pripremi svih pravila zaštite na radu, s time što nije opisano što sve treba uključiti, isključiti, pregledati i obaviti prije samog početka čišćenja miješalice,

- da vještak pojašnjava kako u konkretnom slučaju nije postojao pisani zapis ili uputa za rad u kojem bi bili detaljno opisani načini isključivanja miješalice iz pogona i struje, već da su radnici jedan drugome usmenom predajom prenosili kako i na koji način i kojim redoslijedom je potrebno provoditi čišćenje te način uključivanja i isključivanja pogona iz struje, a slijedom čega poslodavac nije na radnom mjestu osigurao upute za rad na siguran način u tekstualnom obliku u kojima bi bio detaljno razrađen način i redoslijed radnji uključivanja i isključivanja sklopki koje su u potpunosti stavljale miješalicu van pogona i dotoka električne struje a na koji način bi stroj bio u beznaponskom stanju te bi se isključila mogućnost slučajnog uključivanja,

- da tuženik kao poslodavac na radnom mjestu nije osigurao tablu upozorenja" Ne uključuj – popravak" kako bi se osiguralo mjesto rada od slučajnog uključivanja sklopki od strane treće osobe sukladno članku 91. Pravilnika o sigurnosti,

- da vještak zaključuje kako je pok. D. S. ušao u miješalicu a da nije bila isključena sklopka 501 koja služi za prekid dovoda struje do elektromotora koji pokreće zasun vage te sprečavanja pokretanja gornjih vrata i pokretanja sklopke 505 koja služi za prekid dovoda struje do elektromotora koji pokreće zasun u podu te sprečava pokretanje donjih vrata,

- da je radnik ušao u miješalicu, a da treći ključ nije bio u bravi koji otvara vrata miješalice, dok taj treći ključ nije nađen,

- da iz nalaza i mišljenja strojarsko – elektrotehničko vještačenja po vještacima proizlazi da je prema prikupljenim podacima pok. D. S. ušao u komandnu prostoriju i univerzalnim ključem otvorio polje elektro ormara u kojem se nalaze elementi za upravljanje glavnim elementima miješalice, te je vađenjem sigurnosnog ključa iz brave prekinuo dovod električne struje glavnih elektromotora miješalice i ručno isključio zaštitne motorne sklopke elektromotora zasuna 501 i ispusta pijeska 502, kako bi čišćenje obavio u beznaponskom stanju, nakon toga čišćenje miješalice da se odvija u dvije faze i to kod zatvorenog zasuna na način što uzima sigurnosni ključ i odlazi do miješalice, sigurnosni ključ stavlja u bravu u kojoj se već nalaze dva ključa, otvara vrata, osvjetljava unutrašnjost pokretnom svjetiljkom, ulazi u miješalicu i obavlja čišćenje kod zatvorenog zasuna, te nakon toga obavlja čišćenje kod otvorenog zasuna a što se obavlja na način da je pok. D. S. morao ponovno otići do elektro-ormara otvoriti ga, uključiti zaštitnu motornu sklopku zasuna 501 te na upravljačkom panelu dati nalog za otvaranje zasuna pa se vratiti do miješalice, ući u nju i nastaviti čišćenje uz otvoreni zasun sve do trena kada iznenadno dolazi do zatvaranja zasuna koji ga zahvaća u predjelu glave i nanosi su smrtne ozljede,

- da je uslijed strujnog preopterećenja došlo do prorade bimetala zaštitne motorne sklopke 501 koja isključuje napajanje elektromotora zasuna, pa vještaci navode da sama činjenica što je došlo do iznenadnog zatvaranja zasuna govori o tome da je motorna sklopka 501 bila uključena jer da su motorne sklopke 501 i 502 bile isključene, zaključana vrata ormara, a ključ u vratima miješalice, zatvaranje zasuna bilo bi nemoguće,

- da dalje iz vještva proizlazi kako konkretan uzrok štetnog događaja vještaci vide u nepotpunom i nedosljednom provođenju mjera zaštite na radu, jer upute za rad na siguran način nisu postojale, i unesrećeni je postupao sukladno ustaljenoj praksi koja nije dosljedno primjenjivala mjere zaštite na radu, što je stvorilo mogućnost da se desi štetni događaj,

- da je u trenutku nesreće pok. D. S. imao na raspolaganju radnu instrukciju za čišćenje pijeska na postrojenju za pripremu pijeska, u kojoj se ne propisuje redoslijed postupanja prilikom čišćenja miješalice niti se navode mjere koje treba provoditi,

- da je postojeća radna uputa imala ozbiljne nedostatke, i to zbog toga što zaštitne motorne sklopke 501 i 505 mogu slučajno ili namjerno ostati uključene za vrijeme čišćenja, jer vađenjem sigurnosnog ključa ne ostaje cijeli sustav bez napona, već samo glavni elektromotori miješalice, kao što je i upravljačka prostorija za vrijeme čišćenja otključana te je upravljački sklop dostupan za manipulaciju, što predstavlja opasnost ukoliko su zaštitne sklopke 501 i 505 uključene, jer u stanju kad je sklopka 501 uključena zasun je moguće zatvoriti preko upravljačkog panela ili ključa; također na mjestu isključenja ili pored njega nije bilo postavljeno pisano upozorenje "Ne uključuj – popravak",

- da vještaci zaključuju da je u konkretnom slučaju pok. D. S. trebao primijeniti uobičajena osobna zaštitna sredstva, ali primjena istih da nije povezana sa stradanjem, kao što zaključuju da nenošenje kacige od strane pok. D. S. nema utjecaja na posljedice i razmjere štete, iz razloga što zatvaranje zasuna koji je uzrokovao ozljedu je radnja u kojoj zasun rotira iz donjeg vertikalnog položaja prema gornjem horizontalnom i zatvara otvor vage, a kako je zahvaćen s donje nezaštićene strane glave, to da slijedom toga nenošenje zaštitne kacige nije od utjecaja na nastanak štetnog događaja,

- da vještaci također, zaključuju da radnju zatvaranja zasuna nije mogao pokrenuti pok. D. S. jer ta radnja traje 2-3 sekunde, pa da se ne bi stigao vratiti do mjesta događaja i da do štetnog događaja ne bi niti došlo, ali da preostaje mogućnost da je pokretanje zasuna pokrenula treća osoba,

- da dalje vještaci pojašnjavaju kako se sigurnosni ključ nalazi u elektro ormaru, i njime se isključuje i osigurava od ponovnog uključenja glavne elektromotore miješalice te da oni nemaju nikakve veze sa elektromotorima zasuna i ispusta pijeska, a njegovim vađenjem bez napajanja ostaju isključeni glavni elektromotori i miješalice,

- da su vještaci posebno naglasili da u konkretnim uvjetima čišćenja miješalice do štetnog događaj ne bi došlo da je pok. D. S. zaključao upravljačku prostoriju, ne elektro ormar i taj ključ uzeo kod sebe, kao što pojašnjavaju da bi u danim okolnostima pok. D. S. obavio radnju da treća osoba nije uključila sklopku, jer to zbog vremenskog tjesnaca nije mogao sam napraviti, dok da je ta treća osoba imala vremenske i prostorne mogućnosti uočiti pok. D. S. u miješalici, pri čemu ne isključuju mogućnost nehajne radnje od strane te osobe koja je izvršila uključenje te sklopke,

- da se čišćenje miješalice moralo obaviti u dvije radnje, prvo kod zatvorenog zasuna a nakon toga kod otvorenog zasuna,

- da također vještaci naglašavaju da bez obzira što je postojala ustaljena praksa koju je opisivao M. R. u konkretnom slučaju bi došlo do nezgode jer se upravljačka prostorija nije zaključavala, a u postupcima koji su bili opisani glede postupanja djelatnika nije bilo napisano da se prostorija mora zaključavati,

- da nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su sklopke 501 i 505 bile uključene u vrijeme štetnog događaja, a trebale su biti isključene; u odnosu na sigurnosni ključ navode da nije bitan tj. nije bitno gdje se on nalazio u trenutku nezgode jer su vrata od miješalice bila otvorena, a nije došlo do prorade glavnih elektromotora koje sigurnosni ključ osigurava od ponovnog ukapčanja, jer da je svatko imao pristup elektro ormaru univerzalnim ključem, a taj ključ ne aktivira sklopke 501 i 505, a niti bilo koje druge uređaje, slijedom čega zaključuju da nedostatak sigurnosnog ključa nije od utjecaja na nastanak nezgode i time ni odgovornost pok. D. S. ni doprinos istog nastanku događaja,

- da je prema vještacima zasun morala pokrenuti ljudska radnja te je isključena mogućnost nekakve tehničke greške.

 

13. Na temelju navedenog, pravilno je prvostupanjski sud smatrao utvrđenim da radna uputa koja je propisivala način postupanja pri čišćenju miješalice za pijesak gdje je nastao štetni događaj nije detaljno sadržavala cjelokupno postupanje radnika kod toga čišćenja, na način koje sve sklopke trebaju i kada biti uključene ili isključenje, što se u kojoj fazi mora učiniti, tj. nije postojalo opisno što sve treba uključiti, isključiti, pregledati i obaviti prije samog početka čišćenja miješalice, a nisu postojala niti upozorenja da je čišćenje u tijeku. Isto tako, prvostupanjski sud utvrdio je da se ni prostorija u kojoj se obavljalo čišćenje nije zaključavala, pa je shodno tome pravilno zaključio da je tako bila dostupna svakoj trećoj osobi i da je trebala biti zaključana jer jedino pod tim uvjetom (da je prostorija bila zaključana) ne bi došlo do konkretne štetne posljedice. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je pok. D. S. postupao po uvriježenoj praksi kada je čistio miješalicu (kao što su to činili i drugi radnici), gdje se upravljačka prostorija nije zaključavala, a u uputama postupanja radnika nije bilo napisano da se prostorija mora zaključavati, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je bila latentna opasnost da dođe do štetnog događaja, što se u konačnici i desilo i uzrokovalo smrtni ishod pok. D. S.

 

14. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud naveo da na odgovornost tuženika nije od značaja to što je treća osoba pristupila u prostoriju u kojoj je pok. D. S. obavljao radove jer je zasun mogla pokrenuti samo ljudska radnje, a tehnička greška je isključena, dok pok. D. S. to nije mogao učiniti radi nedostatka vremena, što sve proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za strojarstvo i elektrotehniku, koje je taj sud prihvatio kao stručno i objektivno, a takvim ga prihvaća i ovaj sud.

 

15. Prema odredbi članka 25. stavku 1. ZZR-a, ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok prema stavku 2. istoga članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

16. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tuženik kao poslodavac nije dozvolio ulazak neovlaštenim osobama u prostoriju u kojoj je pok. D. S. obavljao radove do štetnog događaja ne bi došlo jer detaljnih i razrađenih uputa za rad nije bilo, zbog čega je pravilno zaključio da mjere zaštite na radu nisu provedene na propisani način.

 

17. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nije utvrđena ni bilo kakva odgovornost ni doprinos pok. D. S. jer je tuženik kao poslodavac prvenstveno taj koji je dužan osigurati zaštitu na radu na način da ne dođe do štetnog događaja, a pok. D. S. postupao je po ustaljenim pravilima koja nisu mogla spriječiti njegov tragičan ishod.

18. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da i nenošenje kacige nije od utjecaja za nastanak ili umanjenje odgovornosti tuženika jer prema nalazu i mišljenju vještaka nenošenje kacige od strane pok. D. S. nema utjecaja na posljedice i razmjere štete, iz razloga što je zatvaranje zasuna (koji je uzrokovao ozljedu) radnja u kojoj zasun rotira iz donjeg vertikalnog položaja prema gornjem horizontalnom i zatvara otvor vage, pa kako je pok. D. S. zahvaćen s donje nezaštićene strane glave, to je očito da nenošenje zaštitne kacige nije od utjecaja na nastanak štetnog događaja.

 

19. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da se ne radi o radnjama koje se nisu mogle izbjeći ili predvidjeti (pravilno uključivanje ili isključivanje sklopki 501 i 505), bez obzira je li do zatvaranja zasuna došlo radnjom treće osobe, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o objektivnoj odgovornosti tuženika i na temelju odredbe članka 111. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR), kojom je propisano, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i citiranog članka 25. stavka 1. ZZR-a, u svezi s odredbom članaka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisano, da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasno djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, i članka 1064. ZOO-a, kojom je propisano, da za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovora osoba koja se njome bavi, s time što tuženik nije dokazao da su se u ovom slučaju ispunili uvjeti iz odredbi članka 1067. ZOO-a za njegovo oslobođenje od odgovornosti.

 

20. Stoga je pravilno prvostupanjski sud naveo da je tuženik kao poslodavac trebao poduzeti sve da do štetnog događaja ne dođe, i to poduzimanjem svih potrebnih mjera zaštite na radu, a što nije učinio, pa ni prigovori tuženika i umješača koje su isticali tijekom postupka i koje ponavljaju i u žalbi nisu osnovani, a kojima u bitnom tvrde da sam pok. D. S. doprinio nastanku štetnog događaja. Pok. D. S. je prema utvrđenju prvostupanjskog suda postupao na uobičajeni način, odnosno po dosadašnjoj praksi koja nije dosljedno primjenjivala mjere zaštite na radu, s time što se ponovno navodi da je upravljačka prostorija za vrijeme čišćenja bila otključana i da je upravljački sklop bio dostupan svakome za manipulaciju, i da to predstavlja opasnost ako su zaštitne sklopke 501 i 505 uključene, a na mjestu isključenja ili pored njega nije bilo postavljeno pisano upozorenje "Ne uključuj – popravak", pa se u ovom slučaju tuženik ne može osloboditi svoje krivnje pozivajući se na učešće treće osobe u nastanku štetnog događaja (koja nije poznata).

 

21. Prvostupanjski je sud zaključak o tome da prednik tužitelja pok. D. S. nije doprinio nastanku štetnom događaju utemeljio na detaljnom nalazu i mišljenju medicinske vještakinje A. K., vještakinje zaštite na radu M. H., vještaka za strojarstvo R. S. i elektrostrojarstva B. I., pa neosnovano tuženik i umješač tvrde da je do štetnog događaja došlo uslijed krajnje nepažnje njega kao radnika ili treće osobe i da tuženik na štetni događaj nije mogao utjecati unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

22. Naime, prvostupanjski je sud na temelju brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, a posebno nalaza i mišljenja navedenih vještaka, pravilno zaključio da prednik tužitelja pok. D. S. nije doprinio nastanku štetnog događaja jer je on postupao na uobičajen način, odnosno po dosadašnjoj praksi, a koja nije dosljedno primjenjivala mjere zaštite na radu, time što je upravljačka prostorija za vrijeme čišćenja bila otključana i što je upravljački sklop za napajanje električnom energijom bio dostupan za manipulaciju, dok na mjestu isključenja ili pored njega nije bilo postavljeno pisano upozorenje "Ne uključuj – popravak", a što je moralo biti prema odredbama članka 13., 32., 53. i 62. ZZR-a, što se ponovno navodi.

 

23. Za ukazati je da je tuženik kao poslodavac u okviru zaštite na radu postupio i tako da se upravljačka prostorija zaključavala i da u istu za vrijeme čišćenja nitko nije mogao pristupiti, a u situaciji kada se nije zaključavana da je stajalo upozorenje "Ne uključuj – popravak“, tada se ne bi desio štetni događaj na način kako se desio, zbog čega se tuženik ne može osloboditi svoje objektivne odgovornosti jer nije poduzeo sve mjere zaštite na radu kako to proizlazi iz izvedenih nalaza i mišljenja vještaka, pa na pobijanu odluku ne utječe ni činjenica da se ne zna gdje je treći ključ jer iz nalaza i mišljenja vještaka za strojarstvo i elektrotehniku proizlazi da taj ključ nije bitan za nastanak nezgode.

 

24. Inače, za navedena činjenična utvrđenja, kao i pravni zaključak prvostupanjski je sud u razlozima presude dao valjane i jasne razloge, a daljnjim žalbenim navodima tuženika i umješača ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju, pa ih kao takva prihvaća i ovaj sud. Ističe se da su navodi sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

 

25. Kako je prvostupanjski sud u potpunosti utvrdio sve okolnosti relevantne za ocjenu odgovornosti tuženika tražene neimovinske štete tužiteljima, to je taj sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1101. ZOO-a, kada je I-tužiteljici na ime naknade štete za duševne bolove zbog smrti bliske osobe, brata, dosudio iznos od 112.500,00 kuna, jer je utvrdio da je između njih postojala trajnija zajednica života i da su svi živjeli u zajedničkom domaćinstvu na istoj adresi, pa je pravilno postupio i kada je ostalim dvoje tužiteljima roditeljima, zbog smrti sina, dosudio svakom iznos od po 330.000,00 kuna, skupa sa zatraženim kamatama primjenjujući odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 1103. ZOO-a o dana podnošenja pisanog zahtjeva, a koju visinu ni žalitelji posebnim žalbenim razlozima ne pobijaju.

 

26. Te iznose je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljima jer im pripadaju prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. s osnove pravične novčane naknade za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika, kao što je pravilno i 1. tužiteljici dosudio iznos od 6.000,00 kuna na ime imovinske štete za kupljenu crninu i cvijeće za sve tužitelje, i to skupa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate na temelju odredbe članka 1093. stavka 1. ZOO-a, u vezi s odredbama članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, a koju štetu ni žalitelji posebno ne pobijaju.

 

27. Odluka o troškovima postupka je zakonita i pravilna jer se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 117/98., 75/09., 18/11., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.- u daljnjem tekstu: Tarifa). Stoga, neosnovano tuženik tvrdi da je tužiteljima priznat trošak za sastavljanje podnesaka od 1. prosinca 2017., 1. listopada 2019., 24. siječnja 2019., 28. studenoga 2019. i 15. travnja 2019., kada iz pobijane odluke proizlazi da trošak za te podneske tužiteljima nije dosuđen, kao što im nisu dosuđeni ni troškovi za sastavljanje podnesaka od 13. listopada 2017. i 31. ožujka 2020., dok su im priznati troškovi za sastavljanje četiri obrazložena podneska na temelju Tbr. 8. točke 1. Tarife, a koji im i pripadaju skupa s ostalim troškovima koje je pravilno obračunao prvostupanjski sud.

 

28. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

29. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka tuženika i umješača, zahtjev za istima je odbijen na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a iz razloga što nisu uspjeli sa svojim žalbama, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 16. rujna 2021.