Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2902/21-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Sanje Štefan, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. S. iz K., protiv tuženika Žalbenih vijeća u području prava industrijskog vlasništva, Z., radi patenta, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3521/19-11 od 19. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3521/19-11 od 19. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Žalbenih vijeća u području prava industrijskog vlasništva, KLASA: UP/II-381-08/19-010/0001, URBROJ: 559-07/1-19-002/VŽ, broj žalbenog predmeta: VZ20190001.
2. Navedenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-I-381-03/08-010/0039, URBROJ: 559-03/2-13-028 od 21. listopada 2013., kojim je odbijena tužiteljeva prijava za priznanje patenta pod brojem P20080039A.
3. Tužitelj osporava zakonitost navedene presude navodeći, u bitnome, da je zaprimio poziv za ročište zakazano za dan 12. svibnja 2021., no na to ročište nije pristupio jer petnaest minuta koliko je za to ročište bilo predviđeno nije dovoljno da se rasprave sve sporne stvari. Stoga nije jasno kakvo je ročište održano 19. svibnja 2021. jer on nije zaprimio poziv za to ročište. Nadalje ističe da su članovi tuženika nestručni ili opterećeni kaznenim djelima. Napominje da u postupku pred sudom prvog stupnja nije održana javna rasprava, jer rasprava bez tužitelja nije moguća. Time su prekršene postupovne odredbe. Ističe da je nemoguće od nestručnog žalbenog vijeća, kojim predsjedava član koji je u drugom žalbenom postupku kojeg tužitelj vodi pred istim tijelom već donijelo negativno rješenje, očekivati pravedan postupak. Stoga sa žalbenim vijećem nije mogao voditi nikakvu poštenu i stručnu raspravu. Jednako tako niti prvostupanjski sud nije kompetentan odlučivati o stručnim pitanjima. Sud se, naime, u ovome sporu postavlja kao odvjetnik tuženika te uglavnom prepričava stajalište tuženika. Tužitelj nadalje u žalbi iznosi problematiku vezanu uz komunikaciju elektroničkom poštom između stranke i upravnog tijela, te ukazuje na pogreške, formalne ili sadržajne koje bi podnositelj prijave isključio iz teksta i doveo do onog koji bi bio prihvatljiv za priznanje patentne prijave. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže poništiti pobijanu prvostupanjsku presudu.
4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve navode žalbe, predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvenstveno valja reći da je tijekom upravnog spora tužitelju u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS) omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj uredno zaprimio poziv za ročište zakazano za dan 12. svibnja 2021. te je u pozivu upozoren o posljedicama nedolaska na ročište (članak 37. stavak 3. ZUS-a). To što tužitelj smatra da ročište za raspravu ne bi ispunilo svrhu u vidu raspravljanja svih spornih pitanja, nije odlučno. Tužitelj je nedolaskom na raspravu preuzeo rizik da se rasprava održi i zaključi bez njegove nazočnosti. Stoga je u takvoj situaciji prvostupanjski sud imao uporište u člancima 8. i 37. stavku 3. ZUS-a održati raspravu 12. svibnja 2021., kao i ročište za objavu presude 19. svibnja 2021.
7. Iz podatka spisa predmeta, proizlazi da je osporavano rješenje tuženika doneseno u postupku nakon presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3759/16 od 27. veljače 2019. Postupajući po navedenoj presudi tuženik je prije donošenja osporavanog rješenja o zahtjevu za izuzeće službenih osoba donio zaključak KLASA: UP/I-05-01/19030/0001, URBROJ: 559-01/3-19-02 od 27. ožujka 2019., kojim je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude tuženik je održao usmenu raspravu u skladu s tužiteljevim zahtjevom i odredbama članka 90. Zakona o patentu (''Narodne novine'', 173/03., 87/05. 54/05., 76/07., 30/09., 128/10. i 49/11.), na koju tužitelj, iako uredno pozvan, nije pristupio.
8. Člankom 37. stavkom 1. točkom 4. Zakona o patentu propisano je da se potpunim ispitivanjem prijave patenta utvrđuje udovoljava li izum svim uvjetima za priznanje patenta, tj. je li predmet prijave izum koji je nov u skladu sa člankom 8. i 9. ovoga Zakona, koji ima inventivnu razinu u skladu sa člankom 10. ovoga Zakona i koji je industrijski primjenljiv u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona.
9. Prema članku 8. stavku 1. i 2. Zakona o patentu izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike pri čemu se pod stanjem tehnike razumijeva sve što je učinjeno pristupačnim javnosti u svijetu, pisanim ili usmenim putem, uporabom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja prijave patenta. Člankom 10. Zakona o patentu propisano je da izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućega područja ne proizlazi, na očigledan način, iz stanja tehnike.
10. U konkretnom slučaju tuženik je odbio žalbu tužitelja uz obrazloženje da tužitelj sam u žalbi priznaje kako dokumenti stanja tehnike (u osporavanom rješenju označeni kao D1 – D6 ) eliminiraju najveći dio njegovih patentnih zahtjeva, no da u žalbi predlaže dva nova patentna zahtjeva, od kojih prvim novim patentnim zahtjevom želi zaštititi primjenu, a to je novi izričaj jer se razlikuje od korištenih u originalnim patentnim zahtjevima, ali u suštini sličan 9. patentnom zahtjevu, te da predloženi novi patentni zahtjev ne predstavlja tehničko rješenje koje treba biti dovoljno jasno, točno i precizno definirano, nego je to samo idejno rješenje. Isto tako da, a u odnosu na dokumente stanja tehnike D7 i D8 tužitelj sam zaključuje da se radi o dvorotornim turbinama koje imaju sličnosti s njegovom turbinom kao i da je njegovo tehničko rješenje, koje tužitelj smatra novim, sastavljeno od već razotkrivenih elemenata.
11. Nadalje, u odnosu na, u žalbi predložen drugi novi patentni zahtjev, tuženik zaključuje kako je isti formalno neispravan jer nakon naziva izuma u uvodnom dijelu ne navodi nikakve tehničke karakteristike koje pripadaju prethodnom stanju tehnike, zaboravlja obaveznu razdjelnicu "karakteriziran time“ prije karakterističnog dijela zahtjeva i piše o turbini koja je ''sparena s mehanički istom takvom turbinom na zajedničku osovinu'', te navodi dio teksta u zagradi, čime tehničko rješenje postaje neodređeno. Također da je u nastavku drugog novog patentnog zahtjeva naveo kako su osovine opremljene mehanizmom-uređajem koji položaj lopatica usklađuje sa smjerom zračne struje, čime je proširen opseg podnesene prijave, jer to nije sadržano u opisu i patentnim zahtjevima prijave kakva je podnesena. Isti dakle, nema jasan izričaj jer sadrži opis funkcioniranja i geometrijskog položaja dijelova turbine, umjesto određenog tehničkog rješenja mehanizma (uređaja) za usmjeravanje položaja lopatica koji je trebao biti sadržan u početnom opisu izuma.
12. Navedena utvrđenja tužitelj tijekom postupka nije doveo u pitanje, već i sam navodi kako prije pisanja patentne prijave nije obavio pretraživanja po bazama patentnih podataka te da, iako patentni zahtjevi koje je preoblikovao ne ispunjavaju uvjete za dobivanje zaštite patentom, očito je da na osnovi iznesenih razlikovnosti tužiteljeve i turbine iz dokumenata D7 i D8, to ne znači da u patentnoj prijavi tužitelja nema novih i inventivnih tehničkih rješenja.
13. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, prema ocjeni ovoga Suda, pravilan je zaključak tuženika i prvostupanjskog suda da niti stari niti novi patentni zahtjevi ne donose bitne tehničke karakteristike rješenja tehničkog problema koji već nisu sadržani u navedenim dokumentima iz stanja tehnike (nemaju novost) odnosno nemaju potrebnu inventivnu razinu u smislu dokazanog dovoljnog odmaka od tuđih rješenja, a niti su isti u formalnom smislu ispravni, slijedom čega je pravilno zaključeno da isti ne ispunjava uvjet iz članka 37. stavka 1. točke 4. Zakona o patentu, što je sve valjano obrazloženo i u prvostupanjskoj presudi i osporenom rješenju.
14. Stoga, suprotnim žalbenim navodima, u kojima tužitelj polemizira sa stručnim stavom tuženika i bez osnove ukazuje na postupovne povrede pred prvostupanjskim sudom, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane prvostupanjske presude.
15. Zbog svega navedenoga valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.