1

                            Broj: Ppž-8429/2021

  

                                   

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17. 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. M.R., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 17. lipnja 2021., broj: 8 Pp-1048/2021-8, u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.R. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M.R. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici od 17. lipnja 2021., broj: 8 Pp-1048/2021-8 proglašen je krivim okr. M.R., da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 3. lipnja 2021. u 20,50 sati do 16. lipnja 2021. kao 12 dana zatvora, tako da okrivljeniku preostaje 16 dana kazne zatvora.

 

1.2.              Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema bivšoj supruzi J.R. u trajanju od 6 mjeseci, na udaljenosti manjoj od 5 metara, gdje god se ona nalazila, u koju će se uračunati vrijeme određene mjere opreza naredbom PU od 3. lipnja 2021., broj 00852782 i rješenjem suda od 4. lipnja 2021., broj 8 Pp-1048/2021-6.

 

1.3.              Na temelju čl. 53. Prekršajnog zakona i čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 6 mjeseci.

 

1.4.  Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka od 150,00 kuna i stvarni trošak tužitelja od 100,00 kuna.

 

2.               Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okr. M.R. osobno, ne naznačujući zakonske žalbene osnove, iz čijeg sadržaja se može zaključiti da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati i donese odluka u korist okrivljenika.

 

                2.1.               Žalba nije osnovana.

 

2.2.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih  okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

3.              Podnositelj žalbe osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje Jasne Radaković, njegove bivše supruge, navodeći da mu je izrečena kazna zatvora na osnovu laži bivše supruge, što mu je priznala „kad je došao sa odsluženja“.

 

3.1.               Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, imajući u vidu obranu okrivljenika, koji poriče prekršaj, iskaz svjedokinje J.R., dokaz suočenjem okrivljenika i svjedokinje, kao i materijalne dokaze izvedene u postupku. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje Jasne Radaković i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

 

3.2.  Naime, okrivljenik je u bitnom poricao prekršaj prema optuženju, prvostupanjski sud njegovu obranu nije prihvatio, budući je proturječna iskazu oštećenice, koji je sud ocijenio uvjerljivim i vjerodostojnim. Nasuprot neuvjerljivog poricanja nasilja od strane okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje cijenio vjerodostojnim, a otklonio obranu okrivljenika kao neistinitu, a svoje uvjerenje o vjerodostojnosti iskaza oštećenice prvostupanjski je sud učvrstio i nakon provedenog dokaza suočenjem. Svjedokinja je pred sudom detaljno, okolnosno i emotivno svjedočila kako o konkretnom događaju, tako i o odnosima sa okrivljenikom koji su prethodili tom događaju. 

 

3.3.    Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

4.                U odnosu na izrečenu kaznu zatvora okrivljenik navodi da od 4. lipnja 2021. više ne pije ni kap alkohola, što je supruga odmah primijetila i pozdravila i normalno razgovaraju. Za vrijeme provedeno u zadržavanju (12 dana) definitivno se uvjerio u svoje pogreške i tvrdi da ih više nikad neće ponoviti.

 

4.1.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na izrečenu kaznu zatvora, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena kazna, koja nije prestroga.

 

4.2.              Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a koja kazna mu je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerene stupnju njegove  krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

4.3.              Naime, za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 30 dana, a prvostupanjski je sud, za počinjeni prekršaj izrekao težu vrstu propisane kazne, cijeneći otegotne okolnosti, koju je, cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenika odmjerio u propisanom posebnom minimumu, te je, po ocjeni ovog suda, kazna zatvora u trajanju izrečenom po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna  kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za ublažavanjem izrečene kazne zatvora ili izricanjem blaže vrste propisane kazne.

 

5. Nadalje, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečene zaštitne mjere, te nalazi da su okrivljeniku pravilno izrečene zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja bivše supruge, u koju će se uračunati određena mjera opreza, kao i zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a prvostupanjski sud je za primjenu istih dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud, te se okrivljenik upućuje na razloge prvostupanjskog suda iznesene na str. 5 pobijane presude, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

 

6.    Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troškova žalbenog postupka postupka od 200,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

 

10.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude. 

 

 

 

Zagreb, 15. rujna 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.