Poslovni broj: 41 Pž-2231/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 41 Pž-2231/2021-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Z.-K. d.o.o., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik u V., protiv 1. tuženika G.-Z. d.o.o. u stečaju, OIB ..., Z., kojeg zastupa stečajna upraviteljica I. P., Z., i 2. tuženice G. O., OIB ..., K. I., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-268/2019-8 od 25. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-268/2019-8 od 25. siječnja 2021.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-268/2019-8 od 25. siječnja 2021. u točki II. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. broj 12643 k.o. Z. koja u naravi čini parkirno mjesto površine 12.00 m² označene kao „PM-62“ na nivou 0.00 u garažnom prostoru upisanom pod brojem 79, etaža sklopa višekatne stambeno-poslovne zgrade izgrađene na kč.br. 4783/6 povezano sa suvlasničkim dijelom-etažno vlasništvo (E-79) zgrade i zemljišta. Pobijanim rješenjem određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 25.600,00 kn (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke rješenja tužitelju je naloženo naknaditi drugotuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn. Odlukom iz točke II. izreke rješenja, odbijen je kao neosnovan drugotuženičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.175,00 kn.

 

2. Odluku o trošku prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. i čl.

155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te na temelju odgovarajućih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 170/15).

 

3. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, tužitelj je 2007. godine kupio nekretninu (parkirno mjesto) od prvotuženika te je nakon plaćanja kupoprodajne cijene stekao posjed nekretnine ali je propustio upisati vlasništvo u zemljišnim knjigama. Protiv prvotuženika je od strane vjerovnika O. banke H. d.d. pokrenut ovršni postupak radi naplate potraživanja koji se kod Općinskog suda u Z. vodio pod poslovnim brojem Ovr-1530/2017. Rješenjem tog suda od 16. svibnja 2018. određena je prodaja predmetne nekretnine u tužiteljevom vlasništvu nakon čega je dosuđena drugotuženici. Tužitelj smatra da drugotuženica nije postupala u dobroj vjeri budući da je propustila provjeriti faktično stanje u naravi. S obzirom na to da je tužitelj platio spornu nekretninu, u njenom je posjedu bio godinama zahtijeva od suda da se utvrdi da drugotuženica nije postupala u dobroj vjeri.

 

4. Tužitelj je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev ocijeni osnovanim, podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

 

6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

 

7. Među strankama su nesporne sljedeće činjenice:  - tužitelj i prvotuženik su 11. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine (parkirnog mjesta) u garažnom prostoru stambeno-poslovne zgrade u Zadru;

- tužitelj nikada nije upisao pravo vlasništva u zemljišnim knjigama;  - nad prvootuženikom je pokrenut ovršni postupak zbog duga koji je imao prema društvu O. bank d.d. i u tom postupku je određena prodaja nekretenine drugotuženici;

- drugotuženica je pred Općinskim sudom u Z. vodila postupak protiv tužitelja radi predaje u posjed predmetne nekretnine koji je pravomoćno okončan u njenu korist.

 

8. U ovom postupku je sporno može li tužitelj zahtijevati od suda da presudom utvrdi da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine.

 

9. Tužitelj i prvotuženik su sklopili pravni posao – kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj od prvotuženika kupio spornu nekretninu. S obzirom na to da je tužitelj propustio upisati u zemljišne knjige prijenos prava vlasništva s prvotuženika na sebe, sporna nekretnina se u zemljišnim knjigama vodila u vlasništvu prvotuženika. Drugotuženica je u ovršnom postupku koji se vodio nad prvotuženikom kupila nekretninu i upisala pravo vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

10. Za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene opće pretpostavke propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) – a to je sposobnost stvari da bude objekt prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva i valjani pravni temelj stjecanja. Ovisno o načinu i objektu stjecanja (pokretnine ili nekretnine), potrebno je ispuniti i dodatne, posebne pretpostavke. Za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, osim ranije navedenih općih pretpostavki, trebaju biti ispunjene sljedeće posebne pretpostavke:

- vlasništvo prednika – osoba koja otuđuje stvar je njezin vlasnik,

- valjani pravni posao – pravni posao mora biti ugovoren s ciljem stjecanja prava vlasništva, kod nekretnina je važno da ugovor bude sklopljen u pisanom obliku,  - odgovarajući način stjecanja – predaja u posjed (pokretnine), uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama (nekretnine).

 

11. Ovdje posebno valja istaknuti kako se bez upisa prava vlasništva u zemljišne knjige ne stječe pravo vlasništva, već osoba stječe tek valjani pravni temelj koji ga ovlašćuje da zahtijeva upis.

 

12. U konkretnom slučaju, prvotuženik je u kupoprodajnom ugovoru dao tabularnu izjavu kojom dopušta uknjižbu prava vlasništva na nekretnini međutim tužitelj je propustio to učiniti.

 

13. Vlasništvo se može steći pravnim poslom pod uvjetom da se vlasništvo upiše i u zemljišne knjige. Tužitelj pogrešno smatra da ima pravo zahtijevati utvrđenje prava vlasništva sudskom odlukom jer je propustio uknjižiti se na temelju pravnog posla. Odredbom čl. 114 st. 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Tužitelj, dakle zahtijeva od suda da presudom utvrdi njegovo vlasništvo. Međutim, pravo vlasništva se može steći temeljem odluke suda ili druge nadležne vlasti na primjer u ovršnom postupku, kada sud rješenjem dosuđuje stvar osobi koja je istu kupila na javnoj dražbi, rješenjem o izvlaštenju nekretnine, sudskom odlukom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice i sl. Dakle, sudska odluka ne može zamijeniti volju ugovornih strana iz pravnog posla. Drugim riječima, to su dva

različita načina stjecanja vlasništva i jedan ne može nadomjestiti drugi ako drugi nije valjan.

 

14. Odnosno, tužitelj ne može tužbom tražiti da sud utvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnine jer je tužitelj propustio poduzeti sve propisane korake za njeno stjecanje. Drugim riječima tužitelj eventualno može tražiti naknadu štete od prvotuženika jer je prvotuženik izvršio višestruku prodaju iste nekretnine.

15. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je drugotuženica postupala u dobroj vjeri kada je kupila nekretninu u ovršnom postupku. Tužitelj je u žalbi naveo da je drugotuženica provjerom faktičnog stanja nekretnine mogla utvrditi da je nekretnina u tužiteljevom posjedu.

 

16. Prema odredbi čl. 89. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) u zaključku o prodaji sud će odrediti vrijeme kad osobe zainteresirane za kupnju nekretnine mogu razgledati nekretninu i osigurati putem sudskoga ovršitelja nesmetano razgledavanje nekretnine. Drugotuženica je tvrdila da je prilikom pregleda parkirnog mjesta nije zatekla nijedno vozilo na njemu niti je bila postavljena prepreka koja bi ukazivala da netko drugi koristi parkirno mjesto.

 

17. Neovisno o činjenici, je li prvotuženica provjeravala faktično stanje stvari, odredba čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96) propisuje da je stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

18. U odnosu na prvotuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prvotuženik u trenutku podnošenja predmetne tužbe nije bio upisan kao vlasnik nekretnine, zbog čega nije pasivno legitimiran u ovome postupku.

 

19. Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njene razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. ZPP-a).

 

Zagreb, 16. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać, v.r.