1               Poslovni broj: Gž R-1008/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1008/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. D. iz Z., zastupane po punomoćnici M. M ., dipl. iur. iz Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske i punomoćnika D. S., odvjetnika u Z., protiv tuženika T. d.d., Z., zastupanog po punomoćnici M. J., dipl. iur., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Pr-835/16-15 od 30. siječnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Pr-835/16-15 od 30. siječnja 2017.,te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje:

 

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu slijedećeg sadržaja:

"I. Utvrđuje se da nisu dopuštene tuženikova Odluka o promjeni rasporeda radnog vremena donesena dana 7. ožujka 2016., a kojom je tužiteljica obaviještena da se počevši od dana 14. ožujka 2016. dužna javiti na rad na poslove skladišnog radnika u prvu smjenu u Skladište tiskovina - remitenda u vremenu od 7,00 do 14,00 sati, kao i tuženikov odgovor na tužiteljičino očitovanje na obavijest o promjeni rasporeda radnog vremena od dana 24. ožujka 2016.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužiteljicu na rad na njezine dotadašnje poslove na Stroju za pakiranje u skladište tiskovina - Otpremu u popodnevnu smjenu u vremenu od 14,00 do 21,00 sati.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici razliku plaće nastalu zbog neisplate dodatka na rad u drugoj smjeni i to 275,88 kuna bruto mjesečno, počevši od 14. ožujka 2016. do povrata na njezine dotadašnje poslove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki mjesečni iznos od svakog 10-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana."

 

2. Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu i to kako navodi zbog svih žalbenih razloga, dakle, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome navodi kako je žalba neosnovana te predlaže drugostupanjskom sud da žalbu tuženika odbije, te potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka prvenstveno jest pravna ocjena dopuštenosti tuženikove Odluke o promjeni rasporeda radnog vremena tužiteljice, a koja je Odluka donesena 7. ožujka 2016. S tim u svezi predmet razmatranja ovog drugostupanjskog suda jest i zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na rad u popodnevnu smjenu od 14.00 do 21.00 sat i to na poslove na stroju za pakiranje u skladištu tiskovina – otprema, a u kojoj je smjeni i poslovima radila prije sporne Odluke. Konačno predmet spora je i zahtjev tužiteljice za naknadom plaće u bruto iznosu od 275,88 kuna mjesečno, počevši od 14. ožujka 2016. do povratka na poslove u drugoj smjeni, a koji iznos od 275,88 kuna da predstavlja razliku plaće koju je tužiteljica ostvarivala radeći u prvoj smjeni od one koju bi ostvarila radeći u drugoj smjeni.

 

5. Između parničnih stranaka nije sporno kako je između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca 1. lipnja 2010. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim je ugovorom određeno kako će tužiteljica obavljati poslove radnog mjesta "skladišni radnik u skladištu tehničke robe". Nadalje u članka 5. predmetnog ugovora (str. 4. spisa) stranke su ugovorile kako će radnik raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a raspored radnog vremena da se utvrđuje u skladu s općim aktima i odlukama poslodavca.

 

6. Nadalje, između parničnih stranaka nije sporno kako je tuženik donio Odluku o promjeni radnog vremena tužiteljice od 7. ožujka 2016. Zaista, u ispravi naslova "Obavijest o promjeni rasporeda radnog vremena" od 7. ožujka 2016. (str. 7. spisa) tuženik navodi kako se tužiteljica dužna javiti na rad na poslove skladišnog radnika u prvu smjenu u skladišne tiskovine - remitenda, u razdoblju od 07.00 do 14.00 sati.

 

7. Također nije sporno kako je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove povjerenika radnika za zaštitu na radu.

 

8. U svezi s ovim njezinim ovlaštenjem i dužnošću za reći je slijedeće. Odredbom članka 72. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14.,154/14., 94/18. i 96/18., dalje ZZR), propisano je, pored ostalog, kako poslodavac ne smije, tijekom obnašanja dužnosti povjerenika radnika za zaštitu na radu, bez pristanka radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika koji ima prava i obveze radničkog vijeća, istom otkazati ugovor o radu, niti ga na drugi način staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike.

 

9. Slično tome i odredbom članka 52. Kolektivnog ugovora tuženika od 16. srpnja 2015., dalje: KU, a koji se primjenjuje u predmetnom slučaju, propisano je kako poslodavac bez suglasnosti radničkog vijeća, ne može povjerenika radnika za zaštitu na radu, rasporediti na drugo radno mjesto ili k drugom poslodavcu, otkazati ugovor o radu, smanjivati mu plaću ili ga na drugi način dovoditi u nepovoljniji položaj niti protiv njega pokrenuti postupak za naknadu štete, ukoliko je povjerenik postupao sukladno svojim ovlastima.

 

10. Između stranaka nije sporno kako se tuženik prije donošenja sporne Odluke o promjeni rasporeda radnog vremena tužiteljice (njezin raspored na rad u prvoj smjeni, umjesto do tada u drugoj smjeni) nije obratio radničkom vijeću odnosno sindikalnom povjereniku.

 

11. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome navodi kako je tuženik svojom Odlukom o promjeni rasporeda radnog vremena tužiteljice, istu stavio u nepovoljniji položaj, već stoga što ona sada u prvoj smjeni prima manju plaću od one koju je primala radeći u drugoj smjeni, jer da je u drugoj smjeni ostvarivala dodatak na plaću od 10%, kojeg sada da ne ostvaruje.

 

12. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje kako se u predmetnom slučaju tuženik prije donošenja sporne Odluke o promjeni rasporeda radnog vremena morao obratiti radničkom vijeću odnosno sindikalnom povjereniku, a da to nije učinio. Na ovaj način da je tuženik postupio suprotno odredbama članka 72. stavak 1. ZZR-a i odredbi članka 52. KU-a., pa da je stoga trebalo usvojiti tužbeni zahtjev.

 

13. Tuženik u žalbi pored ostalog ističe kako svojom Odlukom o promjeni rasporeda radnog vremena od 7. ožujka 2016. tužiteljicu nije stavio u nepovoljniji položaj od onog u kojem je bila prije donošenja te odluke. Naime da tužiteljica spornom odlukom nije raspoređena na druge poslove s manjom plaćom, već na iste poslove (skladišnog radnika) sa drugačijim rasporedom radnog vremena. Rad kod tuženika da je organiziran u 3 smjene, pri čemu da radnici koji rade u drugoj smjeni ostvaruju dodatak na plaću od 10%, a radnici koji rade u trećoj smjeni ostvaruju dodatak od 30%.

 

14. Nakon razmatranja žalbe, odgovora na žalbu, prvostupanjske presude i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

 

15. Prvostupanjski sud, a kao što je navedeno, smatra da je tužiteljica spornom odlukom tuženika od 7. ožujka 2016. stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na stanje prije te odluke, ovo stoga što više ne ostvaruje dodatak na plaću od 10%, a koji da je ostvarivala za rad u drugoj smjeni.

 

16. Međutim za sada se ne može kao pravilan prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica spornom odlukom stavljena u nepovoljniji položaj. Prije svega je za napomenuti kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako je tužiteljica i prije i poslije sporne odluke obavljala poslove radnog mjesta skladišni radnik, a što je između stranaka i ugovoreno predmetnim ugovorom o radu od 1. lipnja 2010. Nadalje odredbom članka 5. predmetnog ugovora o radu je određeno kako se raspored radnog vremena utvrđuje u skladu s općim aktima i odlukama poslodavca.

 

17. Pravo na plaću temeljno je pravo iz radnog odnosa i njegov bitan element. Osim prava na plaću za redovan rad, radnik ima pravo i na povećanu plaću za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi te za rad u otežanim uvjetima.

 

18. To što radnik zaposlen kod tuženika, a koji radi u drugoj smjeni, ostvaruje dodatak na plaću od 10%, ne znači da je samo zbog prava na taj dodatak u povoljnijem položaju od radnika koji radi u prvoj smjeni i koji ne dobiva taj dodatak. Kada bi pravo na dodatak bio jedini odlučujući parametar za ocjenu povoljnosti položaja radnika, onda bi noćni rad, radi kojeg radnik u pravilu ostvaruje povećanu plaću, bio povoljniji od rada u redovnom radnom vremenu u prvoj smjeni, primjerice od 07.00 sati do 14.00 sati, a što zasigurno nije. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo položaj tužiteljice kao radnice u drugoj, a potom nakon sporne odluke u prvoj smjeni, usporediti i ocijeniti, uvažavajući sve činjenice i okolnosti predmetnog slučaja, a ne samo uzimajući u obzir kako radnik u drugoj smjeni ostvaruje dodatak na plaću od 10%, a u prvoj smjeni ne. U tom smislu svakako je bilo potrebno utvrditi iz kojeg se razloga isplaćuje ovaj dodatak za rad u drugoj smjeni.

 

19. Slijedom navedenog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda prilikom pravne ocjene povoljnijeg odnosno nepovoljnijeg položaja radnika iz dvije različite smjene, činjenično je stanje u ovom postupku ostalo nepotpuno utvrđeno. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo u suglasju sa odredbom članka 370. ZPP-a.

 

20. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku točno i potpuno utvrditi činjenično stanje u smislu da ponovnom ocjenom već izvedenih dokaza, te eventualno izvođenjem novih dokaza (naravno ako od stranaka budu predloženi) utvrdi je li rad u prvoj smjeni nepovoljniji od rada u drugoj smjeni, pri čemu će razmotriti i pravna stajališta iskazana u ovom drugostupanjskom rješenju. Usput je za napomenuti kako će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku po potrebi utvrditi je li kod tuženika oformljeno radničko vijeće ili postoji sindikalni povjerenik koji obavlja poslove radničkog vijeća. Konačno, prvostupanjski će sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava te vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, kao i o odredbi članka 135. Zakona o rada („Narodne novine“, broj 93/14. i 127/17. i 98/19.), ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i kao i o troškovima postupka.

 

U Splitu 16. rujna 2021.