- 1 -              Rev 3103/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3103/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. I. d.d. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika M. d.o.o., S., kojeg zastupa punomoćnica I. F. T., odvjetnica u O., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-750/14 od 26. lipnja 2015., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-95/14 od 25. ožujka 2014. (i odbijen prijedlog za protuovrhu), u sjednici održanoj 15. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija ovršenika M. d.o.o. i ukida rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-750/14 od 26. lipnja 2015., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-95/14 od 25. ožujka 2014., naloženo je ovrhovoditelju I. I. d.d., vratiti ovršeniku M. d.o.o. iznos od 244.470,96 kuna, uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a koje teku na iznos od 9.442,32 kuna od 30. svibnja 2012., na iznos od 31.161,76 kuna od 14. kolovoza 2012., na iznos od 202.231,00 kuna od 22.kolovoza 2012., na iznos od 1.635,88 kuna od 22.kolovoza 2012., pa sve do isplate (toč. 1. izreke). Istim je rješenjem određeno da je ovrhovoditelj dužan naknaditi ovršeniku trošak protuovršnog postupka u iznosu od 6.550,00 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 25. ožujka 2014., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena (toč. 2. izreke), dok je za više zatraženi iznos troška od 500,00 kuna zahtjev ovršenika odbijen (toč. 3. izreke).

 

2. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-750/14 od 16. lipnja 2015., preinačeno je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te je prijedlog za protuovrhu odbijen kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je podnio izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 19. st. 1 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08- dalje u tekstu OZ) zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije žalba ovrhovoditelja i potvrdi prvostupanjsko rješenje, podredno ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovni postupak.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija ovršenika M. d.o.o. je dopuštena i osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP i u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i odluka se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.2. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

7. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud usvojio je prijedlog ovršenika za protuovrhu uz zaključak da su se ispunili uvjeti iz odredbe čl. 59. st. 3. i čl. 58. st. 1 OZ, dok drugostupanjski sud povodom žalbe ovrhovoditelja preinačava prvostupanjsko rješenje i odbija prijedlog za protuovrhu uz zaključak da "(…) u konkretnom su slučaju rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-1707/12 od 21. svibnja 2013. povodom prigovora ovršenika stavljena  izvan snage predmetna rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to u dijelu kojim je određena ovrha… pa se (…) ne radi o razlozima za protuovrhu iz čl. 58. st. 1. toč. 3. OZ-a, jer navedena rješenja o ovrsi nisu pravomoćno ukinuta i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, niti su ta rješenja pravomoćno preinačena". Ujedno zaključuje da rješenja o ovrsi na temelju kojih je ovrhovoditelj namirio svoju tražbinu u ovom postupku su donesena na temelju vjerodostojne isprave, a ne na temelju ovršne isprave pa nije ispunjen uvjet iz odredbe čl. 58. OZ.

 

8. Takvu odluku suda drugog stupnja pobija revizijom ovršenik i postavlja pitanja koja glase:

 

"1. Može li ovršenik u izvansudskoj ovrsi poduzimati sve radnje koje bi bio ovlašten poduzimati i tijekom sudske ovrhe i je li činjenica što je provedena izvansudska ovrha, a ne sudska ovrha procesna zapreka za podnošenje sudu prijedloga ovršenika za protuovrhu, a koji stav zauzima drugostupanjska odluka Županijskog suda u Splitu protiv koje se podnosi ova revizija?

 

2. Je li u situaciji kada je ovrha provedena temeljem pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao ovršnih isprava na kojima je naknadno ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, rješenja stavljena izvan snage i predmet upućen u parnicu, ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje protuovrhe iz čl. 58. st. 1. t.1. Ovršnog zakona?

 

3. Ukoliko platni nalog iz rješenja o ovrsi (u širem smislu) bude naknadno stavljen izvan snage, odnosno naknadno na drugi način bude utvrđeno da je bez učinka, je li pravomoćno ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti predstavlja utvrđivanje bez učinka formalne osnove za provedbu ovrhe-platnog naloga iz rješenja iz ovrsi na temelju vjerodostojne isprave?

 

4. Je li sud prije donošenja rješenja o protuovrsi dužan utvrditi isključivo ispunjenje pretpostavki za protuovrhu propisane odredbama čl. 58. OZ, a posebno postojanje jednog od četiri taksativno određenih razloga za protuovrhu koju propisuje čl. 58. st. 1 OZ ili pak postoji dužnost suda da utvrđuje i ulazi u razloge zbog kojih je ovršna isprava ukinuta, kao što je slučaj s drugostupanjskom odlukom protiv koje se podnosi revizija?"

 

9. Obrazlažući razloge važnosti pitanja postavljenih u reviziji ovršenik se pozvao na presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-415/15 od 22. travnja 2015., te odluke Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7221/08 od 21. siječnja 2009., Pž-7519/07 od 5. studenog 2008., Pž-5000/2007 od 19. studenog 2008., Pž-4224/05 od 5. srpnja 2005., Pž-3554/08 od 11. travnja 2008.

 

10. Pitanja koja je postavio ovršenik svode se na dopustivost protuovrhe nakon što je provedena izvansudska ovrha temeljem pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao ovršnih isprava na kojima je naknadno ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti dok sve ostalo navedeno u preostalom dijelu pitanja predstavlja dodatno pojašnjavanje toga spornog pitanja.

 

10.1. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

11. Uvodno je potrebno naglasiti kako se protuovršni postupak sastoji od dva procesna dijela: 1. incidentalnog postupka koji se nastavlja na provedeni ovršni postupak i u kojemu ovršenik-protuovrhovoditelj, uz zakonom propisane pretpostavke,  može ishoditi nalog (kondemnaciju) ovrhovoditelju-protuovršeniku da ovaj vrati ovršeniku-protuovrhovoditelju ono što je neosnovano stekao ovrhom i 2. protuovršnog postupka u užem smislu riječi u kojemu se prisilno ostvaruje vraćanje onoga što je ovrhom neosnovano stečeno i koji ne mora nužno uslijediti ako protuovršenik dragovoljno ispuni obvezu iz protuovršnog rješenja koje rješenje predstavlja ovršnu ispravu.

 

11.1. U prvom stadiju postupka ostvaruje se isti cilj koji bi ovršenik mogao ostvariti tužbom zbog stjecanja bez osnove, a sam postupak provodi se po pravilima ovršnog prava, a tek podredno po pravilima ZPP.

 

11.2. Dopuštenost protuovršnog postupka ovisi o procesnim pretpostavkama, a to su dovršeni ovršni postupak te u tom postupku pravovremeno podnesen prijedlog ovršenika za protuovrhu.

 

11.3. Osnovanost pak kondemnatornog zahtjeva ovisi o ispunjenju određenih, Ovršnim zakonom izričito propisanih, materijalnopravnih pretpostavki: 1. namirenja ovrhovoditelja u ovršnome postupku, 2. postojanje kojega razloga za protuovrhu i 3. mogućnost realne restitucije (tako ovaj sud u odluci: Rev-1757/2016 od 13. rujna 2016.).

 

12. Nadalje, odredbom čl. 58. OZ određeno je da nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio: 1. ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka, 2. ako je tijekom ovršnoga postupka namirio ovrhovoditelju tražbinu mimo suda tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren; 3. ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno te 4. ako je ovrha provedena na određenom predmetu ovrhe proglašenja nedopuštenom.

 

12.1. Odredbom čl. 21. OZ određeno je da su ovršne isprave: 1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba, 2. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno, 3. ovršna javnobilježnička isprava i 4. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

 

13. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda je protuovrha dopuštena i u slučaju izvansudske ovrhe. Takvo shvaćanje temelji se na tumačenju citiranih odredbi OZ. Naime, odredbe toga zakona koje se odnose na protuovrhu ne razlikuju slučajeve u kojima je rješenje o ovrsi (u odnosu na koje je predložena protuovrha) donio javni bilježnik i u kojima je ovrhovoditelj namiren u postupku izvansudske ovrhe od ovrhe koju je odredio sud i koja je provedena na temelju odluke suda. Kako, dakle, za slučajeve izvansudske ovrhe odredbama Ovršnog zakona nisu propisani izuzeci vezani za dopustivost protuovrhe, to je protuovrha (i kada se radi o izvansudskoj ovrsi) dopuštena ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke.

 

14. Dodatni argument ovom shvaćanju je činjenica što OZ i inače ne pravi razliku između sudske i izvansudske ovrhe u pogledu korištenja pravnih sredstava. Tako je odredbom čl. 252.g st. 5. OZ određeno da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu (članak 252.j) protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka (članak 49.), zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu (članak 61.), odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

 

14.1. Kako dakle, ovršenik i u izvansudskoj ovrsi može poduzimati sve radnje koje bi bio ovlašten poduzimati i tijekom sudske ovrhe to je stav ovog suda da okolnost što je provedena izvansudska, a ne sudska ovrha, nije procesna zapreka za podnošenje sudu prijedloga ovršenika za protuovrhu.

 

15. Nadalje, da bi restitucijski kondemnatorni (protuovršni) zahtjev bio prihvaćen, moraju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: namirenje ovrhovoditelja u ovršnom postupku, postojanje kojeg od razloga za protuovrhu i mogućnost realne restitucije.

 

15.1. Odredbom čl. 58. st. 1. OZ-a propisana je druga pretpostavka za traženje protuovrhe - razlozi za protuovrhu. Tako je u odredbi čl. 58. st. 1. t. 1. OZ-a propisano da nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka.

 

16. U ovom postupku je utvrđeno da je:

 

- ovrhovoditelj na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela javna bilježnica L. Š.-S. po brojem Ovrv-5220/12 od 10. veljače 2012. i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-5260/12 od 10. veljače 2012. od ovršenika naplatio potraživanje u iznosu od 244.470,96 kuna;

 

- rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-1707/2012 od 24. rujna 2012. ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. po brojem Ovrv-5220/12 od 10. veljače 2012. i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-5260/12 od 10. veljače 2012;

 

- prvostupanjski sud po prigovoru ovršenika rješenjem broj Povrv-1707/12 od 21. svibnja 2013. stavio izvan snage gore citirana rješenja o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha.

 

16.1. Polazeći od navedenih utvrđenja te stajališta da je osnova za provedbu ovrhe određena na temelju vjerodostojne isprave pravomoćna odluka iz rješenja o ovrsi koja ima značenje platnog naloga (arg. iz čl. 40. st. 3. OZ) te odgovarajućom primjenom naprijed citirane odredbe iz čl. 58. st. 1. t. 1. OZ na slučajeve određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, valja zaključiti da će ovršenikov prijedlog za protuovrhu u tom slučaju biti osnovan, ukoliko platni nalog iz rješenja o ovrsi (u širem smislu) bude naknadno stavljen izvan snage, odnosno ukoliko naknadno na drugi način bude utvrđeno da je bez učinka.

 

16.2. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog suda, pravomoćno ukidanje potvrde o pravomoćnosti upravo bi predstavljao taj drugi način utvrđivanja bez učinka formalne osnove za provedbu ovrhe – platnog naloga iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (čl. 58. st. 1. t. 1. OZ), a ne stavljane izvan snage rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha (čl. 58. st. 1. toč. 3. OZ) kako to krivo smatra drugostupanjski sud.

 

17. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio žalbu ovrhovoditelja i odbio prijedlog za protuovrhu. Kako zbog ovog pogrešnog pravnog pristupa nije razmotrio ostale navode žalbe ovrhovoditelja to je valjalo, ukinuti drugostupanjsku odluka i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ.

 

18. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ocijeniti će sve žalbene navode ovrhovoditelja i donijeti novu odluku.

 

Zagreb, 15. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.