Poslovni broj: 7 Pž-1284/2021-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-1284/2021-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. Z. O., OIB …, Z., M. 3, protiv tuženika A. O. d.d. (ranije J. O. d.d.), OIB …, Z., L. 2, kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik iz O. društva G. & partneri d.o.o., Z., U. grada V. 282, radi isplate iznosa od 375.957,78 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-376/2012-8 od 22. svibnja 2013., 16. rujna 2021.

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-376/2012-8 od 22. svibnja 2013. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 372.507,35 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 133.776,79 kn od 25. studenog 2009. do isplate,
- 2.720,00 kn od 30. studenog 2009. do isplate,
- 12.090,00 kn od 14. kolovoza 2009. do isplate,
- 15.090,00 kn od 10. prosinca2009. do isplate,
- 15.090,00 kn od 10. prosinca 2009. do isplate,
- 15.090,00 kn od 10. prosinca 2009. do isplate,
- 15.090,00 kn od 10. prosinca 2009. do isplate,
- 15.090,00 kn od 14. siječnja 2010. do isplate,
- 15.090,00 kn od 5. veljače 2010. do isplate,

- 15.090,00 kn od 8. ožujka 2010. do isplate,

- 45.270,00 kn od 7. svibnja 2010. do isplate, - 8.528,00 kn od 11. lipnja 2010. do isplate,

- 2.132,00 kn od 20. svibnja 2010. do isplate, - 1.930,15 kn od 22. srpnja 2009. do isplate,

- 2.133,26 kn od 25. kolovoza 2009. do isplate,
- 2.234,85 kn od 22. rujna 2009. do isplate,

- 2.336,50 kn od 22. listopada 2009. do isplate,
- 2.234,85 kn od 24. studenog 2009. do isplate,
- 2.553,73 kn od 23. prosinca 2009. do isplate,
- 2.553,76 kn od 26. siječnja 2010. do isplate,

 

- 2.437,68 kn od 18. veljače 2010. do isplate,
- 2.669,84 kn od 18. ožujka 2010. do isplate,
- 2.437,68 kn od 22. travnja 2010. do isplate,
- 2.321,60 kn od 26. svibnja 2010. do isplate,
- 2.669,84 kn od 26. svibnja 2010. do isplate,
- 2.553,76 kn od 28. srpnja 2010. do isplate,
- 2.437,68 kn od 23. kolovoza 2010. do isplate,
- 2.553,76 kn od 21. rujna 2010. do isplate,
- 2.553,76 kn od 27. listopada 2010. do isplate,
- 2.249,36 kn od 26. studenog 2010. do isplate,
- 1.088,40 kn od 22. prosinca 2010. do isplate,
- 7,50 kn od 18. kolovoza 2010. do isplate,
- 7,50 kn od 18. kolovoza 2010. do isplate,
- 10,00 kn od 18. kolovoza 2010. do isplate,
- 1.075,00 kn od 18. kolovoza 2010. do isplate,
- 14,40 kn od 21. prosinca 2010. do isplate,
- 154,56 kn od 31. svibnja 2010. do isplate,
- 38,64 kn od 29. rujna 2010. do isplate,
- 64,19 kn od 31. svibnja 2010. do isplate,
- 25,00 kn od 28. rujna 2010. do isplate,
- 22,96 kn od 25. studenog 2010. do isplate,
- 118,00 kn od 17. rujna 2010. do isplate,
- 7.560,00 kn od 29. prosinca 2009. do isplate,
- 1.890,00 kn od 28. listopada 2009. do isplate,
- 2.312,00 kn od 29. siječnja 2010. do isplate,
- 578,00 kn od 28. listopada 2009. do isplate,
- 80,07 kn od 27. kolovoza 2010. do isplate,
- 360,53 kn od 27. kolovoza 2010. do isplate,
- 93,47 kn od 28. rujna 2010. do isplate,
- 48,69 kn od 26. listopada 2010. do isplate,
- 300,39 kn od 26. listopada 2010. do isplate,
- 48,81 kn od 26. listopada 2010. do isplate,
- 300,39 kn od 26. listopada 2010. do isplate,
- 157,21 kn od 26. listopada 2010. do isplate,
- 300,39 kn od 29. listopada 2010. do isplate,
- 109,45 kn od 29. studenog 2010. do isplate,
- 300,39 kn od 29. studenog 2010. do isplate,
- 300,39 kn od 29. studenog 2010. do isplate,
- 45,48 kn od 29. veljače 2012. do isplate,
- 50,29 kn od 21. rujna 2012. do isplate,
- 109,45 kn od 29. studenog 2010. do isplate,
- 300,39 kn od 27. prosinca 2010. do isplate,
- 50,29 kn od 27. prosinca 2010. do isplate,
- 300,39 kn od 27. prosinca 2010. do isplate,
- 109,45 kn od 27. prosinca 2010. do isplate,
- 300,39 kn od 27.prosinca 2010. do isplate,
- 300,39 kn od 27. prosinca 2010. do isplate,
- 40,89 kn od 27. travnja 2011. do isplate,

- 300,39 kn od 27. travnja 2011. do isplate,
- 109,45 kn od 27. travnja 2011. do isplate,
- 279,69 kn od 25. svibnja 2011. do isplate,
- 50,29 kn od 30. lipnja 2011. do isplate,
- 109,45 kn od 17. lipnja 2011. do isplate,
- 109,45 kn od 30. lipnja 2011. do isplate,
- 279,69 kn od 30. lipnja 2011. do isplate,
- 279,69 kn od 17. lipnja 2011. do isplate,
- 49.57 kn od 17. lipnja 2011. do isplate,
- 279,69 kn od 17. lipnja 2011. do isplate,
- 279,69 kn od 19. srpnja 2011. do isplate,
- 109,45 kn od 19. srpnja 2011. do isplate,
- 279,69 kn od 19. srpnja 2011. do isplate,
- 279,69 kn od 19. kolovoza 2011. do isplate,
- 109,45 kn od 19. kolovoza 2011. do isplate,
- 279,69 kn od 19. kolovoza 2011. do isplate,
- 109,45 kn od 19. rujna 2011. do isplate,
- 109,45 kn od 19. listopada 2011. do isplate,
- 119,45 kn od 18. studenog 2011. do isplate,
- 109,45 kn od 18. studenog 2011. do isplate,
- 69,91 kn od 18. studenog 2011. do isplate,
- 279,69 kn od 19. prosinca 2011. do isplate,
- 279,69 kn od 19. prosinca 2011. do isplate,
- 109,45 kn od 24. siječnja 2012. do isplate,
- 279,69 kn od 21. veljače 2012. do isplate,
- 109,45 kn od 29. veljače 2012. do isplate,
- 42,26 kn od 29. veljače 2012. do isplate,
- 45,48 kn od 29. veljače 2012. do isplate,
- 279,69 kn od 21. ožujka 2012. do isplate,
- 42,26 kn od 23. ožujka 2012. do isplate,
- 279,69 kn od 21. ožujka 2012. do isplate,
- 50,29 kn od 21. ožujka 2012. do isplate,
- 45,48 kn od 21. ožujka 2012. do isplate,
- 109,48 kn od 21. ožujka 2012. do isplate te u točki II. izreke, i u tom dijelu se
predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 375.957,78 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno naznačenog iznosa do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.180,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je zakonodavac propisao da se obračunavanje i    izdvajanje funkcionalne premije društava za osiguranje odnosi na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene nakon 1. siječnja 2009., kad je Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08) stupio na snagu. Kako je u predmetnom slučaju prometna nesreća prouzročena vozilom osiguranim kod tuženika, a predmetna polica osiguranja je sklopljena 2008. godine, na tu policu nije plaćena funkcionalna premija pa je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio plaćanjem troškova liječenja svog osiguranika koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći. Predlaže drugostupanjskom sudu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda. Navodi da je nebitno kada je zaključena polica osiguranja jer je šteta tužitelju nastala tijekom 2009. godine, odnosno nakon što je Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08) stupio na snagu. Predlaže odbiti žalbu, potvrditi prvostupanjsku presudu i dosuditi mu trošak odgovora na žalbu u iznosu od 8.305,00 kn.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. U ovoj pravnoj stvari Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio presudu poslovni broj Pž-6575/2013 od 24. svibnja 2016. kojom je djelomično odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-376/2012 od 22. svibnja 2013. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.450,43 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu točke I. i u točki II. preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je naložio tuženiku da tužitelju plati iznos od 372.507,35 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Tom odlukom je odlučeno i o troškovima žalbenog postupka na način da je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 8.305,00 kn (točka III. izreke). Vrhovni sud Republike Hrvatske je, odlučujući o reviziji tuženika protiv drugostupanjske presude, rješenjem poslovni broj Revt-431/2017 od 8. prosinca 2020. ukinuo drugostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke i u tom dijelu vratio predmet drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju revizijske odluke je navedeno da je drugostupanjski sud pri donošenju odluke o žalbi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer zbroj pojedinačnih glavničnih iznosa na koje određeno teku kamate iznosi 375.637,92 kn te je veći od ukupno dosuđenog glavničnog iznosa od 372.507,35 kn, a u osporavanoj odluci nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama (zbog čega postoji uočena razlika), a što čini tu presudu nerazumljivom.

 

 

7. Stoga je predmet ovog (ponovljenog) postupka regresni zahtjev za isplatu iznosa od 372.507,35 kn koji tužitelj potražuje po osnovi troškova bolovanja i troškova liječenja plaćenih zdravstvenim i ljekarničkim ustanovama radi liječenja tjelesnih ozljeda svog osiguranika M. Č. zadobivenih u prometnoj nezgodi 21. veljače 2009., koju je prouzročio B. T. upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika policom broj 06810022257 važećom od 22. studenog 2008. do 22. studenog 2009.

8. U ovom postupku je sporno je li pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su troškovi liječenja i bolovanja koje je tužitelj platio u razdoblju od 2009. do 2011. godine nadoknađeni uplatom sredstava u visini od 10% naplaćene funkcionalne premije prema čl. 53. st. 2. t. 10. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08; dalje: ZOZO).

9. Odredbom čl. 53. st. 1. ZOZO-a, pozivom na koju je prvostupanjski sud ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan, je propisano da je jedan od prihoda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (točka 10.) i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva za osiguranje u visini 10% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, te taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u slučajevima iz čl. 113. tog Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranog motornog vozila (st. 2.). Odredbom čl. 134. st. 2. ZOZO-a je propisano da prihode iz čl. 53. st. 2. tog Zakona društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu tog Zakona.

10. Pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da bi tužitelju šteta koju potražuje po čl. 113. ZOZO-a, a koju štetu je prouzročio vlasnik/korisnik motornog vozila koje je u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici 06810022257, nadoknađena izdvajanjem iznosa od 10% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Društva za osiguranje su dužna obračunavati i izdvajati određeni postotak od naplaćene funkcionalne premije samo za one ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti koji su sklopljeni nakon 1. siječnja 2009. U konkretnom slučaju, polica osiguranja broj 06810022257 je sklopljena 22. studenog 2008. s rokom valjanosti do 22. studenog 2009., dok je štetni događaj nastupio za vrijeme važenje predmetne police, odnosno 21. veljače 2009. pa se na istu ne plaća funkcionalna premija. Stoga se na naknadu štete koju je tužitelj dužan zahtijevati po odredbi čl. 113. ZOZO-a ne primjenjuju odredbe čl. 53. ZOZO-a, te tužitelj sukladno odredbi čl. 113. i čl. 117. ZOZO-a ima pravo potraživati od tuženika naknadu troškova liječenja ozljeda koje je tužitelj podmirio i tome učinio isplatu za drugoga pridržavajući pritom pravo da (naknadno) tužbom u redovnom sudskom postupku zatraži od tuženog podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju).

11. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije ocjenjivao odlučne činjenice, pobijana presuda je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ovaj sud nije mogao koristiti svoja ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a    ZPP-a i otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je počinio prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu jer odlučne činjenice između stranaka nije bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu.

 

12. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio da obračuni koje je tužitelj dostavio u spis predstavljaju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a kojima se dokazuje da je tužitelj zaista platio troškove liječenja svog osiguranika zdravstvenim ustanovama i troškove bolovanja i na taj način pretrpio štetu u smislu odredbe čl. 113. st. 1. ZOZO-a. Osim toga, tužitelj je osporio uzročno – posljedičnu vezu između troškova korištenja zdravstvene zaštite i prometne nezgode, kao i opravdanosti bolovanja i prometne nezgode, te tijek zakonskih zateznih kamata na način da je istaknuo da one ne mogu početi teći prije nego li je tuženik obaviješten od Zavoda da su troškovi koje regresno potražuje zaista plaćeni, pa je zbog u ponovljenom postupku bilo potrebno ispitati osnovanost tuženikovih prigovora. Međutim, kako je to revizijski sud ukazao u svojoj odluci, tužitelj tužbom potražuje isplatu glavničnog iznosa od 372.507,35 kn, dok je zbroj naznačenih pojedinačnih glavničnih iznosa na koje određeno teku kamate 375.637,92 kn i veći je od glavničnog iznosa. Imajući u vidu da je u odnosu na svaku pojedinačno naznačenu tražbinu potrebno ispitati je li isplata po računu izvršena te je li na temelju isprava u spisu moguće utvrditi uzročno – posljedičnu vezu između plaćenih troškova i prometne nezgode, to je prije svega potrebno pozvati tužitelja da naznači koji od pojedinačno naznačenih glavničnih iznosa na koje određeno teku zatezne kamate je uključen u ukupan iznos glavnice, a kako bi se nakon ocjene osnovanosti tuženikovih prigovora činjenične naravi moglo ocijeniti koji dio glavnog zahtjeva je osnovan, a koji nije osnovan. Pri tome je potrebno uzeti u obzir da je već pravomoćno odlučeno o dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 3.450,43 kn, koji uključuje glavnicu u visini od 3.001,39 kn s datumom dospijeća 2. rujna 2009. i dio glavnice u iznosu od 449,04 kn s datumom dospijeća 25. studenog 2010.

13. Dodatno se ukazuje da dostavljene isprave – računi s potvrdom o danu plaćanja ovjerenim potpisom rukovoditelja financijskog odjela nemaju dokaznu snagu javnih isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a, jer se ne radi o ispravama koje je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, odnosno ispravama koje je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisanom utemeljenom na zakonu, a koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Sporne isprave u naznaci da su plaćeni troškovi imaju značaj privatne isprave, odnosno valjano dokazno sredstvo koje treba cijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a pojedinačno i zajedno s ostalim dokazima (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revt-476/2017 od 3. ožujka 2020.), pa je u tom smislu potrebno i cijeniti tuženikove prigovore na okolnost izvršenih plaćanja.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuo pobijanu presudu u dijelu točke I. izreke i u točki II. izreke i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je počinio donoseći pobijanu presudu i pozvati tužitelja da se izjasni koji od utuženih računa (pojedinačno naznačenih glavničnih iznosa u dijelu zahtjeva za    isplatu sporednih potraživanja – zakonskih zateznih kamata) je tužitelj obuhvatio glavnim zahtjevom. Nakon toga će prvostupanjski sud, ocjenom isprava u spisu na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a, donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu presudu.

15. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 16. rujna 2021.

      Sutkinja

Ružica Omazić