Gž R-808/2021-2

1

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-808/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Š. H. iz K. S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. R. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika Bolnice, S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. D. ,dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-2717/21 od 6. svibnja 2021., dana 16. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-2717/21 od 6. svibnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 9.279,30 kn bruto, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, čiji tijek i stopa su specificirani u pobijanoj presudi, osim isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, dalje ZPP), koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev.

 

Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.

 

Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

3. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka sporno je da li je tuženik tijekom 2016. i 2017. bio u obvezi primijeniti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te plaću tužitelja, obračunati prema visini osnovice od 5.415,37 kn, umjesto prema osnovici u visini od 5.108,84 kn, s time da visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata nisu sporni.

 

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

5. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj tijekom 2016. bio zaposlenik tuženika. Tuženik, dakle, obavlja poslove javne službe, slijedom čega je obveznik primjene Zakona o plaćama u javnim službama, te je utvrđeno da je tuženik vršio obračun plaće prema osnovici u visini od 5.108,84 kn, dok tužitelj smatra da mu se obračun plaće trebao vršiti po osnovici u visini od 5.415,37 kn.

 

6. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09), koji u čl. 2. određuje da osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Navedeni članak je mijenjan Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 124/09) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, čl. 3. propisano je da danom stupanja na snagu Zakona prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su donesen na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Zakon je stupio na snagu dana 24. listopada 2009.

 

7. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 40/09.), gdje je osnovica utvrđena u visini od 5.108,84 kune bruto i koja se primjenjivala se od 1. travnja 2009., počevši s plaćom za mjesec travanj 2009. godine koja je bila isplaćena u mjesecu svibnju 2009. godine. Iduća Odluka donesena je 29. prosinca 2016., te se primjenjivala od 1. siječnja 2017., a kojom je utvrđena osnovica u visini od 5.211,02 kn bruto.

 

7.1. Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su slijedeće sporazume:

- Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama dana 23. studenoga 2006., a kojim je osnovica bila određena u visini od 5.415,37 kn,

- Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., kojim je određeno privremeno smanjenje osnovice i

- Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovice za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojim su propisani uvjeti za povećanje osnovice (dalje ID Sporazuma).

 

7.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopile su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 84/07, u daljnjem tekstu: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4. ugovorile „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

 

7.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10, u daljnjem tekstu: TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

 

7.4. Člankom 51. stavkom 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12, u daljnjem tekstu: TKU/12) ugovorne strane ugovorile „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

 

8. Iz navedenoga proizlazi da su sve ugovorne strane potpisivanjem TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 nedvojbeno ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u ID Sporazuma, odnosno Arbitražnoj odluci.

 

8.1. Uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće propisani su ID-om Sporazuma. U preambuli istog navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada:

- očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije

- vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. (čl. III)

- vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. (čl. IV)

- dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja.

 

9. Predmet ovog tužbenog zahtjev je isključivo pitanje osnovice za obračun plaće, koji je ugovoren čl. III istog: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama".

 

10. Kako je iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku objavljeno da je u drugom kvartalu 2015. rast iznosio 1,2%, a u trećem 2,8%, to aritmetička sredina iznosi 2%, odnosno ispunjeni su uvjeti ugovoreni ID Sporazuma, slijedom čega se plaća tužitelja tijekom 2016. trebala isplaćivati po osnovici u visini od 5.415,37 kn bruto.

 

11. Ovdje valja napomenuti da je ID Sporazuma donesen nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, slijedom čega isti nije prestao važiti odredbama tog Zakona, odnosno isti je u utuženo vrijeme bio na snazi, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati razliku manje isplaćenih plaća.

 

12. U žalbi tuženik se poziva na činjenicu da ID Sporazum se ne može primijeniti na njega jer nije potpisnik navedenog Sporazuma. Za naglasiti je da je taj žalbeni razlog neosnovan jer nije važno je li potpisnik ili ne, ali pripada grupi zdravstvenih djelatnika, pa ga samim tim i obvezuje.

 

13. U žalbi tuženik navodi da prilikom izrade obračuna plaće valja primijeniti osnovicu određenu Odlukom o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike u visini od 5.108,84 kune bruto, no ti žalbeni navodi nisu osnovani.

 

14. Kako je već navedeno, temeljem izričite zakonske odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama navedena Odluka primjenjuje se godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno. Stupanjem na snagu Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena odluka je stavljena izvan snage, te se ne može primjenjivati.

 

15. Slijedom svega gore navedenog, pravilno je sud prvog suda prihvatio tužbeni zahtjev, budući je tuženik valjao obračunavati plaću tužitelju prema osnovici u visini od 5.415,37 kn bruta, a sve prema ID Sporazuma i Arbitražnoj odluci.

 

16. Stoga, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a.

 

U Splitu 16. rujna 2021.