1              Poslovni broj: Gž-1009/2021-2

Poslovni broj: Gž-1009/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao  predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S., OIB: ……, iz T., protiv tuženika I. R., OIB: ……. iz T., zastupanog po punomoćnici I. N., odvjetnici u T., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-6515/2015-43 od 19. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje pobijana presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade nematerijalne štete u iznosu od 18.000,00 kn sa dosuđenim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2021. do isplate, u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke te u dijelu odluke o troškovima postupka kojim tuženiku nije dosuđen više traženi parnični trošak.

 

II. Preinačuje se pobijana presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos od 18.000,00 kn za razdoblje od 22. studenog 2007. do 19. siječnja 2021. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se žalba tužiteljice izjavljena 17. veljače 2021. kao nepravovremena.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno slijedeće:

 

"I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iz osnova naknade neimovinske štete ukupan iznos od 18.000,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 22. studenog 2007. do 31.12.2007. prema stopi utvrđenoj Uredbom Vlade RH o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

 

dok se za više traženo od dosuđenog , do iznosa od 26.000,00 kn, odnosno za iznos od 8.000,00 kn, zahtjev tužiteljice iz osnova naknade neimovinske štete, odbija kao neosnovan.

 

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iz osnova naknade imovinske štete i to na ime tuđe njege i pomoći, troškova liječenja, troškova izgubljene zarade ukupan iznos od 4.250,96 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 22. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. prema stopi utvrđenoj Uredbom Vlade RH o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

 

dok se za više traženo od dosuđenog , do iznosa od 7.850,96 kn, odnosno za iznos od 3.600,00 kn, kao i za više traženo na ime kamata zahtjev tužiteljice iz osnova naknade imovinske štete, odbija kao neosnovan.

 

II Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 8.671,50 kuna.".

 

2.              Žali se tuženik i presudu pobija u dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari te u dijelu kojim tuženiku nije dosuđen više traženi parnični trošak, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

3.              Tužiteljica je žalbu protiv odbijajućeg dijela presude izjavila dana 17. veljače 2021. neposrednom predajom prvostupanjskom sudu. Također, istim podneskom odgovorila je na žalbu tuženika, osporila osnovanost žalbenih razloga i predložila žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

4.              Žalba tužiteljice nije pravovremena.

 

5.              Tužiteljica je žalbu protiv prvostupanjske presude izjavila, kako je već navedeno, neposrednom predajom sudu 17. veljače 2021.

 

6.              U smislu odredaba članka 335. stavak 9. ZPP-a, ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

 

7.              U konkretnom slučaju, ročište za objavu pobijane presude održano je 19. siječnja 2021., a tužiteljica je uredno obaviještena o tom ročištu primivši na znanje vrijeme njegovog održavanja na ročištu od 18. prosinca 2020. na kojem je raspravljanje dovršeno i glavna rasprava zaključena.

 

8.              Štoviše, na ročištu od 8. prosinca 2020. stranke su uredno upozorene na posljedice nepristupanja na ročište određeno za objavu presude, točnije, stranke su upozorene da će se smatrati da im je dostava presuda obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a ovjereni prijepis presude da mogu preuzeti u sudskoj zgradi.

 

9.              U citiranim okolnostima, kako je tužiteljica žalbu protiv prvostupanjske presude izjavila 17. veljače 2021., odnosno, po proteku žalbenog roka od 15 dana propisanog za podnošenje žalbe odredbama članak 348. stavka 1. ZPP-a, podnesena žalba je nepravovremena, radi čega je istu rješenjem valjalo odbaciti, temeljem odredaba članka 367. stavka 1. ZPP-a.

 

10.              S tim u svezi, ukazuje se da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj 55 P-6515/15 od 14. srpnja 2021. prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje radi propuštenog roka za izjavljivanje žalbe protiv presude poslovni broj P-6515/15 od 19. siječnja 2021. odbačen kao nepravovremen.

 

11.              Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

12.              Protivno žalbenim prigovorima tuženika, donoseći pobijanu presudu u dijelu kojim su prihvaćeni odštetni zahtjevi tužiteljice, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i točke 12. ZPP-a, na koje u žalbi ukazuje tuženik, a ni one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. stavka 1. ZPP-a.

 

13.              U dosuđujućem dijelu, presuda sadrži jasne i činjenično utemeljene razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

14.              Neutemeljeno žalitelj tvrdi da je donoseći prvostupanjsku presudu prvostupanjski sud prekoračio tužbene zahtjeve tužiteljice jer suprotno proizlazi iz sadržaja spisa predmeta. Tužiteljica je u tužbi radi naknade prouzročene štete zatražila isplatu iznosa od 101.600,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2000. (od nastanka štetnog događaja) do isplate, što je upravo u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata precizirala na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 4. srpnja 2011. (list 108 spisa).

 

15.              Imajući u vidu novčane iznose dosuđene tužiteljici na ime tražene naknade štete, cijeneći činjenicu da je tuženik obvezan tužiteljici na ime naknade štete isplatiti ukupno iznos od 18.000,00 kn (na ime naknade nematerijalne štete) te iznos od 4.250,96 kn (na ime naknade materijalne štete), sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2007. (od podnošenja tužbe), a uvažavajući zahtjeve tužiteljice istaknute u podnesku od 11. travnja 2018. te na ročištu od 8. prosinca 2020. (kojima je zatražena isplata u ukupnom iznosu od 26.000,00 kn na ime naknade nematerijalne štete sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2007. te naknade materijalne štete u iznosu od 7.850,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od nastanka štete do isplate), nema dvojbe da je prvostupanjski sud prihvaćajući zahtjeve tužiteljice odlučio u granicama istaknutih zahtjeva, odnosno, da nije prekoračio tužbene zahtjeve i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a.

 

16.              Vezano za žalbene prigovore tuženika o djelomičnom povlačenju tužbe i izjavljenom protivljenju tom povlačenju te, vezano uz to, navodnom ne odlučivanju o zahtjevima tužiteljice u cijelosti, tuženiku valja ukazati na odredbe članka 339. ZPP-a koje propisuju dopunsku presudu, temeljem kojih stranke mogu u roku od 15 dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da presudu dopuni ukoliko je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima ili dijelu zahtjeva, a takav prijedlog stranke u ovom postupku nisu podnijele.

 

17.              Predmet postupka, u ovome stadiju odlučivanja, je zahtjev tužiteljice M. S. iz T. protiv tuženika I. R. iz T., radi isplate iznosa od 18.000,00 kn na ime naknade nematerijalne štete te iznosa od 4.250,96 kn na ime naknade materijalne štete, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od podnošenja tužbe 22. studenog 2007. do isplate, koju je tužiteljica pretrpjela kao posljedicu fizičkog napada, povrjeđivanja i prijetnji upućenih od strane tuženika u štetnom događaju od 4. srpnja 2000., koji se dogodio u T. u …… ulici, nakon što je tužiteljica kao službena osoba izvršila inspekcijski nadzor nad njegovim obiteljskim ugostiteljskim objektom.

 

18.               S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja na kojem tužiteljica zasniva svoj odštetni zahtjev i vrijeme nastupanja štetnih posljedica, osnovanost odštetnog zahtjeva tužiteljice valjalo je raspraviti i ocijeniti primjenom mjerodavnih odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/06, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO), koji se primjenjuje temeljem odredaba iz članka 1163. ZOO-a ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 129/18).

 

19.              Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženika obvezao da tužiteljici isplati na ime naknade nematerijalne štete ukupno iznos od 18.000,00 kn (iz osnove fizičkih bolova iznos od 4.000,00 kn, iz osnove straha iznos od 5.000,00 kn, iz osnove duševnih boli zbog naruženosti iznos od 5.000,00 kn te duševnih boli zbog povrede časti i ugleda iznos od 4.000,00 kn), a na ime naknade materijalne štete iz svih traženih osnova ukupno iznos od 4.250,96 kn (iz osnove troškova liječenja iznos od 3.028,96 kn, troškova puta 400,00 kn, razlike plaće za srpanj i kolovoz 2000. iznos od 622,00 kn te naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 200,00 kn), sa traženim zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 22. studenog 2007. do isplate, nakon što je u postupku utvrdio:

 

- da je tuženik kao okrivljenik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru poslovni broj K-48/01 od 14. lipnja 2004. proglašen krivim i osuđen za počinjenje kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, prijetnje, djela označenog po članku 129. stavku 3. u svezi s stavkom 2. Kaznenog zakona, koji je u to vrijeme bio na snazi, time da je u činjeničnom opisu kaznenog djela navedeno da je tuženik "….nezadovoljan rezultatima nadzora, iznenada prišao do M. S. u nakani da je zastraši počeo vikati: "gubo stara, ja ću te sredit", nakon čega ju je uhvatio za vrat i počeo je gušiti, udarivši je nogom u koljeno i snažno je gurnuvši, pri čemu je M. S. zadobila nagnječenje patele lijevog koljena sa ogrebotinom te nagnječenje u predjelu vrata, što je sve kod ove izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti",

- da je tuženik svojim postupanjem prouzročio kod tužiteljice štetu čiju naknadu ona zahtjeva s obzirom da joj je nanio lakše tjelesne povrede u vidu udarca u koljeno, a kao posljedicu hvatanja za vrat, nanošenje sitnih točkastih krvarenja na prednjoj strani vrata i vidljivo crvenilo kože, te trzajnu ozljedu vrata,

- da je za nastanak štete tužiteljici, točnije, štetnog događaja i štetnih posljedica isključivo odgovoran tuženik, odnosno, da na strani tužiteljice ne postoji suodgovornost nastanku štete,

- da je tužiteljica kao posljedicu prijetnji od strane tuženika i tjelesnih povreda koje joj je nanio trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 24 sata, potom tjedan dana srednje jakosti i blaže bolove dva do tri tjedna, da je imala osjećaj ugroženosti, strahove u blagom intenzitetu dva dana, srednjem intenzitetu 14 dana i lakom stupnju mjesec i pol dana, uz privremene duševne bolove u trajanju od 10 dana te duševne bolove zbog naruženosti lakog stupnja, kao i zbog povrede časti i ugleda jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta sedam dana i lakog intenziteta mjesec dana, uz osjećaj ugroženosti i srama,

- da je tužiteljici posljedično bila potrebna tuđa pomoć i njega tjedan dana jedan sat dnevno kod obavljanja osobne higijene, da je pretrpjela materijalnu štetu zbog troškova liječenja prema priloženim računima u ukupnom iznosu od 3.028,96 kn, od čega na ime troškova putovanja radi liječenja na relaciji Split - Trogir u iznosu od 400,00 kuna, te troškova razlike plaće za srpanj i kolovoza 2000. u iznosu od 622,00 kn, ocjenjujući:

- da potraživanje tužiteljice nije zastarjelo u smislu odredaba članka 377. ZOO-a jer je pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka protiv tuženika prekinuto zastarijevanje kaznenog gonjenja, a time i zastarijevanje zahtjeva za naknadu štete, koje je ponovno počeo teći tek od pravomoćnosti osuđujuće kaznene presude 26. listopada 2004., kojom je tuženik, kako je utvrđeno, proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela u činjeničnom opisu potpuno podudarnog činjeničnoj osnovi odštetnog zahtjeva tužiteljice, kao i

- da dosuđeni iznosi i naknade materijalne i nematerijalne štete predstavljaju odgovarajuću naknadu s obzirom na stvarnu štetu koju je pretrpjela tužiteljica, odnosno, pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete za sve tražene oblike, vodeći računa o svim relevantnim specifičnim okolnostima konkretnog slučaja koje utječu na visinu te naknade.

 

20.              Protivno žalbenim prigovorima tuženika, s pravom je prvostupanjski sud otklonio osnovanost istaknutog prigovora zastare tužiteljičinog potraživanja, pozivajući se na odredbe članka 376. i članka 377. ZOO-a i to stoga što je tužiteljica odštetnim zahtjevima istaknutim u tužbi od 22. studenog 2007. zatražila naknadu štete unutar propisanog zakonskog roka određenog za zastaru kaznenog gonjenja.

 

21.              Naime, prema pravnom stajalištu ovoga suda, u okolnostima kada činjenični opis kaznenog djela za koje je tuženik proglašen krivim pravomoćnom sudskom odlukom, u potpunosti odgovara činjeničnom supstratu na kojem su zasnovani odštetni zahtjevi tužiteljice, kako glede naknade nematerijalne, tako i naknade materijalne štete iz svih osnova, a kako je kazneno djelo prijetnje, za počinjenje kojeg je tuženik pravomoćno osuđen, teže kazneno djelo u odnosu na kazneno djelo nanošenja lakih tjelesnih povreda, u kojem je na osobit način to blaže kazneno djelo i sadržano, pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka protiv tuženika radi kaznenog djela prijetnje iz članka 129. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ-a, prekinuto je zastarijevanje svih zahtjeva tužiteljice radi naknade štete utemeljenih na predmetnom štetnom događaju.

 

22.              Utoliko, u ovome dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika.

 

23.              U smislu odredaba članka 200. ZOO-a, za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti ili slobode, te za strah, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete, a i kada nje nema.

 

24.              Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

 

25.              Imajući u vidu posljedice kojima je rezultirao predmetni štetni događaj na zdravlje tuženice u vidu fizičkih bolova, straha i duševnih boli koje je tužiteljica trpjela zbog povrede ugleda i časti te naruženosti, utvrđeni intenzitet i trajanje istih, uvažavajući dob tužiteljice, relevantne okolnosti nastanka štetnog događaja i ostale specifičnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud zasigurno nije primijenio materijalno pravo na štetu tuženika kada je istog obvezao da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati ukupno iznos od 18.000,00 kn.

 

26.              Isto tako, tuženik žalbenim prigovorima nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o nastanku i visini naknade materijalne štete za sve tražene oblike, osobito, u okolnostima kada je u ovome dijelu tužiteljica (uglavnom) nastalu štetu dokumentirala materijalnim dokazima.

 

27.              Stoga, paušalni prigovori tuženika u dijelu koji se odnosi na naknadu materijalne štete dosuđene tužiteljici u okviru tužbenih zahtjeva ne mogu predstavljati osnovane žalbene razloge.

 

28.              Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na dosuđenu pravičnu naknadu nematerijalne štete dosudio zakonske zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe do isplate.

 

29.              Sukladno odredbama članka 277. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenu zakonom.

 

30.              U ovom slučaju, prvostupanjski sud je visinu naknade nematerijalne štete utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke (a ne prema onima u vrijeme pokretanja postupka), radi čega zatezne kamate na naknadu nematerijalne štete treba dosuditi od dana donošenja pobijane presude do isplate.

 

31.              Utoliko je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženiku valjalo naložiti da tužiteljici isplati iznos od 18.000,00 kn na ime naknade nematerijalne štete sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja pobijane presude 19. siječnja 2021. do isplate, a za više tražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovan.

 

32.              Stoga je, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete za razdoblje do donošenja pobijane presude valjalo preinačiti i tuženi zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbiti, temeljem odredaba članka 373. točke 3. ZPP-a, dok je u odnosu na preostale dosuđujuće dijelove pod točkama I. i II. izreke, kao i u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka, žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

33.              Pri tome, osobito valja navesti kako kod odluke o troškovima postupka prvostupanjski sud nedvojbeno nije primijenio odredbe članka 154. ZPP-a na štetu tuženika.

 

34.              Štoviše, čak i u okolnostima utvrđenog uspjeha tužiteljice u sporu od 65%, s obzirom da bi pravilnom primjenom mjerodavnih zakonskih odredaba navedeni postotak valjalo umanjiti za postotak uspjeha tuženika od 35%, uspjeh tužiteljice u parnici iznosio bi 30%, zbog čega na strani tužiteljice ne bi postojala obveza naknade troškova tuženiku.

 

Split, 15. rujna 2021.