1

Poslovni broj Gž-3567/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-3567/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Š., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u O. društvu B. & M. D. j. t. d., pisarnica V., protiv tuženika D. P. iz Š., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku iz Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 23 P-2356/2017 od 11. studenoga 2019. godine, ispravljenog rješenjem tog suda poslovni broj 23 P-2356/2017 od 18. prosinca 2019. godine, dana 16. rujna 2021. godine,

 

 

r i j e š i o  j e

 

              Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 23 P-2356/2017 od 11. studenoga 2019. godine, ispravljeno rješenjem tog suda poslovni broj 23 P-2356/2017 od 18. prosinca 2019. godine i rješava:

 

              Odbacuje se kao nepravovremen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda, koje je ispravljeno rješenjem tog suda poslovni broj 23 P-2356/2017 od 18. prosinca 2019. godine, odbijen je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje.

 

              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP), pri čemu ne predlaže način rješenja žalbe.

 

              U žalbi u glavnome navodi da je sud prvog stupnja postupajući u ovoj pravnoj stvari grubo prekršio zakon na njegovu štetu, iz razloga koje pobliže navodi u žalbi, a da je presudu poslovni broj 23 P-2356/2017 od 26. srpnja 2019. godine naslovio na krivog punomoćnika, te je nije objavio, čime ga je onemogućio da tu odluku preuzme sa e-Oglasne ploče suda i da na istu izjavi žalbu.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je u ovom predmetu dana 26. srpnja 2019. godine donesena presuda protiv koje tužitelj nije u zakonskom roku podnio žalbu, a da je isti dana 24. listopada 2019. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje (u nastavku teksta: Prijedlog) i žalbu, koji Prijedlog temelji na tvrdnjama kako je iz objektivnih razloga (bolesti) propustio pristupiti na ročište radi objave presude, te da sud nije objavio tu odluku na e-Oglasnoj ploči, tako da mu ona nikada nije dostavljena, zbog čega protiv iste sve do podnošenja Prijedloga nije mogao izjaviti žalbu, pri čemu ističe kako je u uvodu spomenute presude pogrešno naznačena osoba njegovog punomoćnika, uslijed čega isti nije mogao preuzeti tu odluku sa e-Oglasne ploče, sve i da je tamo bila objavljena, a da ista presuda nikada nije poslana njegovom punomoćniku-odvjetniku.

 

              U vezi toga utvrđuje da je u ovom predmetu dana 23. svibnja 2019. godine održano ročište na kojem je zaključena glavna rasprava, te je radi objave presude zakazano ročište za dan 26. srpnja 2019. godine, na kojem su nazočni punomoćnici stranaka upozoreni na posljedice iz članka 335. stavak 7., 9. i 10. ZPP-a.

 

              Nadalje utvrđuje da je na potonjem ročištu objavljena presuda, koja je putem e-Oglasne ploče suda dostavljena punomoćnicima tužitelja dana 29. srpnja 2019. godine, u skladu s odredbom članka 335. stavak 9. i 10. ZPP-a, a da je posljednji dan objave te odluke bio 06. kolovoza 2019. godine, te je ista postala pravomoćna.

 

              Prvostupanjski sud utvrđuje da punomoćnik tužitelja nije izvijestio sud da zbog bolesti nije mogao pristupiti na naznačeno ročište radi objave presude, niti je na te okolnosti priložio dokaze, a da je rješenjem tog suda ispravljen uvodni dio donesene presude u dijelu u kojem je naznačena osoba tužiteljevog punomoćnika.

 

              Stoga utvrđuje da tužitelj propuštanjem ročišta radi objave presude nije izgubio pravo na podnošenje žalbe protiv donesene presude, pa utvrđuje da ne postoje opravdani razlozi za prihvaćanje njegovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

 

              Slijedom navedenog, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, niti tužitelj makar indirektno ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.

 

              Iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je u ovom predmetu na ročištu od 23. svibnja 2019. godine, na kojem je uz punomoćnika tuženika bio prisutan i zamjenik punomoćnika tužitelja, zaključena glavna rasprava, te je iduće ročište radi objave presude zakazano za dan 26. srpnja 2019. godine, o čemu su na navedenom ročištu obaviješteni punomoćnici tužitelja i tuženika, koji su istovremeno upozoreni na odredbe članka 335. stavak 7., 9. i 10. ZPP-a.

 

              Nadalje, iz istog spisa vidljivo je da je na ročištu od 26. srpnja 2019. godine, na koje nisu pristupili uredno pozvani punomoćnici stranaka, objavljena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate ukupnog iznosa od 88.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci te odluke.

 

              Iz spisa proizlazi i da je potonja presuda (poslovni broj 23 P-2356/2017 od 26. srpnja 2019. godine) objavljena na e-Oglasnoj ploči suda dana 29. srpnja 2019. godine, a da je posljednji dan njezine objave bio 06. kolovoza 2019. godine.

 

              Budući da tužitelj ili njegov punomoćnik nisu pristupili na ročište od 26. srpnja 2019. godine na kojem je objavljena gornja presuda, a uredno su obaviješteni o tom ročištu, to se u skladu s odredbom članka 335. stavak 9. ZPP-a smatra da je tužitelju dostava te presude obavljena dana 26. srpnja 2019. godine, te je istome od tog dana počeo teći rok od petnaest dana za izjavljivanje žalbe protiv te odluke, propisan odredbom članka 348. stavak 1. ZPP-a i uredno naznačen u uputi o pravnom lijeku, sve to neovisno o tome da li su i kada on ili njegov punomoćnik preuzeli ovjereni prijepis te presude.

 

              S obzirom na to da je tužitelju u skladu s navedenim rok za izjavljivanje žalbe protiv naznačene presude protekao dana 10. kolovoza 2019. godine, a isti je predmetni Prijedlog podnio sudu dana 24. listopada 2019. godine (list 49-51 spisa), dakle po proteku objektivnog roka od dva mjeseca od dana propuštanja, to je primjenom odredbe članka 118. stavak 4. ZPP-a trebalo odbaciti Prijedlog kao nepravovremen, a ne meritorno odlučivati o njegovoj (ne)osnovanosti.

 

              Budući da je za tužitelja odbačaj Prijedloga povoljniji od njegovog odbijanja, to je uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu odluku i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

 

U Rijeci, 16. rujna 2021. godine.

 

 

Sudac:

Alen Perhat