1              Poslovni broj: I Kž-uv-154/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-154/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. B., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Ik I-124/21-8 od 20. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, broj Ik I-124/21-8 od 20. kolovoza 2021. odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. B. kao neosnovan.

2. Zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca izrečenu presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-91/2020. od 30. travnja 2020. koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-524/2020-3 od 25. kolovoza 2020., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a koja kazna mu ističe 15. studenog 2021.

3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno te po opunomoćeniku J. M., odvjetniku u S., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje te udovolji prijedlogu za uvjetni otpust, podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak. S obzirom na to da se osobna žalba zatvorenika i žalba zatvorenika podnesena po opunomoćeniku međusobno sadržajno nadopunjuju, razmatrat će se kao jedinstvena žalba zatvorenika.

4. Na temelju članka 51. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da zatvorenik upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, no, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. KZ/11., te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan.

7. U pravu je zatvorenik kada u žalbi navodi da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen razinom uspješnosti "uspješan", nije stegovno tretiran, radno je motiviran, s osiguranim postpenalnim prihvatom. Međutim, protivno žalbenim navodima zatvorenika, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora kao i promjena ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela samo su neke od okolnosti koje se procjenjuju prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu.

8. U skladu s odredbom članka 59. stavak 2. KZ/11. prvostupanjski sud je dužan cijeniti i ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, da li je protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak te odnos prema počinjenom kaznenom djelu. Slijedom navedenog, neovisno o postojanju pozitivnih okolnosti navedenih u točki 7., s obzirom da iz izvješća zatvora proizlazi da je zatvorenik do sada osam puta osuđivan, između ostalog i zbog istovrsnih kaznenih djela, da su protiv zatvorenika kod Općinskog suda u Šibeniku u tijeku tri kaznena postupka zbog kaznenih djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11., krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. i nasilničkog ponašanja iz članka 323 a KZ/11., da je vjerojatnost kriminalnog povrata visoka te da je u odnosu na sva kaznena djela nekritičan, umanjuje njihovu ozbiljnost i svoju odgovornost, uzimajući u obzir i negativno mišljenje zatvora, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

9. Točan je žalbeni navod da je u točki 5. obrazloženja pobijanog rješenja navedeno da se protiv zatvorenika vodi postupak zbog kaznenog djela iz članka 323. KZ/11. (koji članak propisuje kazneno djelo protupravne naplate) no iz izvješća zatvora jasno proizlazi da se protiv zatvorenika vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja (koje je propisano člankom 323. a KZ/11). Dakle, radi se o očitoj omašci prvostupanjskog suda prilikom navođenja broja zakonskog članka, koja omaška ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja.

10. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod zatvorenika kojim upućuje na jednoobraznost obrazloženja pobijanog rješenja budući da se odluka o ispunjavanju pretpostavki za uvjetni otpust za svakog pojedinog zatvorenika donosi prema prikupljenim individualnim podacima koji su i izneseni za zatvorenika u pobijanom rješenju i koji nisu i ne mogu biti isti za sve zatvorenike. Zajednički za sve zatvorenike može biti samo tekst odredbi članka 59. KZ/11. koje se primjenjuju prilikom donošenja odluke na sve zatvorenike jednako, a koje odredbe je prvostupanjski sud i citirao u pobijanom rješenju.

11. Nije točan žalbeni navod zatvorenika da na sjednici vijeća, na kojoj se odlučivalo o njegovom prijedlogu za uvjetni otpust, nije omogućeno njegovo saslušanje, da "nije uspio reći niti riječ" te da je "praktički istjeran iz sudnice" obzirom da iz zapisnika sa sjednice od 20. kolovoza 2021. proizlazi da je zatvoreniku omogućeno da, u prisutnosti svoga opunomoćenika, usmeno obrazloži svoj prijedlog pri čemu je potvrdio da su protiv njega u tijeku tri kaznena postupka i da se više ne bi doveo u takvu situaciju, da se kaje zbog počinjenog kaznenog djela zbog kojeg izdržava kaznu, te da bi po izlasku na slobodu radio u I.. Iz zapisnika nije vidljivo da bi zatvorenik ili njegov opunomoćenik stavili kakav prigovor na zapisnik.

12. Promašen je žalbeni navod zatvorenika da za niti jedno kazneno djelo za koje je postupak u tijeku nije propisana kazna zatvora viša od pet godina, čime upućuje da u konkretnom slučaju ne postoji razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust propisan člankom 170. stavak 1. točka 4. ZIKZ-a. Naime, okolnost da za niti jedno kazneno djelo za koje se vodi postupak nije propisana kazna zatvora viša od pet godina nije odlučna jer u konkretnom slučaju prijedlog nije niti razmatran u okviru postojanja obligatornog razloga za odbijanje prijedloga već u smislu postizanja svrhe kažnjavanja iz članka 170. stavka 1. točke 2. ZIKZ-a, kako to pravilno prvostupanjski sud i navodi u točki 12. obrazloženja pobijanog rješenja.

13. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu niti obiteljske i poslovne prilike zatvorenika, cijepljenje prvom dozom cjepiva protiv bolesti COVID 19, njegovo obećanje kako više neće činiti kaznena djela, kao i dužina do sada izdržane kazne, s obzirom da okolnosti navedene u točki 8., i po ocjeni drugostupanjskog suda, upućuju da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata zbog čega je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Pritom valja imati na umu i odredbu članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

14. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. rujna 2021.