- 1 -              Kzz 11/2021-3

Broj: Kzz 11/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. G., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15 i 108/17 - dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 9. ožujka 2020. broj ZPP-DO-42/2020 podignutom protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, od 31. svibnja 2019. broj Pp P-324/2019, u sjednici održanoj 16. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, od 31. svibnja 2019. broj Pp P-324/2019 na štetu okrivljenog Ž. G. povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17 – dalje: PZ) sve u vezi s čl. 229. st. 3. ZOSPC-a te se pobijana presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Prekršajnog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj Pp P-324/2019 od 31. svibnja 2019. proglašen je krivim okr. Ž. G. zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. ZOSPC-a te je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna.

2. Protiv ove pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. u vezi čl. 229. st. 3. ZOSPC s prijedlogom da se utvrdi navedena povreda zakona na štetu okrivljenika i pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

4. Citiranom pravomoćnom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. ZOSPC jer, kao vlasnik vozila, nije dostavio vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je navedeno vozilo dao na upravljanje, čime je počinjen prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 5. ZOSPC-a.

5. Nasuprot tome, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik pravovremeno dostavio podatke o dvije osobe, i to za sebe i svoju suprugu M. G., koje su kritičnog dana mogle upravljati navedenim osobnim vozilom, sve s uredno navedenim podacima o imenima, osobnim identifikacijskim brojevima i adresama prebivališta.

6. Nadalje, iz obrazloženja pravomoćne presude proizlazi da je okrivljenik u svojoj obrani naveo kako je dostavio podatke za sebe i svoju suprugu jer nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko je od njih dvoje upravljao vozilom na dionici ceste gdje je prekršaj prekoračenja brzine počinjen. Prekršajni sud takvu obranu nije prihvatio "budući je on trebao dostaviti vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je vozilo dao na upravljanje, dakle, ne podatke o osobama, već o osobi koja je upravljala vozilom, što je okrivljenik temeljem podrobnih i preciznih podataka iz obavijesti o mjestu, odnosno dionici ceste, vremenu i izmjerenoj brzini kretanja vozila, mogao i morao učiniti".

7. U pravu je državni odvjetnik da takvo zaključivanje prekršajnog suda nije pravilno.

8. Naime, prema čl. 229. st. 3. ZOSPC-a, vlasnik, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno, dužna je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. tog Zakona, dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Prema izričaju i smislu spomenute odredbe, vjerodostojan je podatak onaj koji upućuje na osobu kojoj je vlasnik vozila dao vozilo na upravljanje, bez obzira na to da li će davanje tih podataka policiju dovesti upravo do one osobe koja je u trenutku počinjenja prekršaja upravljala osobnim vozilom. Takvo stajalište sukladno je ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. presude broj Kzz-16/2019 i Kzz 17/2019), ali i stajalištu koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u svom rješenju od 23. prosinca 2014. broj U-I-19909/2009.

9. Prema tome, budući da je okrivljenik policiji dostavio podatke o dvije osobe (uključujući i sebe) koje su kritičnog dana upravljale vozilom kojim je počinjen prekršaj, postupio je u skladu s odredbom čl. 229. st. 3. ZOSPC-a pa nije mogao odgovarati za navedeni prekršaj.

10. Slijedom navedenog, zahtjev za zaštitu zakonitosti (podignut u korist okrivljenika) je osnovan pa je na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Zagreb, 16. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.