1              Poslovni broj: Gž R-842/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 14 Gž R-842/2021-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, u pravnoj stvari tužitelja: 1 S. K. iz S., OIB: ...., 2. V. B. iz M., OIB: ..., 3. D. P. iz D., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku P. K., odvjetniku iz B., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: ..., Zagreb, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-103/2018-14 od 7. veljače 2020., dana 15. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-103/2018-14 od 7. veljače 2020.:

a) potvrđuje u točkama 1., 2. i 3. izreke u cijelosti te u dijelu točke 5. izreke kojim je obvezana tuženica naknaditi tužiteljima pod 1. – 3. na ime troškova parničnog postupka iznos od 15.700,00 kn;

b) preinačuje u dijelu točke 5. izreke kojim je obvezana tuženica naknaditi tužiteljima pod 1. – 3. na ime troškova postupka preko iznosa od 15.700,00 kuna do iznosa od 18.700,00 kn (za iznos od 3.000,00 kn) te se u tome dijelu zahtjev tužitelja pod 1. -3. za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljima pod 1. -3 . naknaditi tuženici na ime troškova ovog žalbenog postupka iznos od 187,50 kn.

III. Odbija se zahtjev tužitelja pod 1.-3. za naknadom troška sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju pod 1. na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 5.083,05 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u točki 1. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak; tužitelju pod 2. bruto iznos od 5.179,88 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je to navedeno u točki 2. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te tužitelju pod 3. bruto iznos od 11.284,66 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je to navedeno u točki 3. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Nadalje, točkom 4. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima, dok je točkom 5. izreke naloženo tuženici da naknadi tužiteljima pod 1. - 3. parnični trošak u iznosu od 18.700,00 kn.

 

2. Protiv citirane prvostupanjske presude, i to u dijelu pod točkama 1., 2., 3. i 5. izreke, pravovremeno se žali tuženica, pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 70/19.), predlažući drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti.

 

3. Tužitelji pod 1. -3. su u odgovoru na žalbu osporili žalbene navode.

 

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je, sukladno specificiranom tužbenom zahtjevu od 9. siječnja 2020. (list 333-337 spisa), zahtjev tužitelja pod 1. – 3. za isplatom razlike manje isplaćene plaće i to one koju im je tuženica trebala isplatiti s osnova naknade za korištenje godišnjeg odmora, za utuženo vremensko razdoblje od kolovoza 2011. do prosinca 2015., i to za tužitelja pod 1. u iznosu od 5.083,85 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; za tužitelja pod 2. u iznosu od 5.179,88 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te za tužitelja pod 3. u iznosu od 11.284,66 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti
(članak 365. st. 2. ZPP-a.).

 

7. Među strankama nije bilo sporno da su tužitelji u utuženom razdoblju bili pripadnici Hrvatske kopnene vojske, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe, ali je među strankama sporno je li tuženica u utuženom vremenskom razdoblju pravilno obračunavala tužiteljima naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

8. Sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa uputom i pravnim shvaćanjem izraženim u ovom drugostupanjskog rješenja danom u rješenju broj Gž R-1043/2017-2 od 5. ožujka 2018., na navedene sporne okolnosti izveo dokaz dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po tvrtki D. d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja (listovi 323-330 spisa).

 

9. Odredba članka 4. st. 2. Pravilnika 140/02 propisivala je da se djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba , službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 68/11) bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

 

10. Nadalje, člankom 142. Zakona o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine", broj 73/13 i 75/15.), koja određuje kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

 

11. Nastavno, odredbom članka 4. st. 2. Pravilnika 54/14, koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Navedeni Pravilnik ima značenje propisa koji je donijet na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH te taj propis ima prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s time.

 

12. Iz naprijed navedenoga proizlazi da se naknada za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. obračunava kao redovan rad, bez dodataka, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je, imajući u vidu citirane propise i dopunski nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sačinjenog upravo prema citiranim propisima, pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev.

 

13. Stoga je valjalo, pozivom na odredbu članka 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu glede odluke o glavnoj stvari.

 

14. Međutim, glede odluke o parničnom trošku, osnovano tuženica ističe da je sud prvog stupnja prilikom obračuna istoga pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

15. U ovoj pravnoj stvari tužitelje pod 1. – 3. zastupa isti punomoćnik, slijedom čega se vrijednost predmeta spora određuje prema zahtjevu onog tužitelja koji je postavio najveći zahtjev (u konkretnom slučaju tužitelj pod 3., koji je postavio tužbeni zahtjev na isplatu novčanog iznosa od 11.284,66 kn), uz uvećanje od 10% za svaku slijedeću osobu (u konkretnom slučaju 20%, sukladno Tbr. 36. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: OT).

 

16. Tako je tužiteljima pod 1.-3. kao trošak zastupanja tijekom ovog postupka valjalo priznati, sukladno postavljenom zahtjevu te prema odredbama OT, za sastav zahtjeva za mirno rješavanje spora od 24. ožujka 2016. 100 bodova prema Tbr. 28. OT; za sastav tužbe od 24. ožujka 2016. 100 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. OT; za sastav podneska od 28. travnja 2016. 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT; za zastupanje na ročištu dana 8. lipnja 2016. 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT; za zastupanje na ročištu dana 15. studenog 2016. 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. OT; za sastav podneska od 2. ožujka 2017. 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT; za zastupanje na ročištu dana 4. svibnja 2017. 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT; za pristup na ročište radi objave presude dana 19. lipnja 2017. 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 3. OT; za sastav podneska od 27. rujna 2019. 25 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. OT; za zastupanje na ročištu dana 3. listopada 2019. 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT; za sastav podneska od 9. siječnja 2020. 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT; za sastav podneska od 31. siječnja 2020. 25 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. OT; za zastupanje na ročištu dana 7. veljače 2020. 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT; što iznosi 1.050 bodova, te uvećano za 20% zbog zastupanje više osoba prema Tbr. 36. OT te za vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. OT), daje iznos od 12.600,00 kn.

 

17. Navedenom je iznosu valjalo pridodati iznos od 3.100,00 kn, čime se došlo do sveukupnog troška tužitelja od 15.700,00 kn.

 

18. Glede troška ovog žalbenog postupka, a cijeneći uspjeh tuženica u istome sa približno 15% (nije uspjela u žalbi protiv glavne stvari, dok je djelomično uspjela glede odluke o parničnom trošku), istoj je za sastav žalbe protiv presude valjalo priznati 125 bodova prema Tbr. 10. toč. 1. OT, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kn daje iznos od 1.250,00 kn te razmjerno uspjehu u postupku od 15%, daje iznos od 187,50 kn.

 

19. Tužiteljima pod 1. -3. nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije ni bio potreban za vođenje ovog postupka.

 

20. Stoga je, temeljem odredbe članka 380. toč. 2. i 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 15. rujna 2021.