1              Poslovni broj: Gž R-667/2020-2

 

                                                                                                              

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-667/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., OIB: .., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. E. Š. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti odluke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 18 Pr-2478/19-11 od 27. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 Pr-2478/19-11 od 27. veljače 2020.

 

 

Obrazloženje:

 

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu slijedećeg sljedećeg sadržaja.

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. K. iz Z., OIB: … koji glasi:

 

"I Utvrđuje se ništetnom Odluka tuženika o razrješenju ravnatelja T.E.Š., M. K. s danom 31. kolovoza 2019., Klasa: 602-03/19-02/8, Ur. broj: 251-299-19-1 od 16. srpnja 2019.

 

II Utvrđuje se ništetnom Odluka tuženika o ispravku u tekstu Odluke Školskog odbora T.E.Š. od 16.07.2019., o razrješenju ravnatelja M. K. s danom 31. kolovoza 2019., Klasa: 602-03/19-02/8, Ur. broj: 251-299-19-2 od 29. srpnja 2019.

 

III Naređuje se tuženiku da tužitelja M. K. vrati na radno mjesto za obavljanje poslova ravnatelja u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana. "

 

Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tužitelju da s ovog osnova isplati tuženiku 2.500,00 kuna sa zateznom.

 

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja sadržaja kako je to već navedeno u obrazloženju ove drugostupanjske presude. Kao glavno u ovom sporu ukazuje se pitanje je li tuženik donio valjanu odluku o razrješenju tužitelja kao ravnatelja, a zbog navršenih šezdeset i pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža.

 

6. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je između tužitelja i tuženika 24. veljače 2015. zaključen ugovor o radu,

- da je u članku 1. predmetnog ugovora određeno kako tužitelju od trenutka sklapanja navedenog ugovora, teče petogodišnji mandat ravnatelja, a sukladno odluci Školskog odbora o imenovanju ravnatelja,

- da je tužitelj 13. ožujka 2019. navršio šezdeset i pet godina života, te da je u to vrijeme imao navršenih petnaest godina mirovinskog staža,

- da je tuženik dana 16. srpnja 2019. donio Odluku o razrješenju ravnatelja - tužitelja s danom 31. kolovoza 2019.,

- da je tuženik dana 29. srpnja 2019. donio ispravak Odluke od 16. srpnja 2019. zbog očigledne pogreške u pisanju broja materijalnog propisa na temelju kojeg je donesena Odluka o razrješenju,

- da je tuženik spornu Odluku o razrješenju utemeljio na odredbama članka 130. a stavak 1. točka 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12., 94/13., 152/14., 7/17., 68/18., 98/19. i 64/20., dalje: Zakon o odgoju), te na odredbi članka 44. stavak 2. točka 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19., dalje: ZOU).

 

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Uostalom tužitelj nije posebno ni osporavao navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

9.Slijedom navedenog prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik pravilno postupio kada je donio sada spornu Odluku o razrješenju ravnatelja od 16. srpnja 2019., koju je ispravio Odlukom od 29. srpnja 2019.

 

10. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je tuženik, a sukladno odredbi članka 9. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje ZR) trebao u konkretnom slučaju primijeniti za tužitelja najpovoljnije pravo, a to da je odredba članka 3. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 7/17., dalje: ZID Zakona o odgoju/17). Naime, prema mišljenju tužitelja, primjenom ove odredbe da je mandat tužitelja kao ravnatelja trebao trajati 5 (pet) godina počevši od 25. veljače 2015., a kako je to i određeno Odlukom o imenovanju tužitelja za ravnatelja od 24. veljače 2015.

 

11. Nakon razmatranja žalbe tužitelja, pobijane presude i dokazne građe koja je nalazi u spisu za reći je slijedeće.

 

12. Odredbom članka 44. stavak 2. ZOU-a propisano je kako Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavak 2. ovog Zakona dužno je razriješiti ravnatelja ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu.

 

13. Odredbom članka 130. a) stavak 1. točka 3. Zakona o odgoju, koji je u vrijeme donošenje predmetne Odluke o imenovanju ravnatelja bio na snazi, propisano je kako ravnatelju školske ustanove ugovor o radu prestaje na kraju školske godine u kojoj ravnatelj školske ustanove navršava šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža.

 

14. Odredbom članka 34. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 152/14., dalje: ZID Zakona o odgoju/14) propisano je kako se iza članka 126. Zakona o odgoju, dodaje novi članka 126. a, koji glasi: "Ravnatelj školske ustanove, uz uvjete propisane člankom 126. ovog Zakona, mora imati i licenciju za rad ravnatelja." Sukladno odredbi članka 44. ZID Zakona o odgoju/14, članak 34. ovog Zakona stupio je na snagu 1. siječnja 2017.

 

15. Odredbom članka 2. ZID Zakona o odgoju/17 propisano je kako se članak 126. a Zakona o odgoju briše, dok je odredbom članka 3. propisano: "Osobe imenovane za ravnatelje školskih ustanova do 31. prosinca 2016., koje se na dan stupanja na snagu ovog Zakona zateknu na dužnosti ravnatelja, nastavit će obnašati tu dužnost do isteka mandata." Sukladno odredbi članka 4. ZID Zakona o odgoju/17, isti je stupio na snagu 26. siječnja 2017.

 

16. U tumačenju pravnih normi, pa tako i ovih koje su navedene, jezično je tumačenje glavno, a njemu tek kao provjera, dopuna ili korektiv - služe ostala tumačenja, prije svega teleološko i sustavno.

 

17. Upravo polazeći od toga, odnosno pravilnim tumačenjem navedenih odredbi Zakona o ustanovama, Zakona o odgoju, ZID Zakona o odgoju/14 i ZID Zakona o odgoju/17, proizlazi kako je tužitelju mandat ravnatelja prestao s danom 31. kolovoza 2019., a sukladno Odluci o razrješenju ravnatelja, koju je Odluku donio Školski odbor tuženika. Naime, tužitelj je upravo 13. ožujka 2019. navršio šezdeset i pet godina života ,a prije Odluke o razrješenju ostvario je i petnaest godina mirovinskog staža, čime su se ostvarili zakonski uvjeti za prestanak predmetnog ugovora o radu na kraju školske godine 2018./2019., dakle 31. kolovoza 2019.

 

18. To što je odredbom članka 3. ZID Zakona o odgoju/17 propisano kako će osobe imenovane na dužnost ravnatelja školskih ustanova do 31. prosinca 2016. (tužitelj je imenovan ravnateljem 25. veljače 2015.) i koje se zateknu na dužnosti ravnatelja na dan stupanja na snagu ovog zakona, nastaviti obnašati tu dužnost do isteka mandata, nipošto ne znači da je taj prestanak mandata u konkretnom slučaju protekom 5 godina računajući od 25. veljače 2015. kako to pogrešno smatra tuženik.

 

19. Naime, mandat ne prestaje samo protekom roka na koji je ravnatelj izabran, već i ispunjenjem drugih zakonom predviđenih pretpostavki, konkretno prestaje na kraju školske godine u kojoj ravnatelj školske ustanove navršava šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, a ovo sukladno odredbi članka 130. a) stavak 1. točka 3. Zakona o odgoju.

 

20. Dodatno je za reći kako je posve jasno da je odredba članka 3. ZID Zakona o odgoju/17 donesena stoga da se ravnatelji bez licencije, a koji su stupili na tu dužnost do 31. prosinca 2016., ne dovedu u nepovoljniji položaj u odnosu na ravnatelje s licencijom, budući je odredbom članka 126. a Zakona o odgoju, koja je odredba stupila na snagu 1. siječnja 2017. određen novi uvjet koji ravnatelj mora ispunjavati, a to je da mora imati licenciju za ravnatelja.

 

21. Na kraju samo je usput za kazati, iako kao pravno neobvezujuće za sud, da je i Ministarstvo znanosti i obrazovanju u svom dopisu od 28. ožujka 2019. (str. 10. spisa), a referirajući se na predmetni slučaj, iskazalo mišljenje kako je jedan od načina na koji obavezno prestaje ugovor o radu ravnatelja i taj kada ravnatelj navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, u kojem slučaju ugovor o radu prestaje na kraju školske godine u kojoj su ispunjeni navedeni uvjeti. U zaključku navedenog dopisa Ministarstvo znanosti i obrazovanja navodi kako članak 3. ZID Zakona o odgoju/17 ni na koji način ne derogira obveznu primjenu članka 130 a Zakona o odgoju.

 

22. Slijedom navedenog razvidno je kako nikakvih nelogičnosti i nepodudarnosti u označenim odredbama nema, kako to pogrešno smatra žalitelj, pa stoga nema ni pretpostavki za primjenu odredbe članka 9. stavak 3. ZR-a.

 

23. Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tužitelj, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a., to je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 16. rujna 2021.