U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. z. o., R. ured Z., OIB: .., protiv tuženika A. osiguranje d.d., Z., OIB: .., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-1033/2019-71 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj 15. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-1033/2019-71 od 26. veljače 2021., u točci I. i II. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 278.035,67 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 68.125,00 kn, dok je točkom III. izreke odbijen tuženik s preostalim zatraženim troškom u iznosu od 26.562,50 kn.

 

2.  Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj, sadržajno pobijajući točke I. i II. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje:ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode, kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz naknadu troškova žalbenog postupka tuženiku.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a na koju žalbom ukazuju tužitelj, budući da je suprotno žalbenim navodima, izreka presude jasna i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa se presuda može ispitati. Pored toga, tužitelj žalbom niti ne navodi u čemu bi se konkretno navedena procesna povreda sastojala.

 

5.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

 

              6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 278.035,67 kn sa zateznim kamatama, s osnove plaćenih troškova liječenja osiguranika tužitelja B. J., koji je stradao u prometnoj nesreći prouzročenoj od strane osiguranika tuženika.

 

              7. U ovoj fazi postupka nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja, kao ni isplaćeni iznos troškova liječenja umanjen za doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete od 30%, u utuženom iznosu od 278.035,67 kn. Također,  nije sporno da je tuženik isplatio drugim oštećenicima iz istog štetnog događaja određene novčane iznose na ime naknade štete, koji ukupno premašuju propisani iznos svote osiguranja od 1.400,000,00 kn. Sporna je osnovanost tuženikova prigovora limita osiguranja.

 

              8. Prvostupanjski sud, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da je tuženik isplatio ostalim oštećenicima iz predmetnog štetnog događaja na temelju pravomoćnih i ovršnih presuda ukupan iznos od 1.435.438,40 kn pa zaključuje da je izvršenim isplatama svota osiguranja u potpunosti iscrpljena. Pri tome, pozivom na čl. 85. st.4. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 9/94., 20/97., 46/97. - službeni pročišćeni tekst, 50/99., 116/99., 11/02., 140/05.,dalje:OZ) važećeg u vrijeme štetnog događaja, zauzima stav da nije osnovana tvrdnja tužitelja kako tuženik tijekom trajanja ovog postupka nije smio vršiti isplate drugim oštećenicima s obzirom na saznanje o tražbini tužitelja. Stoga, prihvaćajući tuženikov prigovor limita osiguranja pozivom na čl. 85. ZO-a odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              9. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 155. st. 1. ZPP-a pa tuženiku dosuđuje trošak postupka u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

 

 

              10. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a niti sam tužitelj žalbenim navodima ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojao taj žalbeni razlog.

 

              11. Također, neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

              12. Prije svega, valja reći da se suprotno žalbenim navodima, čl. 10. ZO-a, kojim je propisano da se ovaj zakon ne primjenjuje, između ostalog, na  tijela i institucije javnog prava kod kojih neposredno po zakonu nastaju osiguravajući odnosi ili koji se zbog zakonske prirode moraju uspostaviti, ne odnosi na tužitelja, slijedom čega u konkretnom slučaju u primjenu dolazi čl. 85. ZO-a prema kojoj se limit obveze osiguratelja prema ugovoru o osiguranju vlasnika motornog vozila od odgovornosti za štetu trećim osobama prosuđuje prema ugovorenoj svoti ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1354/11-2 od 3. srpnja 2019.). 

 

              13. Prema čl. 85. ZO-a, obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos (st.1.). Iznos iz stavka 1. ovoga članka posebno se utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima (st.2.). Ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1. ovoga članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju (st.3.). Društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znalo niti je moglo znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stavka 1. ovoga članka (st.4.).

 

              14. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je na temelju pravomoćnih i ovršnih presuda tuženik izvršio isplate drugim oštećenicima iz istog štetnog događaja u ukupnom iznosu od 1.435.438,40 kn, dakle u iznosu koji nesporno premašuje ugovorenu svotu osiguranja od 1.400.000,00 kn, a koje utvrđenje tužitelj žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje, , pravilno je prvostupanjski sud pozivom na čl. 85. OZ-a zauzeo stav da je svota osiguranja iscrpljena, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

              15. Žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 85. ZO-a pozivajući se na činjenicu da svota osiguranja nije bila iscrpljena u trenutku podnošenja tužbe s obzirom da su određene isplate vršene nakon toga, nisu osnovani. Naime, u smislu čl. 85. st. 4. ZO-a upravo je dobra vjera osiguratelja prilikom isplate naknade štete pojedinim oštećenicima, odlučna za njegovu obvezu isplate ostalim oštećenicima razmjernog dijela naknade štete i preko iscrpljene svote osiguranja. Dakle, ako je osiguratelj postupao u dobroj vjeri tada se oslobađa obveze isplatiti naknadu štete koja premašuje propisanu svotu osiguranja ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci  broj Rev-1355/12-2 od 2. prosinca 2015 i Rev-x 204/2017-2 od 16. lipnja 2020.).

 

              15.1. Stoga, pri nespornoj činjenici da je tuženik isplate pojedinim oštećenicima iz predmetnog štetnog događaja kojima je nesporno premašena svota osiguranja izvršio na temelju pravomoćnih i ovršnih presuda, to neovisno što su isplate vršene i nakon podnošenja tužbe u ovom postupku, ne može se tuženiku stavljati na teret njegovo saznanje o postojanju tužitelja kao jedne od oštećenih osoba, tim više što je tuženik u postupcima u kojima su donesene presude  na temelju kojih je vršio isplate, isticao prigovor limita osiguranja uz ukazivanje na postojanje drugih oštećenika, a koji prigovori su pravomoćno odbijeni, kako to proizlazi iz presuda priloženih spisu. Stoga je tuženik u smislu čl. 85. st. 4. ZO-a prilikom isplata ostalim oštećenicima postupao u dobroj vjeri, slijedom čega je u obvezi spram tužitelja samo do iznosa propisane svote osiguranja pa kako je ta svota izvršenim isplatama nesporno iscrpljena, to tuženik nije u obvezi isplate naknade štete tužitelju, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

              16. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

 

17. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368.st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u točci I. izreke.

 

18. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu ukazuje se neosnovanim, s obzirom da se ne radi o trošku koji je u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke.

 

19. Prvostupanjska presuda u točci III. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

 

 

 

U Rijeci, 15. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                    Milena Vukelić-Margan