1

                            Broj: Ppž-9459/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. G.Č., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalb okr. G.Č., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 25. kolovoza 2021., broj: Pp 2321/2021, u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2021.,

p r e s u d i o    j e

I. Prihvaća se osnovanom žalba okr. G.Č., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera udaljenja iz stana na adresi XX, u trajanju od 1 (jedne) godine.

II.  Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. G.Č. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 25. kolovoza 2021., broj: Pp 2321/2021 proglašen je krivim okr. G.Č. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog propisa, a primjenom propisa o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna od 3.000,00 kuna, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 24. kolovoza 2021. u 23,11 sati do 25. kolovoza 2021. u 12,00 sati, kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 2.400,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.2.              Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz stana na adresi XX, u trajanju od jedne godine, te zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji M.Č. na udaljenost ispod 50 metara, u trajanju od jedne godine.

1.3.              Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

2.              Protiv te presude, žalbu je podnio okr. G.Č. po braniteljici odvjetnici M.H., zbog odluke o zaštitnoj mjeri udaljenje iz stana, s prijedlogom da se ta zaštitna mjera ukine. 

                2.1.              Žalba je osnovana.

2.2.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nisu utvrđene povrede, na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

3.              Okrivljenik u žalbi ističe da je priznao počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, prihvatio za to izrečenu novčanu kaznu i zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji. Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere udaljenja iz stana navodi da je predmetni stan u njegovom suvlasništvu i njegove supruge G.Č., imaju dvoje zajedničke maloljetne djece, u tijeku je postupak za razvod braka i potpisali su Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim je dogovoreno da će stariji sin od 16 godina živjeti s ocem, a mlađi sin od 9 godina s majkom, jednom i drugom predmetni stan je jedina nekretnina za život. Žalbom se ističe da okrivljenik do sada nije bio prekršajno ni kazneno kažnjavan, ovdje se radilo o izoliranom slučaju, nije trajalo godinama kako to iskazuje žrtva M.Č.. Izrečenom zaštitnom mjerom trajno se ugrožava egzistencijalno pitanje, jer nema kuda otići sa starijim sinom, a da se doista radi o ustaljenom načinu ponašanja supruga, kao majka zasigurno ne bi pristala da stariji sin, koji je dijete s posebnim potrebama živi s ocem, ovdje okrivljenikom. Uz žalbu okrivljenik je dostavio Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

4.              Cijeneći žalbene navode okr. G.Č., imajući u vidu da okr. G.Č., prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije od 25. kolovoza 2021. nije osuđivana osoba, kao i da u spisu nema podataka da se protiv njega vodi neki drugi postupak, priznao je prekršaj prema optuženju, te imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjena zaštitne mjere udaljenja iz stana nije nužna, te u konkretnom slučaju nema okolnosti koje nedvojbeno upućuju na nužnost izricanja zaštitne mjere udaljenja iz stana kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka, kako bi se preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika i otklonila ugroženost žrtve nasilja u obitelji.

4.1.              Iz odredbe čl. 51. Prekršajnog zakona jasno proizlazi da je svrha zaštitnih mjera otklanjanje uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, dakle, kriterij za izricanje zaštitnih mjera je, uz težinu počinjenog prekršaja, opasnost počinitelja. Stoga je ovaj sud prilikom odlučivanja o zaštitnoj mjeri udaljenja iz stana imao u vidu načelo razmjernosti propisano čl. 51. a Prekršajnog zakona, te imajući u vidu težinu počinjenog djela (vrijeđanje supruge, špricanje sredstvom za pranje stakla, hvatanje za ruku u pokušaju uzimanja mobitela), prekršaja koji se mogu očekivati (dosadašnja neosuđivanost za nasilje u obitelji) i stupanj počiniteljeve opasnosti (svijest okrivljenika o počinjenom i potreba postupanja sukladno izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja žrtvi nasilja), ovaj sud smatra da načelo razmjernosti u konkretnom slučaju isključuje primjenu zaštitne mjera udaljenja iz stana na adresi XX, u trajanju od 1 (jedne) godine, budući ista nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

5.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona  određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje podnositelja žalbe. Naime, prema podacima u spisu okrivljenik ostvaruje redovna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

6.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. rujna 2021.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.