1                   Poslovni broj: 7 UsI-1880/21-6

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja D. K. iz S., , zastupanog po opunomoćeniku V. Lj., odvjetniku u O.D. i tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., zastupanog po opunomoćeniku D. Š., službenoj osobi, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 9. rujna 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), dana 16. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

       I.  Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 561-01/21-01/64, Urbroj: 512-2501-21-2 od 18. ožujka 2021.

        II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              1. Osporenim rješenjem tuženika od 18. ožujka 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/20-01/521, Urbroj: 512M2-6510-21-2 od 24. siječnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. rujna 1991. do 15. lipnja 1992. temeljem pripadnosti C. K.S.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je ustvrdio kako nisu izvedeni dokazi bitni za utvrđenje činjenica potrebnih za predmetni upravni postupak. Prvenstveno ističe kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku, te kako je je isto doneseno protivno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), radi čega je i prvostupanjsko rješenje nezakonito.

3. Također smatra da obrazloženja osporenog nije sukladno članku 98. ZUP-a. Ustvrdio je i kako je iz potvrda koje je tužitelj dostavio uz zahtjev vidljivo kako je isti aktivno sudjelovao kao sudionik Domovinskog rata uz kraće prekide od 5. kolovoza 1990. godine do 31. prosinca 1995. godine i to kao volonter C. K., a tužitelj je obavljao humanitarnu aktivnost bez naknade, u razdoblju praktički cijelog Domovinskog rata, te je bio naoružan i često izložen napadu agresora u obavljanju dužnosti. Smatra da je na opisani način pružao oružani otpor agresoru i da je djelovao u izravnoj svezi s tim otporom, te kako ispunjava sve uvjete iz članka 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. S tim u svezi, ustvrdio je i kako se radi o čistom formalizmu i da se tužitelj osporenom odlukom stavlja u nepovoljniji položaj, jer da se radi razlika između branitelja obzirom na to u kojim su postrojbama sudjelovali, u ovom slučaju iz razloga što je tužitelj bio pripadnik C. K. Vezano za izneseno tužitelj se poziva na presude USRH, poslovni broj: U-III-1201/18 od 4. srpnja 2019. i U-III-5989/13 od 09. veljače 2016. U skladu s navedenim da je i presuda E. S .za ljudska prava u predmetu K. protiv H., u kojoj  se kritizira mehanička primjena zakona, te se pokazuje kako se propise može i treba primjenjivati drugačije – uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja te tumačeći pojedine zakonske odredbe imajući u vidu njihovu svrhu i smisao, kao i odnos prema drugim propisima, prije svega prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske od 1997. godine. Obzirom na navedeno, ustvrdio je da ispunjava sve uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i to upravo temeljem pripadnosti C. K. S., a što bi se pregledom navedenih isprava te saslušanjem tužitelja nedvojbeno utvrdilo Stoga je predložio da se u upravnom sporu provede dokaz saslušanjem tužitelja, te po potrebi da se saslušaju svjedoci, a u odnosu na što je naveo kako će imena svjedoka tužitelj navesti na ročištu, te je predložio i da se od tuženika pribave podaci o ratnom putu tužitelja.

4. Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu istaknuo da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Iz spisa predmeta je razvidno da tužitelj u zahtjevu traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i izdavanje potvrde o istom. Navodi kako je riječ o duljem vremenskom periodu gdje je obavljao humanitarnu aktivnost (bez naknade) te da je bio naoružan i često izložen napadu agresora u sklopu obavljanja dužnosti. U žalbenom postupku utvrđeno je kako je u ovoj upravnoj stvari činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno te isto nije sporno niti upravnom tijelu niti tužitelju. Temeljem navedenog, razvidno je da tužitelj nije bio pripadnik nijedne sastavnice O. S. R. H., sukladno članku 3. Zakona te je prvostupanjsko tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje i sukladno odredbama Zakona donijelo ispravnu odluku o odbijanju zahtjeva za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju temeljem pripadnosti C. K. Tužitelj u samom zahtjevu navodi kako je bio pripadnik C. K. volonter i da se bavio humanitarnim radom, te je nepotrebno bilo dodatno utvrđivati činjenično stanje ponovnim saslušavanjem tužitelja, već je nakon pribavljenih dokaza i tako provedenog upravnog postupka doneseno prvostupanjsko rješenje ispravnom primjenom materijalnog prava. Tužitelj ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena, niti je osporio zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. Sud je 9. rujna 2021. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju je pristupio opunomoćenik tuženika, dok na istu nije pristupio uredno pozvani tužitelj, stoga je Sud sukladno ovlaštenju iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja.

6. Sud je odbio kao suvišan prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez provođenja predloženog dokaza.

7. Odbijen je i podredni, paušalni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka, koje tužitelj nije određeno naveo, kao i prijedlog za pribavom podataka o ratnom putu tužitelja, jer je prvostupanjsko tijelo postupajući po predmetnom zahtjevu tužitelja izvršilo provjeru u službenoj evidenciji, te je utvrdilo da tužitelj nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, a što je razvidno iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane S., Klasa: 561-01/18-01/8218, Urbroj: 512M2-6603-18-2 od 16. studenog 2020., koji prileži spisu tuženog tijela.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 13. studenog 2020. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. rujna 1991. do 15. lipnja 1992. temeljem pripadnosti C. K. S.

11. Tužitelj je uz zahtjev priložio potvrde H. C. K. od 25. rujna 1996., 3. rujna 2012., 20. listopada 2014., 16. ožujka 2018., kojima se potvrđuje da je sudjelovao u radu C. K.u aktivnostima oko zaprimanja, sortiranja i podjele humanitarne pomoći.

12. Prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj: 121/17 i 98/19 - dalje: ZHBDR-a), hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnju 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštitu koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

13. Prema stavku 2. navedenog članka ZHBDR-a, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14. Prema stavku 4. navedenog članka ZHBDR-a, status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

15. Prema članku 179. točki a. ZHBDR-a status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

16. Dakle, iz citirane odredbe članka 3. ZHBDR-a razvidno je da je za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno kumulativno ispuniti dvije pretpostavke i to pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u vremenu i na način kako je to propisano stavkom 2. navedenog članka ZHBDR-a.

17. Potvrde koje je tužitelj dostavio u spis, a koje je priložio i uz predmetni zahtjev, nisu potvrde kakve ima u vidu članak 3. stavak 4. ZHBDR-a, odnosno istima se tužitelju od nadležnog javnopravnog tijela ne potvrđuje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, već se istima potvrđuju aktivnosti koje je tužitelj obavljao u C. K. S.

18. S obzirom na dopis Područnog odsjeka za poslove obrane S., Klasa: 561-01/18-01/8218, Urbroj: 512M2-6603-18-2 od 16. studenog 2020., kao i priložene potvrde, pravilno je tuženik utvrdio da tužitelj nije bio pripadnik nijedne sastavnice O. S. R. H., sukladno članku 3. stavku 1. ZHBDR-a.

19. Iz prethodno citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da je za utvrđivanje predmetnog statusa nužna institucionalna pripadnost nekoj od sastavnica O.snaga R. H., a koje se taksativno navedene u članku 3. stavku 1. ZHBDR-a, dok tužitelj niti ne tvrdi da je pripadao bilo kojoj od navedenih sastavnica, te tužitelj nije sudjelovao niti u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta R. H. u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

20. Stoga su neosnovani prigovori tužitelja kako se radi o pretjeranom formalizmu, kraj jasne i nedvosmislene odredbe članka 3. ZHBDR-a, te u konkretnoj situaciji nisu primjenjive odluke U.S. R. H., poslovni broj: U-III-1201/18 od 4. srpnja 2019. i U-III-5989/13 od 09. veljače 2016.

21. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prema kojem je tužitelj u razdoblju za koje traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sudjelovao u aktivnostima u C. K. S. oko zaprimanja, sortiranja i podjele humanitarne pomoći, kraj nesporne činjenice da nije bio pripadnik O.S. R. H., tužitelj pogrešno smatra kako je trebao biti saslušan u predmetnom upravnom postupku, jer isto ne bi utjecalo na drugačije odlučivanje u predmetnom upravnom postupku.

22. Pri tome ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje i ispravno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje te je pravilno primijenio mjerodavne odredbe ZHBDR-a, potvrdivši pritom zakonitim prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, a koje rješenje je valjano obrazloženo.

23. Slijedom iznesenoga su zahtjev tužitelja, a potom i žalba pravilno ocijenjeni neosnovanima jer isti ne ispunjava uvjete za priznavanje predmetnog statusa predviđene člankom 3. stavkom 1. i 2. ZHBDR-a.

24. Stoga, a budući da je rješenje tuženika zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

25. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

26. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je zahtjev za naknadom troškova predmetnog upravnog spora valjalo odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Splitu, 16. rujna 2021.

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan – Harambašić

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  ZUS-a).

 

DNA:

        -  tužitelju po opunomoćeniku V. Lj., S., uz zapisnik o objavi

-          tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., uz zapisnik o objavi

-          u spis

 

           Rj. I. Sukladno odluci sa sjednice Visokog upravnog suda RH od 15. listopada 2012., u upravnim sporovima koji se vode radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne plaćaju se sudske pristojbe

      II. Spis kal. 30 dana.