1                   Poslovni broj: 7 UsI-1864/21-10

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja N. D. iz V., , protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, radi uklanjanja otpada, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 9. rujna 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 16. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II-351-02/21-13/03, Urbroj: 517-10-2-21-2 od 12. ožujka 2021.

 

Obrazloženje

 

              1. Osporenim rješenjem tuženika od 12. ožujka 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite okoliša, Klasa: UP/I-351-02/20-11/185, Urbroj: 443-02-03-14/1-20-1 od 20. studenog 2020., kojim je naređeno N. D., ovdje tužitelju, da ukloni sav odloženi otpad i to: otpadno drvo  (nagorene ostatke drvenih greda i ostalih dijelova konstrukcije), dva kombi vozila  (koja su prethodno izgorila i od kojih su ostali samo metalni dijelovi - metalna karoserija), metalni limovi, različiti dijelovi vozila, strojeva, metalne opreme, ambalaže, te žice, koji su ostaci prethodno izgorenog otpada, kao i pepeo koji je nastao izgaranjem tog otpada, s zemljišta koje se nalazi u…., uz pomoćni objekt  sagrađen iznad obiteljske kuće na k. č….. I., u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja.

2. Tužitelj u podnesenoj tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka. Ustvrdio je kako tuženik u osporenom rješenju ne navodi zbog čega je žalba tužitelja neosnovana, da se u istom ne navodi niti da je tužitelju onemogućeno sudjelovanje u postupku. Napominje i da davanje mogućnosti tužitelju od strane prvostupanjskog tijela da se pismeno očituje na osporeni zapisnik ne znači da mu je omogućeno sudjelovanje u postupku, jer bi tužitelj da je valjano obaviješten na licu mjesta mogao razjasniti sve relevantne i sporne stvari. Tužitelj nadalje navodi kako tuženik osporenim rješenjem prepričava navode tužitelja i navode iz prvostupanjskog rješenja, te citira zakonske propise, a u odnosu na žalbene navode samo u zadnjem stavku riječi ističe da „navod žalitelja ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja“, pa drži da je isto dovoljan argument da sud utvrdi kako je tuženikovo rješenje nezakonito, konfuzno i bez obrazloženja, pa se kao takvo ne može ispitati. Iako tuženik navodi što je predmet inspekcijskog nadzora, što tužitelj nije nikada osporavao, niti je tužitelj dovodio u pitanje vlasništvo nad stvarima koje prvostupanjsko rješenje naziva otpadom, ali ako tužitelj ili stranka tvrdi da neka stvar nije otpad ili je otpad, smatra da se isto moglo utvrđivati samo vještačenjem, a što nije učinjeno. Osim toga, prvostupanjsko rješenje opisuje predmete za koje je višekratno tužitelj rekao da nije njihov posjednik, da se ne nalaze svi tamo navedeni predmeti na zemljištu koje je njegovo vlasništvo, a ono što se nalazi u njegovom vlasništvu niti jedna stvar nije otpad, već se radi o stvarima koje su tužitelju neophodne. Posebno naglašava da njegove stvari, kao ni stvari koje se navode u prvostupanjskom rješenje, nisu opasne stvari niti su podobne da eventualno luče neke otrovne i štetne emisije, jer grede, vozila, kablovi, razne stvari, metalni dijelovi i slično, po svojoj naravi ne mogu štetno utjecati na okolinu. Prvostupanjsko rješenje tvrdi da je čak i pepeo od izgorenih drvenih greda štetan i da ga treba ukloniti. Na ove okolnosti i na činjenicu da su na njegovom zemljištu u podmetnutom požaru izgorjele mnoge njegove stvari i da je u tijeku kriminalistička obrada, te da se te stvari ne mogu dirati do završetka izvida nadležnih tijela, također da se ne navodi u rješenjima. Nadalje, tužitelj ističe kako tuženik pogrešno na drugoj stranici rješenja navodi da je tužitelj uredno složio otpad, a da su ga treće osobe razbacale. Suprotno tome, da je tužitelj samo u žalbi ukazao na nelogično obrazloženje prvostupanjskog rješenja koje je zaključilo da su svari za koje tvrdi da su otpad – bile uredno složene, pa da je to znak kako je to stavio tužitelj, jer da su to treće osobe ostavljale, da bi one to razbacale. Tužitelj ne dovodi u pitanje niti jedan propis kojeg tuženik citira u pobijanom rješenju, ali tužitelj ukazuje da upravno tijelo nije utvrdilo do kojeg dijela je njegova nekretnina, koji predmeti bi bili u njegovom posjedu i zašto tamo navedeni predmeti na tužiteljevoj nekretnini ne bi bili podobni za namjene koje je naveo, bilo gradnju kuće, ogradnih zidova, pristava u poljoprivredne svrhe i slično, a u odnosu na što rješenje nema zakonitog obrazloženja niti utvrđivanja. Kao dokaz tužitelj predlaže uvid u upravni spis, saslušanje tužitelja i vještačenje po vještaku odgovarajuće struke.

3. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod činjenica iznesenih u pobijanom rješenju, ističući da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 – dalje: ZUP-a) i Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 94/13, 73/17, 14/19, 98/19). Vezano za tužbene navode da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku ističe da je tužitelj telefonskim putem obaviješten o terminu obavljanja inspekcijskog nadzora kojem nije bio prisutan, slijedom čega je inspektor nakon obavljenog nadzora tužitelju poštom dostavio sastavljeni zapisnik Klasa: UP/I-351-02/18-27/206, Urbroj: 443-02-03-14/1-20-20 od 22. listopada 2020. s fotografijama lokacije nadzora radi davanja pisanog očitovanja na utvrđeno činjenično stanje. Isto je tužitelju dostavljeno 29. listopada 2020., na koji se tužitelj očitovao dopisom od 31. listopada 2020. Slijedom navedenog razvidno je da je tužitelju omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari kako je propisano odredbom članka 30. stavka 1. ZUP-a.

4. Ističe da je odredbom članka 230. stavak 9. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine broj 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) propisano da inspektor početak provedbe inspekcijskog nadzora nije dužan najaviti nadziranoj osobi, osim ako ocijeni da je takva obavijest potrebna u svrhu obavljanja nadzora. Provođenje vještačenja smatra bespredmetnim, jer se time stvaraju nepotrebni dodatni troškovi obzirom da je inspektor na lokaciji utvrdio da se radi o otpadu o čemu je sastavio zapisnik Klasa: UP/I-351-02/18-27/206, Urbroj: 443-02-03-14/1-20-20 od 22. listopada 2020. i načinio fotografije istog. Nadzorom je utvrđeno da je sav otpad, uključujući i otpad koji je nastao izgaranjem, tužitelj na predmetnoj lokaciji odložio, iako ista nije određena za odlaganje, istovar i/ili ostavljanje otpada u smislu ZOGO-a, za koju nije ishođena dozvola za gospodarenje otpadom prema odredbama članka 84. navedenog Zakona, a tužitelj nema osnovan obrt ni tvrtku za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom. Ističe kako se u obrazloženju osporenog rješenja vezano za žalbene navode napominje da tužitelj uz žalbu nije dostavio dokaze (primjerice upit nadležnim tijelima policije, uviđaj na terenu, saslušanje žalitelja (ovdje tužitelja), po potrebi i brojnih svjedoka i uvid u spis predmeta), a obveza prvostupanjskog tijela nije dopunjavanje žalbe tužitelja. Nadalje, vezano za navode tužitelja da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo vlasništvo nad njegovom nekretninom, odnosno do kojeg dijela se ista nalazi, te što se na istoj nalazi, ističe da predmet ove vrste inspekcijskog nadzora nije utvrđivanje vlasništva nad otpadom, već ispitivanje da li se otpad skladišti na mjestu koje je predviđeno za odlaganje, što proizlazi iz odredbe članka 152. stavka 1. točke 1. ZOGO-a. Sukladno navedenom tuženik ostaje u cijelosti kod pobijanog rješenja od 12. ožujka 2021. i predlaže da Sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti kao i eventualnim zahtjevom za naknadu troškova u ovom upravnom sporu, obzirom da tužitelj nije dokazao nezakonitost citiranog akta, odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva.

5. Sud je 9. rujna 2021. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu su pristupili tužitelj i opunomoćenik tuženika.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i saslušanjem tužitelja.

7. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku. kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez provođenja predloženog dokaza.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Prema odredbi članka 152. stavku 1. točki 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 94/13, 73/17, 14/19, 98/19 - dalje: ZOGO), inspektor rješenjem naređuje osobi nad kojom se provodi nadzor uklanjanje otpada u primjerenom roku ako utvrdi da je ostavila, odbacila i/ili odložila otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje.

10. Članak 4. stavak 1. točka 35. ZOGO. propisuje da je otpad svaka tvar ili predmet kojeg posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti, a prema točki 38. istog članka ZOGO-a pravna i fizička osoba koja je u posjedu otpada postaje posjednik otpada.

11. Predmet ovog upravnog spora je provođenje inspekcijskog nadzora od 22. listopada 2020., na temelju kojeg je tužitelju naređeno da u roku od 30 dana od dana primitka rješenja ukloni odloženi otpad, pobliže naveden u izreci prvostupanjskog rješenja od 20. studenog 2020., sa zemljišta koje se nalazi u ulici P.P. u V., uz pomoćni objekt sagrađen iznad obiteljske kuće na k. č. …., k.o. …..., a koje rješenje je potvrđeno zakonitim i pravilnim osporenim rješenjem tuženika s obzirom da je žalba tužitelja izjavljena protiv istog odbijena, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

12. Iz podataka spisa razvidno je da je inspektor zaštite okoliša obavio kontrolni očevid na lokaciji: ulica P. P. u V., na k. č. …, k.o. …., o čemu je sastavio zapisnik Klasa: UP/I-351-02/18-27/206, Urbroj: 443-02-03-14/1-20-20 od 22. listopada 2020., te je u točki 3. tog zapisnika utvrdio da se radi o novo zatečenom otpadu, te je načinio fotografije istog, pa se u spisu nalaze i fotografije iz kojih je vidljiv predmetni otpad. Zapisnik inspektora zaštite okoliša predstavlja javnu ispravu, koja dokazuje istinitost svojeg sadržaja.

13. U prvostupanjskom rješenju konstatirano je da je s obzirom na pozicije na kojima su zatečeni navedeni predmeti i to na otvorenom prostoru izvan stambenog objekta, uz nedovršenu stambenu građevinu - obiteljsku kuću, bez ikakvog nadzora, te s obzirom na stanje svega odloženog, koje je takvo da predmete nije moguće koristiti za namjenu za koju se inače koriste, evidentno kako isti predstavlja otpad, u smislu članka 4. točke 35. ZOGO-a.

14. Vezano uz prigovor tužitelja kako predmetne odložene stvari nisu otpad, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o otpadnom drvu i to nagorenim ostacima drvenih greda i ostalih dijelova konstrukcije, o metalnim dijelovima dva izgorena kombi vozila, različitim dijelovima vozila, strojeva, metalne opreme, to je pravilno i zakonito utvrđeno kako se radi o otpadu, u smislu članka 4. stavak 1. točke 35. ZOGO, jer se opisani predmeti moraju odbaciti, budući se izgorena motorna vozila, kao i dijelovi istog ne mogu koristiti za prijevoz, a što je osnovna namjena osobnih automobila, niti se nagorene drvene grede mogu koristiti za konstrukciju (građenje). Pri tome Sud napominje kako se opisane stvari u izreci prvostupanjskog rješenja nalaze i na popisu Kataloga otpada, koji je sastavni dio Pravilnika o katalogu otpada (Narodne novine, broj: 90/15) i to u točki 16., pod nazivom - Otpad koji nije drugdje specificiran u katalogu - izgorena kombi vozila, kao i dijelovi i ostaci prethodno izgorenih vozila, dok je otpadno drvo svrstano u točki 17. Kataloga otpada, pod nazivom – Građevinski otpad i otpad od rušenja objekata (uključujući iskopanu zemlju s onečišćenih lokacija).

15. Tužitelj je u izjavi danoj na zapisnik kod ovog suda potvrdio da je posjednik predmeta opisanih u osporenom i prvostupanjskom rješenju, pa je kao takav posjednik otpada, u smislu odredbe članka 4. stavak 1. točke 38. ZOGO-a.

16. Pri tome je tužitelju i u predmetnom upravnom postupku dostavljanjem zapisnika od 22. listopada 2020. omogućeno da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. sukladno članku 30. ZUP-a.

17. Tužitelj svoje navode kako se predmetni otpad ne smije ukloniti jer traju izvidi nadležnih tijela vezano za uzrok požara, ničim nije potkrijepio tijekom upravnog postupka, kao ni tijekom ovog upravnog spora. Ujedno, navesti je da istaknuti prigovor koji se odnosi na nemogućnost izvršenja naložene mjere, o čemu tužitelj nije pružio nikakve podatke, je prigovor koji tužitelj može isticati u postupku izvršenja naložene mjere.

  18. Slijedom navedenog, sud nalazi da je tužitelju zakonito naložena citirana mjera na način kako je to učinilo prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem, te da je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, te sud zaključuje kako su osporena rješenja, kako tijela prvog stupnja, tako i tuženika u cijelosti pravilna i zakonita, jer iz odlučnih dokaza u spisu predmeta proizlazi odgovornost tužitelja, kao posjednika otpada, za ispunjenje obveze iz članka 152. stavka 1. točke 1. ZOGO-a.

19. Stoga, sud cijeni osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 16. rujna 2021.

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan – Harambašić

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  ZUS-a).

 

 

 

DNA:

-          tužitelju N. D., V., uz zapisnik o objavi

-          tuženiku Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalni sektor za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, uz zapisnik o objavi

-          u spis

 

Rj. I. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi temeljem članka 11. stavak 1. točke 5. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18), kao invalid Domovinskog rata – prema pravomoćnom rješenju Službe za društvene djelatnosti – Branitelji, V., Klasa: UP/I-562-02/09-01/38, Urbroj: 2181-04-03/11-09-05 od 23. srpnja 2009., koje prileži spisu tuženika, a na koje se poziva i tuženik u obrazloženju rješenja

      II. Spis kal. 30 dana