Broj: Revt 370/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S. S., S., Švicarska kojeg zastupaju punomoćnici S. P., G. G. i V. D. odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P., G. G., V. D., V. V. i M. K. u R., protiv tuženika G. d.o.o. Z., kojeg zastupaju punomoćnici D. G. i B. G., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. G. i B. G. u Z., radi povrata stvari i naknade, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2180/11-5 od 11. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1/2006 od 9. listopada 2009., u sjednici održanoj 12. travnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju preda u posjed stereofotogrametrijsku kameru marke "Leica RC 20" – kao neosnovan.

II. Odbija se drugi po redu istaknuti tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 312.000,00 CHF sa kamatom koju Z. b. d.d. Z. odobrava na devizne štedne uloge po viđenju, a koja teče od 2. lipnja 2006. godine do isplate – kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.250.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% na iznos od 1.050.000,00 kn od 31. prosinca 2001. do isplate, na iznos od 1.050.000,00 kn od 31. prosinca 2001. do isplate, na iznos od 1.050.000,00 kn od 31. prosinca 2002. do isplate, na iznos od 1.050.000,00 kn od 31. prosinca 2003. do isplate, na iznos od 1.050.000,00 kn od 31. prosinca 2004. do isplate, na iznos od 1.050.000,00 kn od 31. prosinca 2005. do isplate – kao neosnovan."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u reviziji, predložio reviziju odbiti kao neosnovanu i tužitelju dosuditi trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revident u reviziji navodi da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Tvrdi da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima te presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Revident u reviziji također iznosi činjenične navode kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi zaključke o utvrđenom činjeničnom stanju.

Suprotno tvrdnji tužitelja iznesenoj u reviziji prema ocjeni ovoga suda u obrazloženju revizijom pobijane drugostupanjske presude sud je naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju i isti nisu niti nejasni niti proturječni. Budući da drugostupanjska presuda ne sadrže proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati to tijekom postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

U odnosu na činjenične prigovore revidenta iznesene u reviziji, kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u ocjenjivanje odlučnih činjenica za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj revizijski sud činjenične navode tužitelja iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužitelj od tuženika zahtijeva predaju u posjed stereofotogrametrijske kamere marke Leica RC20, isplatu iznosa od 312.000,00 CHF sa kamatom koju Z. b. d.d. Z. odobrava na devizne štedne uloge po viđenju tekuću od 2. lipnja 2006. do isplate i isplatu iznosa od 5.250.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.050.000,00 od 31. prosinca 2001. do isplate, na iznos od 1.050.000,00 kuna od 31. prosinca 2002. do isplate, na iznos od 1.050.000,00 kuna od 31. prosinca 2003. do isplate, na iznos od 1.050.000,00 kuna  od 31. prosinca 2004. do isplate, te na iznos od 1.050.000,00 kuna  od 31. prosinca 2005. do isplate.

Sudovi su pozivom na odredbu čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP) odbili kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao predaju sporne kamere ocijenivši da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je vlasnik kamere, pobliže opisane u točki I. izreke prvostupanjske presude. Budući da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je vlasnik predmetne kamere sudovi su odbili tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 312.000,00 CHf, koliko iznosi vrijednost predmetne kamere. Nadalje, sudovi su pozivom na odredbu čl. 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) odbili dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.250.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, koji je tužitelj zahtijevao od tuženika po osnovi isplate koristi za upotrebu sporne kamere, kao tuđe stvari, jer tužitelj nije dokazao vlasništvo sporne kamere niti nije dokazao da je tuženik ostvario korist od upotrebe sporne kamere u utuženom iznosu.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zato ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

Budući da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 12. travnja 2017.