Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2967/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. M. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik S. N., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. Š. & S. N., O., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi premještaja službenika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-297/21-6 od 16. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-297/21-6 od 16. lipnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/21-01/88, urbroj: 566-01/14-21-2 od 28. siječnja 2021. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, klasa: UP/I-112-02/20-05/79, urbroj: 511-01-157-20-10 od 30. prosinca 2020. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika od 28. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 30. prosinca 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za premještaj s radnog mjesta policijskog službenika za obradu kriminaliteta Policijske postaje V., Policijske uprave v. - s.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da je Ministarstvo unutarnjih poslova dužno najmanje dva puta godišnje objaviti slobodna radna mjesta radi popunjavanja tih radnih mjesta premještajem na osobni zahtjev, međutim da već par godina ne objavljuje slobodna radna mjesta, nego da popunjavanje vrši prema vlastitim kriterijima. Stoga ističe da se tužitelj može prijaviti na slobodno radno mjesto ako se zna da će se u predstojećem periodu popuniti, neovisno što nije objavljeno. U žalbi se osvrće na premještaj Vedrana Viljevca iz Policijske postaje Zagreb u Policijsku upravu osječko – baranjsku, Sektor kriminalističke policije, Odjel općeg kriminaliteta smatrajući kako prvostupanjski sud nije dao valjani razlog navodeći da raspoređivanje ostalih policijskih službenika ne može biti predmet razmatranja u predmetnom upravnom sporu. Naveo je da se sud prvog stupnja nije osvrnuo niti na okolnost postoji li potreba za radom tužitelja u Policijskoj upravi vukovarsko – srijemskoj kao i da propust tuženika da raspiše interni oglas ili javni natječaj ne može imati negativan utjecaj na prava tužitelja kao hrvatskog branitelja. Stoga tužitelj predlaže ovome Sudu da pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili da predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj policijski službenik Policijske postaje V. te da je od 4. veljače 2003. raspoređen u Policijsku upravu v. – s., Policijsku postaju V., na radnom mjestu policijskog službenika za obradu kriminaliteta. Iz spisa je također razvidno da je tužitelj dana 11. studenog 2020. podnio zahtjev za premještaj u Policijsku upravu o. – b. zbog mjesta stanovanja jer mu je prebivalište u O.
8. Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj na temelju osobnog zahtjeva dana 15. siječnja 2007. trajno premješten iz Policijske uprave o. – b. u Policijsku upravu v. – s. Prvostupanjsko tijelo je razmotrilo potrebu za policijskim službenicima u spomenutim policijskim upravama te ocijenio da u Policijskoj upravu v. – s. postoji potreba za policijskim službenicima kriminalističke policije, dok u Policijskoj upravi o. – b. ima službenika s visokom stručnom spremom raspoređenih na radna mjesta srednje ili više stručne spreme. Stoga bi se radna mjesta visoke stručne spreme mogla popunjavati službenicima iz navedene policijske uprave.
9. U skladu s navedenim te prema članku 68. Zakona o policiji (''Narodne novine'' 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) policijskog službenika se premješta na osobni zahtjev ili po potrebi službe, na neodređeno vrijeme (trajni premještaj) ili određeno vrijeme (privremeni premještaj).
10. Člankom 70. stavkom 1. Zakona o policiji određeno je da je ministarstvo dužno najmanje dva puta godišnje objaviti popis slobodnih radnih mjesta radi popune tih radnih mjesta premještajem na osobni zahtjev na neodređeno vrijeme iz članka 68. toga Zakona, dok je stavkom 2. istoga članka određeno da zamolbu za premještaj policijski službenik podnosi u roku od 15 dana od dana objave popisa. Pri tome, u skladu sa stavkom 3. istog članka, odabir kandidata za premještaj obavlja povjerenstvo, koje imenuje ministar.
11. Budući da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo ocijenilo da ne postoje potrebe službe za premještajem tužitelja u Policijsku upravu o. – b. te da postoji potreba za službenikom u Policijskoj upravi v. – s., to u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije postojala ni obveza prvostupanjskog tijela tužitelja trajno premjestiti u Policijsku upravu o. – b., što je valjano obrazloženo u prvostupanjskoj presudi i osporenom rješenju.
12. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja u pogledu prednosti pri zapošljavanju hrvatskih branitelja prilikom zahtjeva za premještaj, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 101. stavka 1. točke f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ 121/17. i 98/19.) kojom je propisano da su tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela obvezna prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme na temelju javnog natječaja ili na određeno vrijeme na temelju oglasa dati prednost nezaposlenim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, a stavkom 3. toga članka propisano je da su tijela obvezna dati prednost pod jednakim uvjetima i prilikom popunjavanja slobodnih radnih mjesta na temelju internog oglasa. Dakle, prednost s osnove statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nije primjenjiva u konkretnom postupku rješavanja po zahtjevu tužitelja za premještaj, budući da se ne radi o zapošljavanju na temelju javnog natječaja na neodređeno vrijeme ili oglasa na određeno vrijeme kao niti popunjavanju slobodnog radnog mjesta na temelju internog oglasa.
13. U tom smislu neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni žalbeni navodi jer se temelje na pogrešnom pravnom shvaćanju mjerodavnih zakonskih odredbi.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. rujna 2021.
Sanja Štefan, v.r.