Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: -154/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od
sudaca toga suda Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja
i člana vijeća i Martine Budinski Modronja, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja
P. M., OIB:  iz B., zastupan po punomoćnici
E. P., odvjetnici iz B., protiv tuženika 1. Republike Hrvatske,
zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Zadra, 2.
V. M., pok. L., 3. J. K. rođ. M., 4. B. M. pok. L., 5.
M. M. pok. L., 6. N. M. pok. J., 7. J. M.1 pok.
J., 8. S. M. pok. J., 9. J. M.2 pok. J., 10. P.
M. pok. I., 11. D. M.1 pok. I., upisana i kao D. M.2 pok. I.,

12. M. Ž. L., 13. S. K. ž. J., 14. M. P. pok. L.,

15. A. P. M., 16. D. P. M., 17. K.
P. M., 18. L. P. M., 19. D. M. ud. L., 20.
V. Č. pok. M., 21. V. Č. pok. R., 22. M. G. L., 23.
M. G. L., 24. R. S. ž. R., 25 L. M. pok.
S., 26. B. M. pok. S., 27. D. M. pok. S., 28. L. Č.
pok. T., 29. S. M. ž. M., 30. A. Č. pok. T., 31. Đ.
Č. pok. L., upisan i kao Đ. Č. pok. L., 32. M. U. rođ.
M. pok. N., 33. R. R. M. pok. V., 34. M. Š. ž.
M., 35. M. M. ud. Ć., 36. M. Č. iz B., N. ,
R. S., 37. B. Č. iz B., A. , R. S.,
tuženici 36. i 37. kao nasljednici upisane M. Č. rođ. K. ud. D., 38.
V. Č. pok. D., 39. P. Č. pok. D., 40. P. M. pok.
Ć., 41. L. M. pok. M., 42. Đ. M. pok. M., 43.
V. A. ž. M., 44. M. Ž. pok. M., 45. M. B. rođ.
M., kao nasljednica upisanog T. M. pok. O., 46. Ž.
M. pok. O., kao nasljednik upisanog O. M. pok. O., 47.
Đ. M. pok. O., 48. M. M. iz B., V. Đ. ,

49. R. Č. ud. B. iz B., B., A. , R. S.,

50. Z. Č. pok. B. iz B., B., A. , R.
S., 51. M. Č. pok. B. iz B., B., A. ,





Poslovni broj: -154/2018-3 2

R. S., 52. M. M. pok. P. iz D., M. ,
R. S., 53. P. M. sina S., 54. J. K. pok.
T., 55. L. K. pok. T., 56. B. B. ž. P. rođ. K.,

57. S. S. pok. P., 58. M. M. B., 59. D. M.
G., 60. D. M. G., 61. M. M. G., 62. S. M.
G., 63. V. S. S., 64. P. S. S., 65. D.
S. S., 66. M. S. pok. B., 67. R. K. ž.
J. iz M. sela, D. S. , 68. S. K. ž. J., 69. B.
S. iz M. T., T. , R. S., 70. D.
P. iz O., P. , R. S., 71. M. V. iz S.,
B., Ž. S. , R. S., 72. D. P. iz P. -
A., . N. , R. S., 73, S. K., kao nasljednica upisane
S. K. ž. J., 74. S. G. ž. T. rođ. K., upisana i kao S.
G. ž. J. rođ. K., 75, T. K. pok. M., 76. J. G. ž.
Š. pok. G., 77. I. K. ž. T. pok. Š., 78. V. K., upisan i
kao V. K. pok. S., 79. P. K., upisan i kao P. K. pok.
S., 80. J. K. ud. S., 81. D. K. pok. P., 82. L. K.
pok. P., 83. S. K. pok. P., 84. L. K. T., 85. M.
M. iz P., P. P. , kao nasljednica upisane M. B. rođ. K.
pok. J., 86. M. M. pok. D., 87. M. M. ž. D., 88.
Z. D., 89, M. M. pok. S. iz Z., K. , 90. M. M.
ud. S., 91. N. K. pok. T., 92. N. K. pok. M., kao
nasljednik upisanog M. K. pok. Š., 93. J. K. pok. Š., 94.
J. V. pok. Š., kao nasljednica upisanog Š. K. pok. Š., 95.
M. V. iz Š., P. , 96. R. V. iz Š.,
P. , tuženici 95. i 96. kao nasljednici upisane D. K. pok Š.
upisana i kao D. V. ž. Đ., 97. G. K. pok. G., upisan i kao
G. K.. G. pok. Z., 98. Đ. K. pok. G., 99. L.
K. Ž.. Đ., 100. U. M. sina J., 101. S. K. ud. J., 102.
N. K. pok. M., 103. I. K. pok. M., 104. N. K. pok.
M. i 105. L. M., tuženici 2. - 35., 38. - 47., 53. - 66., 68., 73. - 84., 86. -

88., 90. - 94., 97. - 102. i 104. - 105., odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po
privremenom zastupniku M. M., odvjetniku iz B., radi utvrđenja,
odlučujući o žalbi 1. tuženice Republike Hrvatske protiv presude i rješenja Općinskog
suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-1076/15 od 24. svibnja

2017., u sjednici vijeća 16. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje
presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-
1076/15 od 24. svibnja 2017. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u
odnosu na navedenu tuženicu i u odnosu na nekretnine dio čkbr. površine od 25
m2, dio čkbr. površine 467 m2 i dio čkbr. površine 2809 m2, sve k.o
B..



Poslovni broj: -154/2018-3 3

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje
rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-
1076/15 od 24. svibnja 2017.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo tuženice Republike Hrvatske za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe u iznosu od 937,50 kn.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1076/15 od 24. svibnja 2017. suđeno je:

"Utvrđuje se prema tuženicima da je tužitelj P. M. pok. O.,
OIB: , stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na
nekretninama označenim na skici izmjere-dopuna stalnog sudskog vještaka I.
B. od 10.10.2016.god., kao dio čest. zem. u površini od 1376 m2, dio čest.
zem. .. u površini od 5049 m2, dio čest. zem. u površini od 25 m2, čest. zem.
u površini od 1376 m2, čest.zem. u površini od 1514 m2, čest. zem.
u površini od 1640 m2, dio čest. zem. u površini od 7120 m2, dio čest.
zem. u površini od 1369 m2, dio čest. zem. u površini od 1951 m2, dio čest.
zem. u površini od 1281 m2, dio čest. zem. u površini od 2365 m2, dio čest.
zem. u površini od 1546 m2, dio čest. zem. u površini od 467 m2, dio čest.
zem. u površini od 2809 m2 i dio čest. zem. u površini od 1468 m2, sve
k.o. B. označene slovima A, B, C, D, E, O3, O2, P, te F, G, H, I, J, K, L, M, N1,
N2, O1, O4 i obojeno žutom bojom, kao skica je sastavni dio ove presude, te su
tuženici dužni trpjeti da tužitelj glasom ove presude predmetne nekretnine uknjiži u
zemljišnoj knjizi na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove
presude."

2. Rješenjem prvostupanjskog suda istog poslovnog broja i datuma odbijen je
kao neosnovan zahtjev 1. tuženice za naknadom troška parničnog postupka.

3. 1. tuženica Republika Hrvatske je pravovremeno podnijela žalbu iz sadržaja
koje je razvidno da protiv presude i to u dijelu kojim je zahtjev prihvaćen u odnosu na
nju i u odnosu na nekretnine dio čkbr. površine od 25 m2, dio čkbr. površine
467 m2 i dio čkbr. površine 2809 m2, sve k.o. B., kao i protiv rješenja, a
zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s
prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu i rješenje preinači sukladno
žalbenim navodima, podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje te zahtijeva naknadu troškova parničnog postupka za sastav žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.



Poslovni broj: -154/2018-3 4

5. Žalba prvo tuženice Republike Hrvatske nije osnovana.

6. Ispitujući pobijane odluke u smislu odredbe članka 365. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- proč. tekst, 25/13., 89/14. i
70/19., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
Također i činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno za donošenje pravilne i
zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja te zahtjevu tuženice za nadoknadom
troškova parničnog postupka.

7. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj
utužene nekretnine kojih je kao vlasnica upisana tuženica kupio ugovorom o
kupoprodaji od M. M. pok. Đ. koji je ugovor ovjeren po javnom
bilježniku 29. siječnja 2013., da je prodavatelj nekretnine naslijedio iza oca Đ.
M. koji je u posjedu tih nekretnina od 1964. kada mu ih je prodao V.
(V.) S. koji ih je pak naslijedio od svog oca P. S. koji ih je stekao
ženidbom kćeri Š. M. te da su tužitelj i njegovi prednici u samostalnom (i
nesporno nesmetanom posjedu) nekretnina u razdoblju dužem od 60 godina
računajući do 1. siječnja 1997. Prvostupanjski sud je i utvrdio da je 1. siječnja 1997.
stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br.
91/96.), da je odredbom članka 388. stavka 4. bilo propisano da se u rok stjecanja
dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu
računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana, a da je navedena odredba ukinuta
odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. („Narodne
novine“ br. 137/99.), te da je navedena odredba bila na snazi od 1. siječnja 1997.
godine pa do ukidanja 17. studenoga 1999. i u tom razdoblju da je bilo moguće
stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu i da je
tužitelju opravdano priznati pravne učinke odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima važeće do 17. studenoga 1999. jer da je prema
rezultatima postupka njegovom pravu na predmetne nekretnine suprotstavljeno samo
pravo države i da pogreška države nastala donošenjem navedene neustavne
odredbe ne može pasti na tužitelja. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni
zahtjev u odnosu na prvo tuženicu Republiku Hrvatsku i predmetne nekretnine
pozivom i na stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudama Trgo
protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009. te Radomilja i drugi protiv Republike
Hrvatske i Jakeljić protiv Republike Hrvatske od 28. lipnja 2016.

8. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene
dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, a
žalbeni razlozi kojima prvo tuženica Republika Hrvatska drugačije ocjenjuje izvedene
dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud, kojemu jedino i pripada pravo
ocjenjivati izvedene dokaze, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog
činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu kao i pravilnost iz njega izvedenog
zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva tužitelja, a koje u cijelosti kao
pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.



Poslovni broj: -154/2018-3 5

9. Iako je prvostupanjski sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka S.
K. i taj dokaz uzeo u obzir pri donošenju pobijane presude protivno odredbi
članka 299. ZPP na što osnovano ukazuje prvo tuženica Republika Hrvatska, time
nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP
u svezi članka 299. ZPP jer pobijanu presudu prvostupanjski sud nije donio samo
temeljem ocjene izvedenog dokaza saslušanjem navedenog svjedoka, odnosno
pobijana presuda nije utemeljena samo na tom dokazu.

10. Na žalbene navode 1. tuženice Republike Hrvatske valja navesti da kod
stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile
u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada

1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na
temelju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06.,
141/06., 146/08. i 38/09. - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog
Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i
ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na
temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo,
posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih
osoba. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe članka 3.
Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne
novine Republike Hrvatske“, broj 53/91. od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan
snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a nakon čega je
odredbom članka 388. stavka 4. ZVDSP bilo propisano da se u rok za stjecanje
dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu
računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a Ustavni sud Republike
Hrvatske je 17. studenoga 1999. ukinuo članak 388. stavak 4. ZVDSP iz 1996.
(odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997
od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99. od 4. prosinca 1999.).

11. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na
temelju ukinutih zakonskih odredaba se izjasnio Europski sud za ljudska prava u više
svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo
protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu
broj 37658/10, a u kojim presudama je zauzeto pravno shvaćanje da podnositelj
zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao
neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava
drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav
neustavan propis, da je zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo
imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je
kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno državi kojoj je time pogodovala njezina
vlastita greška i u svezi s tim taj sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su
počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na
trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni
interes.



Poslovni broj: -154/2018-3 6

12. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno
pravo navedeno u pobijanoj presudi kada je prihvatio zahtjev tužitelja, a 1. tuženica
Republika Hrvatska neosnovano u žalbi ukazuje da je tužitelj trebao dokazati da je
stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina prije nego su one prešle u društveno
vlasništvo, odnosno do 6. travnja 1941., a to zato jer, kako je to pravilno utvrdio
prvostupanjski sud, je predmetne nekretnine tužitelj stekao dosjelošću, putem svojih
pravnih prednika koji su ih posjedovali dulje od 60 godina na dan 1. siječnja 1997.

13. Na žalbene navode kako je u predmetu istog prvostupanjskog suda
poslovni broj P-1155/15 istaknut prigovor litispendencije i da je u tom predmetu
donesena nepravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev istog tužitelja u
pogledu nekretnina čkbr. i sve k.o. B., valja odgovoriti da navedeno
nema nikakvog pravno odlučnog značaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude,
naime nedvojbeno je da je ova parnica pokrenuta prije nego parnica u predmetu P-
1155/15 pa je pitanje postojanja litispendencije od značaja za tu drugu parnicu, a
donesena nepravomoćna presuda u tom drugom predmetu ne ukazuje da je ovdje
odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno odlučeno (žaliteljica takvo što
niti ne tvrdi).

14. Budući da 1. tuženica Republika Hrvatska nije uspjela u parnici to je
pravilno prvostupanjski sud odbio njen zahtjev za nadoknadom troškova parničnog
postupka (članak 154. stavak 1. ZPP).

15. Slijedom navedenog žalba 1. tuženice Republike Hrvatske je odbijena kao
neosnovana te u pobijanom dijelu potvrđena presuda temeljem članka 368. stavka 1.
ZPP, a rješenje je potvrđeno temeljem članka 380. točke 2. ZPP, a u nepobijanom
dijelu prvostupanjska presuda nije razmatrana.

16. 1. tuženica Republika Hrvatska nije uspjela sa žalbom pa je njen zahtjev
za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen kao
neosnovan (članak 166. stavak 1. i članak 154. stavak 1. ZPP).

U Sisku 16. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić





Broj zapisa: eb2ff-a82cd

Kontrolni broj: 0d91a-9a2ea-94f9d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ALENKA LEŠIĆ, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu