1              Poslovni broj: Gž-663/2021-2

Poslovni broj: Gž-663/2021-2

 

 

U  I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Split u vijeću sastavljenom od Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. M. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. P. i J. B., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 149 Povrv-2068/19-17 od 13. srpnja 2020., u sjednici održanoj 16. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 149 Povrv-2068/19-17 od 13. srpnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-5006/19 od 26.veljače 2019. koji glasi: "Nalaže se tuženiku A. M. d.o.o., Z., da tužitelju T. T. iz Z., isplati iznos od 105.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, a kako je to  specificirani u izreci presude, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke).

 

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.625,00 kuna, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

3. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se preinači tako što će se odbiti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu za izvršenu usluge koje mu je pružao kao odvjetnik na temelju Ugovora o pružanju pravne pomoći od 1. rujna 2016., u ukupnom iznosu od 105.000,00 kuna, iz razloga što mu taj iznos tuženik nakon ispostavljenih računa nije platio.

 

10. Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio je sljedeće:

 

- da iz Ugovora o pružanju pravne pomoći 1. rujna 2016. koji je sklopljen između tužitelja i tuženika (dalje u tekstu: Ugovor), proizlazi kako je člankom 1. ugovoreno, da će odvjetnik pružati pravnu pomoć društvu A. M. d.o.o., na način da će pružati usluge pravnog savjetovanja pri donošenju poslovnih odluka, vođenju poslovnih pregovora, pri zaključivanju pravnih poslova, sklapanja polica osiguranja, davati pravna tumačenja istih polica i ugovora, davati pravna tumačenja zakona koji reguliraju područje djelatnosti kojim se stranka bavi, sudjelovati na sastancima Uprave, davati pravna mišljenja i savjeta u vezi zapošljavanja i otkazivanja ugovora o radu zaposlenika, davati mišljenja kod eventualnih sporova, te savjetovati stranku pri ishođenju potrebnih dozvola za djelatnosti kojim se stranka bavi,

- da je u članku 2. Ugovora, ugovoreno da će za poslove iz članka 1. ovog ugovora stranka odvjetničkom uredu plaćati naknadu u iznosu od 4.000,00 kuna mjesečno uz pripadajući PDV, s time što će se plaćanje vršiti po ispostavljenim fakturama za tekući mjesec,

- da je u članku 4. Ugovora, ugovoreno da stranke sporazumno ugovaraju da će se vođenje eventualnih sudskih sporova, sporova pred tijelima uprave, vođenje alternativnih postupaka (mirenje, medijacija, arbitraža), vođenje postupaka pred drugim tijelima koja mogu rješavati prijepore među strankama i izrade ugovora, pismenim pravnih mišljenja, obračunavati prema važećoj tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika neovisno o mjesečnoj paušalnoj svoti iz članka 2 .ovog ugovora,

- da je u članku 5. Ugovora, ugovoreno da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme s otkaznim rokom od 30 dana, da Ugovor može otkazati bila koja stranka uz obvezu pismenog otkazana dostavljenog preporučenom pošiljkom drugoj strani. U slučaju otkaza ugovora od stranke, stranka se obvezuje platiti sve dospjele obveze iz ovog ugovora do njegovog raskida, a odvjetnički ured se obvezuje do raskida ugovora po pozivu odgovorne osobe stranke, pružati pravnu pomoć iz članka 1. Ugovora, te nakon toga vratiti svu dokumentaciju koja se nalazi u odvjetničkom uredu u tom trenutku,

- da iz dopisa od 23.siječnja 2017., proizlazi kako je izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore na sjednici održanoj 16. siječnja 2017., bez primjedbi odobrio navedeni Ugovor,

- da iz očitovanja dužnika o prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku od dana 31.svibnja 2019., a koji je bio pokrenut nad tuženikom, proizlazi kako je tamo dužnik A. M. d.o.o., ovdje tuženik, navedeno očitovanje uputio Financijskom agenciji Z. i da je ovdje tuženik, a tamo dužnik, priznao prijavljenu tražbinu po osnovi i po visini u iznosu od 117.380,69 kuna, vjerovnika, odvjetničkog ureda T. T., ovdje tužitelja,

- da iz računa koji su u spisu proizlazi visina zahtjeva tužitelja, s datumima dospijeća svakog pojedinog računa,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je obveze iz Ugovora ispunjavao na način što bi ga nazvao zakonski zastupnik tuženika i rekao mu da ima neki pravni problem, nakon čega bi došao u službene prostorije tuženika, gdje je sjedište tuženika, i tada bi zz tuženika iznio problem i onda bi nalazili rješenje, a da je to uglavnom bilo usmeno savjetovanje, jer tako da podrazumijeva Ugovor o paušalu, pri čemu je naveo da je bilo i dopisa koje je pisao, koji su bili pokriveni predmetnim ugovorom,

- da iz iskaza zz tuženika proizlazi kako su u utuženo razdoblju tužitelju plaćali račune, a da tužitelj nije izvršavao svoje obveze preuzete i da je Ugovor prestao krajem 2018.,

- da je tužitelj opomenu pred utuženje dostavio tuženiku 26.studenoga 2018., a prijedlog za ovrhu da je podnesen 26.veljače 2019.

 

11. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju izvršavao usluge ugovorene u članku 1. Ugovora i da je za izvršene usluge izdao tuženiku račune sukladno članku 2. Ugovora, a kako je utvrdio i da tuženik nije dokazao da je te račune platio, odnosno da je utuženo potraživanje tužitelju namirio, to je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev na način što je održao u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno odredbi članka 451. stavku 3. ZPP-a.

 

12. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

 

13. Posebno se navodi kako nijednim žalbenim navodom tuženik ne osporava utvrđenu visinu na ime ugovorene naknade za usluge u iznosu od 105.000,00 kuna.

 

14. U ovom stadiju postupka sporno je, je li tužitelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu, sada tužbe, uputio tuženiku opomenu pred tužbu, odnosno je li dostavljanje iste nakon zaključenog prethodnog postupka povrijeđen zakon, kako to tvrdi tuženik.

 

15. Prema članka 149. Kodeksa odvjetničke etike ("Narodne novine", broj 64/07., 72/08. i 64/18.; dalje u tekstu: Kodeks), odvjetnik koji namjerava tužiti svoju stranku za troškove i nagradu koje mu duguje mora joj prije toga poslati pismenu opomenu.

 

16. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj kao odvjetnik dostavio tuženiku pismenu opomenu pred utuženje 26. studenoga 2018. (to proizlazi i iz potvrde o primitku od 26. studenoga 2018. - listovi 57.-58. spisa), a kako je utvrdio i da je prijedlog za ovrhu podnesen 26. veljače 2019., to je pravilno taj sud zaključio da je tužitelj time postupio sukladno citiranom članku Kodeksa. Dakle, tužitelj je postupio prema citiranom članku Kodeksa, pa činjenica što je tužitelj opomenu dostavio u spis tijekom glavne rasprave, a ne do zaključenja prethodnog postupka ne utječe na tužiteljevo pravo na sudsku zaštitu jer slanje pismene opomene propisane Kodeksom ne predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje ovršnog, odnos sada parničnog postupka, već ukazuje da je time tužitelj poštovao propisana načela profesionalnog ponašanja. Stoga, uzimanje u obzir te opomene ne utječe ni na pobijanu odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

17. Isto tako, na pravilnost i zakonitost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tuženika da je nad tuženikom A. M. d.o.o., otvoren predstečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, pod brojem St-564/2019. do 29. ožujka 2019. i da je postupak trebalo prekinuti, iz razloga što je uvidom u e-spis, utvrđeno da je taj predstečajni postupak pravomoćno obustavljen rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj St-564/2019-18 od 15. srpnja 2019., kao što je utvrđeno i da je prijedlog za stečaj pravomoćno povučen rješenjem istoga suda, poslovni broj St-2672/2019-47 od 2. lipnja 2021., 19. lipnja 2021., zbog čega ovaj postupak nije potrebno prekidati.

 

18. Za navesti je da je stupanjem na snagu Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15. i 104/17.) prestao vrijediti Zakon o financijskom  poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.) u dijelu kojim se reguliraju postupci predstečajne nagodbe, pa sada u jednom zakonu imamo odredbe o predstečaju i stečaju.

 

19. Neosnovano tuženik tvrdi i da tužitelju ne pripadaju zatezne kamate od dana otvaranja predstečajnog postupka do njegovog završetka.

 

20. Naime, odredbom članka 74. stavkom 1. Stečajnog zakona, propisano je da od dana otvaranja predstečajnoga postupka do njegova završetka kamate ne teku, osim na tražbine na koje predstečajni postupak ne utječe, dok je stavkom 2. istoga članka  propisano da se odredba stavka 1. ovoga članka neće primijeniti ako predstečajni postupak bude obustavljen, osim ako je postupak obustavljen jer je dužnik ispunio sve obveze prema vjerovnicima.

 

21. Kako je u ovom slučaju nedvojbeno utvrđeno da je predstečajni postupak nad tuženikom pravomoćno obustavljen, ali ne iz razloga što je tuženik kao dužnik ispunio sve obveze prema vjerovnicima već suprotno, iz razloga što u zakonom propisanom roku nije ispunio svoj obveze prema vjerovnicima (što proizlazi iz sadržaja rješenja o obustavi), to neosnovano tuženik prigovora dosuđenom tijeku kamata. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je na dosuđenu glavnicu tužitelju dosudio i pripadajuće zakonske zatezne kamate primjenjujući odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), od dospijeća svakog pojedinog ispostavljenog računa do isplate, a kako je to pravilno tužitelj i zatražio, a imajući u vidu da je tuženik zakasnio s ispunjenjem svoje obveze prema tužitelju.

 

22. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, koju tuženik pobija bez isticanja bilo kojeg žalbenog razloga, a koju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 117/98., 75/09., 18/11., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

 

23. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 16. rujna 2021.