1                    Poslovni broj: 18.UsI-13/21-7

 

 

 

 

 

 

 

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

    Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice V. S. iz S., koju zastupa opunomoćenik L. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z, radi poreza na promet nekretnina, 16. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/943, URBROJ: 513-04-20-2 od 7. listopada 2020.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-20/19-01/943, URBROJ: 513-04-20-2 od 7. listopada 2020.  odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave S., KLASA: UP/I-410-20/2018-001/00757, URBROJ: 513-007-01-08-2019-0004 od 4. veljače 2019., kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 218.838,87 kn, te joj je na ovu osnovicu utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5%, u iznosu od 10.941,94 kn.

2.              Tužiteljica u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, te ističe da je postupak utvrđivanja porezne obveze trajao neuobičajeno dugo, prema obavijestima koje je od službenice poreznog tijela saznala nakon negativnog rješenja, "spis je bio zametnut" pa se u međuvremenu promijenio mjerodavni zakon, po kojem je upravno tijelo koje je odlučujući o žalbi, zauzelo pravno shvaćanje da je nakon promjene zakona bila u obvezi podnijeti poseban zahtjev da je se oslobodi porezne obveze, koje je oslobađao prethodni zakon. Ističe da joj je u dva navrata 23. i 29. listopada 2018. upućena obavijest o sudjelovanju u postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine, no budući zahtjev nije podnijela, žalba je odbijena. Međutim, nejasno je zašto bi se u tako kratkom vremenskim razmaku, nakon oko 2,5 godine od ovjere kupoprodajnog ugovora kod javnog bilježnika, upućivale dvije obavijesti po istom predmetu postupka. S druge strane ističe da dok je na snazi bio Zakon o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, br. 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.), koji je određivao oslobođenje od poreza na promet nekretnine za prvostečenu kojom rješava stambeno pitanje, na šalteru nadležnog poreznog tijela, odmah nakon sklapanja ugovora, početkom travnja 2016., službeniku je prezentirala ugovor i zahtijevala pokretanje procedure za oslobođenju od poreza. Međutim, odbio je, zaključujući da će njegova jedinica porezne uprave ugovor za kojeg je vidio da ga ovjerio javni bilježnik, od njega oficijalno i primiti pa će po službenoj dužnosti utvrditi da ona nema druge nekretnine i osloboditi je porezne obveze. Povodom negativnog rješenja na žalbu, od drugog službenika njegove jedinice porezne uprave, saznala je da je poradi nesavjesnog rada, upravo zbog takvog nezaprimanja ugovora od strane građana i nepostupanju po zahtjevima za oslobođenje od plaćanja poreza za kupovinu prve nekretnine, premješten, o čemu tužiteljica, budući je za sve dalje naišla na „zid šutnje", predlaže Sudu zatražiti očitovanje tuženika, kao i u kojem su roku donesena rješenja za ugovore primljene od javnih bilježnika kada je primljen i njezin. Drugo, smatra da je nakon promjene mjerodavnog zakona, tuženik u postupku koji je tada bio nezavršen, o čemu su dokazi navedene čak dvije pisane obavijesti no tek iz listopada 2018. osobito što je već vrlo moguće znao za nesavjesnost rada službenika, imao obvezu uoči stupanja na snagu novog Zakona o porezu na promet nekretnina (N.N. br. 115/2016.) i njegov članak 35. st. 2. na koji se tuženik poziva od trenutka prijema kupoprodajnog ugovora, a najkasnije u prosincu 2016. do početka siječnja 2017. postupiti po čl. 6. i 7. Zakona o upravnom postupku. Ako se tužiteljica načelno podučava na pravo sudjelovanja u postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine, jednako tako je u tom postupku već do stupanja na snagu izmijenjenog Zakona o porezu na promet nekretnina, čl. 35. st. 2, ali i u prvih mjesec dana od njegova stupanja na snagu, dakle u siječnju 2017. osobito nakon što je vrlo moguće znalo za nedovoljno uredno obavljanje službe spomenutog šalterskog službenika, koji je odbio zahtjev tada porezne obveznice, poradi očito takvog odnosa i prema drugim strankama, morao uputiti upozoravajuću pisanu obavijest stranci. Omogućujući sudjelovanje i u tom dijelu postupka, uvažavajući citirane izvode iz ZUP-a, posebice iskazujući brigu da neznanje odnosno neukost stranke u postupku ne budu na štetu prava koja joj po zakonu pripadaju i da je upozori na propuštanje zakonskog roka iz novog Zakona o porezu na promet nekretnina čl. 35. st.2. Ističe kako se naknadno upućivanje navodne obavijesti o mogućnosti sudjelovanja u postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine, čini se sasvim nepotrebnim, budući je bilo očekivano da postupak provede ekonomično, od travnja 2016. do stupanja na snagu cit. Porezog zakona iz 2016. u vrijeme kada je tuženik od javnog bilježnika do tada već ažurno primio kupoprodajni ugovor pa je jednostavno morao donijeti rješenje o oslobođenju od porezne obveze, dakako uz pouku o mogućnosti ulaganja žalbe.

3.              Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, te sam riješi stvar oslobađajući tužiteljicu razrezanog poreza, podredno predmet vrati na ponovni postupak.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5.              Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6.              Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

Sud je 9. rujna 2021. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17.) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Člankom 17. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97., 26/00. – Odluka Ustavnog suda 153/02., 22/11., 143/14. – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da porezni obveznik nastanak porezne obveze mora prijaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku od 30 dana od dana njezina nastanka.

9.              Člankom 11. a. stavak 1. Zakona propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu (stan ili kuću) kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da imaju hrvatsko državljanstvo

2. da građanin i članovi njegove uže obitelji prijave prebivalište i borave u mjestu i na adresi gdje se nekretnina (koju stječe) nalazi,

3. da površina nekretnine, ovisno o broju članova uže obitelji građanina, ne prelazi površinu kako slijedi:

– za 1 osobu do 50 m2 građevine

– za 2 osobe do 65 m2 građevine

– za 3 osobe do 80 m2 građevine

– za 4 osobe do 90 m2 građevine

– za 5 osoba do 100 m2 građevine

– za 6 osoba do 110 m2 građevine

– za 7 i više osoba do 120 m2 građevine.

4. da građanin te članovi njegove uže obitelji nemaju, u tuzemstvu ili inozemstvu, u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu:

4.1. građevine (stan i/ili kuću) čija je ukupna (zbrojena) površina svih građevina jednaka, veća ili do najviše 10 m2 manja od površine građevine iz točke 3. ovoga članka ili

4.2. nekretnine (osim poljoprivrednog zemljišta i poslovnog prostora u kojem građanin ili član njegove uže obitelji obavlja registriranu djelatnost) čija je ukupna (zbrojena) vrijednost svih nekretnina u trenutku nastanka porezne obveze jednaka ili veća od tržišne vrijednosti nekretnine koju građanin stječe pri čemu se u izračun uzimaju i vrijednosti građevina iz točke 4.1. ovoga članka.

10.              Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.

11.              Stavkom 2. istoga članka Zakona propisano je da se pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.

12.              Stavkom 3. istog članka toga Zakona propisano je da porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

13.              Prema stavku 5. toga članka Zakona Porezna uprava ovlaštena je procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavka 3. i 4. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.

14.              Stavkom 6. toga članka Zakona propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 5. istoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

15.              Člankom 35. stavak 1. (Narodne novine,  broj: 115/16. dalje u tekstu: Zakon/16.) propisano je da na sve sklopljene ugovore i druge isprave o stjecanju nekretnina, odnosno na sve odluke koje su postale pravomoćne, do 31. prosinca 2016., primjenjuju se odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina (»Narodne novine«, br. 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.), neovisno o statusu porezne prijave.

16.              Člankom 35. stavak 2. Zakona/16. propisano je da su obveznici poreza na promet nekretnina koji su do dana stupanja na snagu ovoga Zakona sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje, zahtjev za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet nekretnina obvezni su prijaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

17.              Među strankama nije sporno da je tužiteljica nekretninu i to 4. etažu 394/1000 – povezano sa vlasništvom posebnog dijela - stan br. 1. u prizemlju zgrade/dvorište, korisne površine 39,99 m2 s nusprostorijama, koja kuća je izgrađena na z.k.č. 2071/2 Ulica Ljiljana od 1068 m2 (kuća Sesvete; od 327 m2, dvorište od 582 m2 i zgrada od 159 m2) upisano u poduložak br. 4, zk.ul.br. 4395, k.o. S. N., stekla temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. ožujka 2016. za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 144.922,50 kuna. Ugovor je istog dana ovjeren od strane javnog bilježnika.

18.              Prema podacima spisa predmeta, tužiteljica, iako obvezna, nije podnijela prijavu porezana promet nekretnina, niti zahtjev za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet nekretnina temljem stjecanja prve nekretninu kojom rješava vlastito stambeno pitanje

19.              Prvostupanjsko tijelo izvršilo je procjenu usporedbom prema istim ili sličnim nekretninama u istoj katastarskoj općini, a prema cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u približno istom vremenskom razdoblju. Kao usporedni podatak poslužila je vrijednost postignuta u predmetu: Klasa: UP/l-410-20/16-01/1101 gdje je predmet kupoprodaje stan neto korisne površine 79,40 m2, izgrađena u zoni iste namjene, a gdje je cijena po m2 bila 5.472,34 kn/m2., budući da je usporedna nekretnina po bitnim činjenicama sličnija nekretnini za koju se utvrđuje tržišna vrijednost, o čemu je tužiteljica uredno pozvana 29. listopada 2019. očitovati se.

20.              Tek u žalbi tužiteljica ističe da nije bilo osnove utvrditi obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina jer je stekla svoju prvu nekretninu kojom rješava stambeno pitanje, tim više što je ista površine 40 m2 te stoga udovoljava uvjetu iz članka 11.a stavak 1. toč. 3. Zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora.

21.              Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice uz obrazloženje kako tržišna vrijednost nekretnine utvrđena procjenom, sukladno članku 8. stavak 8. Zakona, te je tužiteljici omogućeno sudjelovanje u provedenom upravnom postupku slanjem Obavijesti od 23. listopada 2018. koja je uredno dostavljena. U svezi istaknutog žalbenog prigovora o neosnovano utvrđenoj poreznoj obvezi jer se radi o stjecanju prve nekretnine kojom se rješava stambeno pitanje tuženo tijelo se poziva na odredbu članka 35. stavak 2. Zakona /16.

22.              Prema ocjeni suda, činjenično stanje u upravnom postupku je pravilno utvrđeno, postupak je zakonito proveden, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

23.              Naime, tužiteljica niti ne osporava da nije podnijela prijavu poreza na promet nekretnina, niti je u zakonom propisanom (prekluzivnom) roku podnijela zahtjev za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet nekretnina. Ukazuje se da tuženo tijelo, bez zahtjeva stranke, nije ovlašteno provoditi upravni postupak, pa tako niti postupak za oslobođenje od plaćanja dužnih poreznih obveza, jer, postupak za oslobođenje od plaćanja obveze poreza na promet nekretnina porezno tijelo ne provodi po službenoj dužnosti. Posebice stoga jer je Općim poreznim zakonom (Narodne novine broj: 115/16) u članku 88. propisano da u poreznom postupku teret dokaza snosi:

1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona

2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

              Nastavno, pravilno je utvrđena tržišna vrijednost stečene nekretnine, sukladno odredbi članka 9. Zakona, a koju tužiteljica svojim tužbenim navodima niti ne osporava.

24.              Tužiteljica ističe da je postupkom službenika porezne uprave diskriminirana obzirom nije htio zaprimiti njenu prijavu poreza na promet nekretnina, ističući da ista nije potrebna, budući će biti dostavljena od strane javnog bilježnika, te predlaže zatražiti podatak je li premješten službenik koji nije htio zaprimiti njenu prijavu. Također, diskriminaciju nalazi i u činjenici što je njeno porezno rješenje doneseno sa znatnim vremenskim odmakom te predlaže od porezne uprave zatražiti podatak u kojem su roku rješavani i ostali predmeti poreza na promet nekretnina a koji su zaprimljeni od javnog bilježnika u vrijeme kada je zaprimljen ugovor tužiteljice. Prema ocjeni Suda, istaknuti prigovori diskriminacije nisu osnovani, te se ukazuje da se u ovom upravnom sporu raspravlja o zakonitosti provedenog postupka i donesenog akta u odnosu na tužiteljicu, a ne i u odnosu na ostale predmete koje rješava prvostupanjsko tijelo, stoga su odbijeni predmetni dokazni prijedlozi kao nesvrsishodni.

25.              Budući da je osporeno rješenje detaljno obrazloženo, a odgovoreno je i na žalbene prigovore tužiteljice sukladno članku 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09.) isto se ocjenjuje zakonitim.

26.              Ostali prigovor tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

27.              Slijedom svega navedenog, Sud je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

28.              Nadalje, tužiteljica u tužbi postavlja zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora.

29.              Člankom 79. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 2.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.).

30.              Imajući u vidu da je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj upravni spor, jer je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim, to je sukladno članku 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

 

 

 

U Zagrebu, 16. rujna 2021.

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, v.r.

                           

                                                                                                 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude