1                      Poslovni broj Gž R-250/2020-2

 

             

 

 

 

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V AT S K A

 

R J E Š E NJ E

                                                       

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz Š., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva B. i p. u Z., protiv tuženika M. e. i p. d.o.o. Š., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. F., odvjetnik u Š., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-84/2015 od 19. rujna 2019., 16. rujna 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-84/2015 od 19. rujna 2019.

 

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka završenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-84/2015 od 13. listopada 2016. koja je potvrđena (i djelomično preinačena) presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-8/2017-6 od 10. svibnja 2019. kao neosnovan.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i dopusti ponavljanje postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po služnoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. 

 

6. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje za pravilno odlučivanje o prijedlogu za ponavljanje postupka je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka odbio kao neosnovan.

 

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je tužitelj kao radnik tuženika 28. listopada 2013. doživio ozljedu na radu; da je u vezi toga kod prvostupanjskog suda po tužbi tužitelja vođen parnični postupak radi naknade štete, da je prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke naloženo tuženiku na ime naknade štete isplatiti iznos 11.271,00 kn sa zateznom kamatom, da je točkom 2. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 49.299,00 kn, da je točkom 3. izreke tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.375,00 kn sa zateznom kamatom, da je povodom žalbi stranaka presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-8/2017-6 od 10. svibnja 2019. žalba tuženika odbijena kao neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično odbijena, a djelomično prihvaćena te citirana prvostupanjska presuda potvrđena u točki 1. izreke  te u točki 2. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 26.921,00 kn, te preinačena u točki 2. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.378,00 kn te u odluci o parničnom trošku u točki 3. izreke i tužitelju dosuđen daljnji iznos na ime naknade štete od 22.378,00 kn te naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.509,99 kn sa zateznom kamatom, uz utvrđenu suodgovornost tužitelja nastanku štete u omjeru od 30%,

 

- da je tuženik 10. lipnja 2019. podnio prijedlog za ponavljanje tog parničnog postupka zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 4. ZPP-a u kojem je naveo da su prvostupanjska i drugostupanjska presuda utemeljene na iskazu svjedoka L. M. na temelju čijeg iskaza su sudovi zaključili da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja zajedno radio sa svjedokom L. M. na stroju – hidrauličnim škarama; da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-15/16 svjedok L. M. oglašen krivim za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ-a zbog toga što je 16. rujna 2015. kao svjedok na glavnoj raspravi u predmetu Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-84/15 iskazao da je 28. travnja 2013. zajedno s tužiteljem radio na hidrauličnim škarama na način da je tom prilikom nogom stiskao pedalu na škarama između kojih je tužitelj rukom stavljao žicu u kojem trenutku da su mu (tužitelju) škare zahvatile i amputirale palac desne ruke, iako da je kritične prilike predmetnu radnju tužitelj obavljao samostalno bez asistencije svjedoka L. M.,

 

- da je citirana kaznena presuda tuženiku dostavljena 7. lipnja 2019., te da je tuženik pravovremeno 10. lipnja 2019. podnio prijedlog za ponavljanje postupka u smislu odredbe čl. 423. st. 1. toč. 4. ZPP-a.

 

              8. Odlučujući o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka, nakon održanog ročišta i uvida u spis kaznenog postupka protiv L. M., ocjenom stanja u predmetnom spisu ocijenio je da unatoč tome što je svjedok L. M. oglašen krivim da je u predmetnom parničnom postupku dao lažan iskaz u pogledu činjenice da je u vrijeme štetnog događaja radio zajedno s tužiteljem, ocijenio je da ova okolnost, a s obzirom na sve ostale izvedene dokaze na kojima je sud utemeljio presudu ne bi rezultirala donošenjem povoljnije presude za tuženika pa je zbog tih razloga primjenom odredbe čl. 427. st. 1. ZPP-a donio pobijano rješenje.

 

              9. Tuženik u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja navodi da je svjedok L. M. dao lažan iskaz u pogledu odlučne činjenice da je kritične prilike zajedno s tužiteljem radio na hidrauličnim škarama na način da je svjedok nogom stiskao pedalu na škarama, što nije točno. U takvim okolnostima, iz kojih proizlazi da je  tužitelj samostalno obavljao posao na predmetnom radnom stroju na način da je stavio teret na pedalu hidrauličnih škara te otklonio zaštitu koja onemogućava da u radni stroj stavi ruku da ukazuju da je isključivo tužitelj odgovoran za nastanak štete, a spomenute činjenice da proizlaze iz iskaza svjedoka A. R. i G. E. koji da su potvrdili navod tuženika da je tužitelj na pedalu hidrauličnih škara stavio teret bez sudjelovanja svjedoka L. M..

 

              10. Stoga smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za ponavljanje postupka iz navedene zakonske osnove.

 

              11.  Prema stanju u spisu, a osobito iz obrazloženja citirane prvostupanjske i drugostupanjske presude proizlazi da je sud o spornim činjenicama nastanka štetnog događaja prosuđivao na temelju ocjene svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je sud na temelju zapisnika inspektora rada o izvršenom očevidu na licu mjesta utvrdio da je inspektor rada očevid obavio neposredno nakon tužiteljeva ozljeđivanja, da je u zapisniku konstatirano da je očevid započet u 10,00 sati, a završen u 11,00 sati kojom prilikom je inspektor rada utvrdio da je na radnom stroju postojala zaštitna naprava, ali ne i pomoćno sredstvo (pomoćni alat – kliješta) za postavljanje žice između škara, dok iz zapisnika inspektora rada od 28. i 30. listopada 2013. također proizlazi da nožna pedala hidrauličnih škara koja služi za pokretanje škara nije bila zaglavljena nekim drugim predmetom što bi imalo za posljedicu stalni rad škara. Prema stanju u spisu direktor tuženika je potpisao zapisnik inspekcije rada od 30. listopada 2013. na koji nije imao primjedbi. Iz stanja u spisu također proizlazi da svjedoci A. R. i G. E. na iskaze kojih tuženik u žalbi ukazuje, proizlazi da ovi svjedoci nisu bili neposredni očevici štetnog događaja i da isti nemaju neposrednih saznanja o radu na stroju neposredno prije štetnog događaja.

 

              12. Kada se uzme u obzir da je sukladno presudi kaznenog suda svjedok L. M. dao lažan iskaz u odnosu na činjenicu da je kritičnoga dana radio zajedno s tužiteljem, a što ne odgovara istini, te kada se prihvati da je tužitelj samostalno obavljao rad na radnom stroju, da tužitelj nije skinuo zaštitnu napravu i da je u takvim okolnostima tužitelj komade žice rukom bez odgovarajućeg pomoćnog alata provukao ispod zaštitne naprave i postavio ih između škara, da je tuženik kao poslodavac prilikom obavljanja predmetnog posla propustio protivno pravilima zaštite na radu osigurati tužitelju potreban pomoćni alat (kliješta) kojima bi tužitelj aluminijske žice koje je obrađivao umetnuo u hidraulične škare ukazuju da do nastanka štetnog događaja nije došlo isključivom radnjom tužitelja, te da postoji djelomična suodgovornost tužitelja od 30%. Ovo zato jer tuženik nije tužitelju stavio na raspolaganje odgovarajući pomoćni alat za umetanje žice u škare koju radnu operaciju u toj situaciji tužitelj ne bi obavljao umetanjem ruke u opasan prostor hidrauličnih škara, pa se tuženik u takvim okolnostima ne može osloboditi odštetne odgovornosti jer nije osigurao potreban alat za sigurno obavljanje predmetnog posla.

 

              13. Iz navedenog slijedi da u opisanim okolnostima za tuženika ne bi bila donesena povoljnija presuda u ponovljenom postupku uvećanjem doprinosa tužitelja nastanku štete ili, pak, odbijanjem tužbenog zahtjeva zbog postojanja isključive odgovornosti tužitelja za štetu.

 

              14. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 427. st. 1. ZPP-a odbio prijedlog tuženika za ponavljanje postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.                

 

 

U Rijeci 16. rujna 2021.

 

 

Sudac

Duško Abramović