1              Poslovni broj: II Kž-335/2021-5

Poslovni broj: II Kž-335/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te Marije Balenović i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. N. zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-126/2021. (K-47/2021.) od 2. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog B. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Bojana Nikolića zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. i 7. i u svezi članka 153. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i članka 131. stavka 3. ZKP/08. produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. N. po branitelju, odvjetniku J. P. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se "pobijano rješenje ukine, podredno da se istražni zatvor ponovno zamijeni nekom blažom mjerom iz članka 98. ZKP/08."

3. Spis je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Žalbom optuženik osporava opstojnost posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

7.1. Analizirajući okolnosti i način počinjenja ovih kaznenih djela koji nadilazi granice uobičajenog načina počinjenja, težinu kaznenih djela, zapriječenu kaznu, kao i iskazani visoki stupanj kriminalne volje, upornosti, bezobzirnosti i okrutnosti u inkriminiranom postupanju na štetu oštećenice, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani optuženika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se ne može prevenirati mjerama opreza.

7.2. Kada se navedenome pridoda da je optuženik pravomoćno osuđivan u Republici Hrvatskoj, i to za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01., dalje: KZ/97.) presudom Županijskog suda u Zlataru, broj K-13/2003. od 17. listopada 2003., pravomoćnom 3. ožujka 2004. na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, a presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj K-772/2015. od 13. listopada 2015. za počinjenje kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. u svezi članka 228. stavka 1. i članka 34. KZ/11. na kaznu zatvora od jedne godine uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja tri godine, dok je u SR Njemačkoj osuđen 2002. zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz nehaja na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, evidentno je kako niti bezuvjetne niti uvjetne kazne kod optuženika nisu polučile specijalnopreventivnu svrhu i utjecale na njega da ubuduće svoje ponašanje uskladi s pozitivnim zakonskim propisima.

8. Pri tom, nije odlučan žalbeni navod optuženika kako je od počinjenja kaznenih djela za koja je pravomoćno osuđivan proteklo značajno vrijeme, pa se ista ne mogu dovesti u vezu s njegovim recentnim ponašanjem.

9. Nije u pravu žalitelj niti kada ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora prekoračio svoje zakonske ovlasti te pristupio utvrđivanju kaznene odgovornosti optuženika samim time što je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo okolnosti počinjenja djela i stupanj kriminalne volje.

9.1. Naime, takve okolnosti su od izrazitog značaja za ocjenu postojanja istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i valorizirajući iste, prvostupanjski sud zasigurno ne prekoračuje svoje ovlasti u ovoj fazi postupka.

10. U odnosu na žalbeni navod kako svrha istražnog zatvora nije penalizacija optuženika, drugostupanjski sud napominje kako prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju kada se optuženiku stavlja na teret više kaznenih djela čiji su zaštitni objekti spolna sloboda i osobna sigurnost, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

10.1. Osim toga, ustavno pravo na slobodu je podložno ograničenjima propisanim odredbama ZKP/08., a odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje će, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

11. Stoga, nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, za sada, ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.

12. Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. rujna 2021.