- 1 -              Poslovni broj: UsII-274/21-8

Poslovni broj: UsII-274/21-8

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lanu Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. I. d.o.o. za inženjering, Z., kojeg zastupa opunomoćenik L. L., odvjetnica u zajedničkom odvjetničkom uredu A. S., L. L., D. V. i A. P., Z., protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Općine K., C., zastupane po opunomoćeniku N. M., odvjetniku iz Z., i T. d.o.o., D., radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2021.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske, klasa: UP/II-034-02/21-01/577, urbroj: 354-01/21-10 od 23. srpnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Osporenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja kao neosnovana (točka 1. izreke) izjavljena protiv Odluke o odabiru, klasa: 361-08/20-01/4, urbroj: 2117-02-03/2-21-12, od 9. lipnja 2021. kojom je kao ekonomski najpovoljnija odabrana ponuda ponuditelja T. d.o.o., D.. U točki 2. izreke tog rješenja se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

2.              Tužitelj tužbom osporava zakonitost pobijanog rješenja zbog nepravilne primjene materijalnog prava, smatrajući da su tim rješenjem povrijeđena njegova prava i pravni interesi. U bitnom obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su u konkretnom slučaju "potvrda glavnog projekta" i "građevinska dozvola" kao akti o građenju jednakovrijedni, zbog čega smatra da mu je naručitelj trebao dodijeliti bodove i za investicijsku vrijednost projekta rekonstrukcije i obnove Opće bolnice B., bez obzira što za taj projekt nije izdana pravomoćna građevinska dozvola, već potvrda glavnog projekta, a koji dokument (akt o gradnji) tužitelj smatra jednakovrijednim građevinskoj dozvoli. S time u vezi tužitelj u tužbi dalje daje osvrt na pobliže navedene odredbe propisa koji reguliraju predmetnu materiju, tj. prostorno uređenje i gradnju, ranije Zakon o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", 76/07., 38/09., 55/11., 50/12. i 80/13.), a potom sada važeći Zakon o gradnji ("Narodne novine", 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.). Usporedbom mjerodavnih odredbi tih propisa, tužitelj smatra jedino valjanim zaključak da je u konkretnom slučaju "potvrda glavnog projekta" jednakovrijedna "pravomoćnoj građevinskoj dozvoli", što znači da je upravo priložen dokaz koji se traži u dokumentaciji o nabavi za ocjenu valjanosti reference/projekta za bodovanja oba podkriterija iz točke 6.6.1.2. dokumentacije o  nabavi. Stoga tužitelj smatra da je naručitelj neosnovano odbio priznati priloženu dokumentaciju, uz pogrešne razloge da za predmetni projekt nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola, već potvrda glavnog projekta, što nije isto kao i građevinska dozvola, niti jednakovrijedno građevinskoj dozvoli, s obzirom da nije upravni akt. Također da se niti investicijska vrijednost predmetnog projekta ne može bodovati, jer projekt ne ispunjava sve druge propisane kriterije za odabir iz pobliže navedenih podkriterija. Takav stav naručitelja je za posljedicu imao da je specifičnu stručnu sposobnost K. V. po podkriteriju 1 – broj projekata, bodova s 15 bodova, a za investicijsku vrijednost projekta (podkriterij 2) je dao 0,00 bodova.

3.              Tužitelj smatra da je protivno utvrđenom, iskustvo imenovanog glavnog projektanta stečeno u postupku okončanom izdavanjem "potvrde glavnog projekta" jednako vrijedno kao i iskustvo stečeno u postupku koji je okončan izdavanjem "građevinske dozvole", u kojem slučaju bi se trebala priznati i investicijska vrijednost navedenog projekta, a što bi konačno dovelo i do većeg bodovanja ponude, čime bi tužiteljeva ponuda ostvarila uvjete da bude odabrana kao najpovoljnija. Postupajući protivno tome je smatra tužitelj povrijeđeno njegovo subjektivno pravo i nanesena mu je šteta, tj. postupljeno je protivno temeljnim načelima postupka javne nabave, pri čemu se poziva na odredbu članka 4. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", 120/16. – dalje: ZJN).

4.              Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji tužbeni zahtjev, poništi tuženikovu odluku od 23. srpnja 2021. te donese meritornu odluku o predmetnoj stvari sukladno tužbenim navodima. Tužitelj traži i da mu se naknade troškovi žalbenog postupka u iznosu od 26.000,00 kn, a traži i naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn.

5.              Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu iz razloga već navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje zakonito, a tužbeni navodi neosnovani, pri čemu daje osvrt na svaki pojedini prigovor istaknut u tužbi. Posebno obrazlaže razloge zbog kojih se iskazana investicijska vrijednost projekata rekonstrukcije i obnove Opće bolnice B. nije mogla uzeti u obzir za dodjelu bodova, zaključujući da je naručitelj u konkretnoj stvari u cijelosti postupio pravilno i zakonito, tj. da je ponudu tužitelja bodovao sukladno s odredbama dokumentacije o nabavi.

6.              Konačno, tuženik napominje da je konkretna dokumentacija o nabavi, što znači i njezin cjelokupni sadržaj već bio predmet ocjene u žalbenom postupku, u kojem nije dovedena u pitanje zakonitost točke 6.6.1.2. dokumentacije o nabavi, niti u odnosu na podkriterij 2 tj. da bi trebalo bodovati i druge projekte iz razloga jer postoje vrste projekata/objekata za koje se prema mjerodavnom propisu ne izdaje građevinska dozvola, već druge vrste akta kojim se dozvoljava gradnja. Zbog toga da je u ovom stadiju postupka došlo do prekluzije u odnosu na pravo osporavanja zakonitosti odredaba dokumentacije o nabavi.

7.              Navodeći te i druge razloge zbog kojih smatra da je pobijano rješenje u cijelosti zakonito, tuženik predlaže da ovaj Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, da odluči o predmetnoj stvari u skladu s člankom 58. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS) i člankom 434. stavkom 4. ZJN-a.

8.              Zainteresirane osobe u odgovorima na tužbu u cijelosti tužbene navode smatraju neosnovanima, što obrazlažu iscrpnim razlozima, koji su već navedeni u osporenom rješenju, pri čemu posebno obrazlažu zbog čega se navedeni akti o građenju ne mogu smatrati jednakovrijednim dokazom u odnosu na bodovanje ponuda s osnove propisanih podkriterija, zbog čega su tužbeni razlozi sasvim neutemeljeni. Predlažu da ovaj Sud odbije tužbu tužitelja.

9.              U skladu s člankom 6. ZUS-a, odgovori tuženika i zainteresiranih osoba su dostavljeni tužitelju na znanje, koji se nije posebno očitovao.

10.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.              Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, ovaj Sud nalazi da time što je odbio žalbu tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, pri čemu je za svoju odluku dao valjane razloge te iscrpno i argumentirano obrazloženje, koje je utemeljeno na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

12.              Prilikom donošenja odluke sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke kao i očitovanja stranaka tijekom upravno-sudskog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je odluka o odabiru od 9. lipnja 2021. donesena u otvorenom postupku javne nabave, predmet nabave: izrada projektno-tehničke dokumentacije za izgradnju osnovne škole u C.. Kriterij odabira je ekonomski najpovoljnija ponuda koja se određuje na temelju kriterija cijene – maksimalno 30 bodova i kriterija specifičnog iskustva stručnjaka – maksimalno 70 bodova.

14.              Dalje proizlazi da je predmet žalbenog postupka bila ocjena je li naručitelj pravilno bodovao tužiteljevu ponudu, tj. vrednovao specifično stručno iskustvo predloženog stručnjaka 1. (glavni projektant) u odnosu na podkriterij 1., jer tužitelju nije priznao priloženu dokumentaciju u odnosu na reference koje se odnose na projekte za koje je ishodio potvrdu glavnog projekta, a ne pravomoćnu građevinsku dozvolu.

15.              Premda tužitelj tvrdi da je riječ o aktu (potvrda glavnog projekta) jednakovrijednom građevinskoj dozvoli, tuženik pravilno zaključuje, uz poseban osvrt na odredbe ovdje mjerodavnih propisa, koji reguliraju materiju prostornog uređenja i gradnje, da je dokumentacija o nabavi bila predmet ocjene u ranijem žalbenom postupku i da je njezin sadržaj ocijenjen zakonitim, uključujući i točku 6.6.1.2.1. Zbog toga da zakonitost dokumentacije o nabavi, kojom je izričito propisano na koji način će se bodovati ponude, uključujući i vrednovanje stručnog iskustva Stručnjaka 1. Glavni projektant, ne može biti predmet ocjene u ovom stadiju postupka.

16.              Dalje u obrazloženju pobijanog rješenja tuženik iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih naručitelj u konkretnom slučaju nije imao osnove (podlogu u dokumentaciji o nabavi) dodijeliti tužitelju bodove za investicijsku vrijednost projekta za koji nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola, jer je mjerodavnom odredbom dokumentacije o nabavi propisano da će se bodovati isključivo projekti za koje je ishođena pravomoćna građevinska dozvola i ukoliko je dostavljena kao dokaz. Dalje tuženik obrazlaže zbog čega smatra da su svi žalbeni razlozi u bitnom prigovori na sadržaj dokumentacije o nabavi, a da je pravilnost i zakonitost sadržaja dokumentacije o nabavi već bila predmet ocjene u ranijem žalbenom postupku, u kojem njezina zakonitost nije dovedena u pitanje, uključujući i točku 6.6.1.2., tj. da bi na temelju podkriterija 2. trebalo bodovati i druge projekte, stoga što postoje vrste projekata/objekata za koje se prema mjerodavnom propisu ne izdaju građevinske dozvole, već druge vrste akta kojim se dozvoljava gradnja. Iz navedenih razloga, tuženik zaključuje da je došlo do prekluzije prava tužitelja da ponovno osporava zakonitost sadržaja odredaba dokumentacije o nabavi u ovom stadiju postupka javne nabave u kojem se ocjenjuje osnovanost tužiteljeve žalbe.

17.              Tuženik protivno tvrdnji tužitelja, ocjenjuje da je naručitelj njegovu ponudu bodovao pravilno i zakonito, kada mu je za podkriterij 2., propisan točkom 6.6.1.2. dokumentacije o nabavi dodijelio 0 bodova, na koji način je upravo postupio u skladu s člankom 290. stavkom 1. ZJN-a, koji propisuje da naručitelj ponude pregledava i ocjenjuje na temelju uvjeta i zahtjeva iz dokumentacije o nabavi. Sukladno toj zakonskoj odredbi naručitelj je dužan utvrditi je li ponuditelj svojom ponudom, tj. dostavljenim dokazima uz ponudu dokazao postojanje upravo onih činjenica koje su propisane dokumentacijom  o nabavi, a što je ovlašten utvrditi samo i isključivo na temelju dokaza koji su propisani dokumentacijom o nabavi. Dalje, tuženik obrazlaže da iz mjerodavne odredbe dokumentacije o nabavi (točke 6.6.1.2.), podkriteriji 2., (investicijska vrijednost) jasno proizlazi da će se bodovati investicijska vrijednost samo onih projekata koji su ostvareni kao iskustvo stečeno u izradi određene vrste dokumentacije za koju je ishođena pravomoćna građevinska dozvola i da će bodove za takvo stečeno iskustvo naručitelj dodijeliti isključivo na temelju potvrde druge ugovorne strane ili drugog relevantnog dokumenta kao dokaza uz koji je obavezno dostaviti i građevinsku dozvolu. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi propisana obveza naručitelja da ponude ocjenjuje, u konkretnom slučaju boduje, isključivo prema uvjetima i zahtjevima navedenim u dokumentaciji o nabavi na temelju dokaza propisanih dokumentacijom o nabavi, koje stajalište je dosljedno izraženo u nizu odluka ovoga Suda.

18.              Iz naprijed navedenih razloga, tuženik je žalbene navode tužitelja pravilno ocijenio neosnovanima, a za zaključke je dao jasno i valjano obrazloženje, utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnom tumačenju relevantnih odredbi materijalnog prava.

19.              Tužbeni navodi tužitelja prema ocjeni ovoga Suda nisu osnovani, jer tužitelj i u tužbi ustraje na istim razlozima, koje je navodio i u žalbi, a koji nisu od značaja za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, iz razloga koje je već tuženik iscrpno naveo u tom rješenju.

20.              Dakle, tuženik je dao valjano obrazloženje i osvrt na sve žalbene navode tužitelja, a osporeno rješenje je donio u granicama zakonom propisanih ovlasti i za odluku je naveo pravno odlučne razloge, zbog čega ovaj Sud tužbene navode nije ocijenio osnovanim.

21.              Tuženik u pobijanom rješenju dodaje da postupajući po službenoj dužnosti na temelju članka 404. ZJN-a nije utvrdio osobito bitne povrede postupka javne nabave iz članka 404. stavka 2.

22.              Iz naprijed navedenih razloga, neosnovan je i tužbeni navod kojim tužitelj sugerira da je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge sudionike postupka javne nabave. Protivno tome, iz podataka spisa predmeta i s obzirom na primjenu ovdje relevantnih odredbi mjerodavnog prava, ne proizlazi da su naručitelj u postupku javne nabave, a potom i tuženik u žalbenom postupku povrijedili temeljna načela postupka javne nabave, niti tu tvrdnju koju tužitelj ponavlja i u tužbi na bilo koji način dokazuje. Tužitelj u bitnom u tužbi ustraje na istim razlozima i okolnostima koje je isticao i tijekom žalbenog postupka, uz drugačiju interpretaciju od tuženikove, ali bez valjane argumentacije razloga zbog kojih smatra tuženikovo rješenje nezakonitim.

23.              S obzirom da je tužitelj predmetni upravni spor izgubio u cijelosti, jer je njegov tužbeni zahtjev odbijen, to je u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, valjalo odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova spora kao neosnovan.

24.              Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. rujna 2021.

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

                                                                                             Sanja Štefan, v.r.