- 1 -              U-zpz 18/2016-6

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 18/2016-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja mlljt. Ž. Š. iz L., R. S., kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica M. Z. iz L., koju zastupa punomoćnik S. Ž., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva …, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, poslovni broj GZ-DO-38/16-4 od 17. lipnja 2016. protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-1286/15-8 od 12. veljače 2016., u sjednici održanoj 15. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-1286/15-8 od 12. veljače 2016. suđeno je:

 

"Poništava se rješenje Ministarstva …, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, klasa: UP/II-410-20/13-01/3431, Urbroj: 513-04/15-2 od 1. lipnja 2015., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak."

 

2. Rješenjem Ministarstva …, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, klasa: UP/II-410-20/13-01/3431, Urbroj: 513-04/15-2 od 1. lipnja 2015. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva …, Područnog ureda R., klasa: UP/I-410-20/2011-001/00847, Urbroj: 513-007-08-04/2012-0007 od 10. travnja 2012., kojim je tužitelju, za nekretnine koje je stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. travnja 2011. utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.208.621,96 kuna i porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 60.431,09 kuna.

 

3. Protiv presude Upravnog suda u Rijeci Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev i preinači presudu Upravnog suda u Rijeci na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

 

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti je neosnovan.

 

6. Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje.

 

7. Pobijanom presudom je Upravni sud u Rijeci u bitnom ocijenio da je u predmetnoj upravnoj stvari nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja poreza na promet nekretnina budući da je od dana dostave prvostupanjskog rješenja tužitelju (18. travnja 2012.) do dana donošenja drugostupanjske odluke (1. lipnja 2015.), odnosno dostave tog rješenja tužitelju (8. srpnja 2015.) prošlo više od tri godine, a u kojem razdoblju porezno tijelo nije poduzelo nikakvu službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje predmetne porezne obveze.

 

8. Državno odvjetništvo u zahtjevu u bitnom ističe da sud na nastup zastare ne pazi po službenoj dužnosti, kao i da se po prirodi stvari, kada je doneseno prvostupanjsko porezno rješenje o utvrđivanju porezne obveze, ne može više govoriti o nastupu relativne zastare za utvrđivanje porezne obveze, budući da je porezna obveza utvrđena, odnosno da od donošenja prvostupanjskog poreznog rješenja do donošenja rješenja po žalbi, relativna zastara ne teče, već samo apsolutna. Utoliko Državno odvjetništvo smatra da je Upravni sud pobijanom presudom pogrešno primijenio odredbe čl. 94. st. 1. i 3., čl. 95. st. 1. i čl. 96. st. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08 i dalje).

 

9. U konkretnom slučaju u primjeni je Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj: 147/08 i 18/11 – dalje: OPZ).

 

10. Pravni institut porezne zastare reguliran je odredbama čl. 94. do čl. 96. OPZ-a. Odredbom čl. 94. st. 1. OPZ-a propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. St. 3. istog članka OPZ-a propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

 

Odredbom čl. 95. st. 1. OPZ-a propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje poreza i kamata prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje poreza i kamata, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, dok je st. 3. istog članka propisano da nakon poduzetih navedenih radnji iz st. 1. zastarni rok počinje ponovno teći.

 

Odredbom čl. 96. st. 1. OPZ-a propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama čl. 94. st. 3., 4. i 5. toga Zakona, a prema čl. 24. st. 2. OPZ-a prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom.

 

Porezno tijelo dužno je prema odredbi čl. 6. st. 1. i 2. OPZ-a zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa te je dužno utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.

 

Odredbom čl. 170. st. 1. OPZ-a propisano je da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, a posebno u dijelovima na koje se odnosi žalba.

 

11. Slijedom navedenog, a budući da OPZ u citiranim odredbama koje se odnose na drugostupanjski postupak po žalbi protiv prvostupanjskog poreznog rješenja prilikom označavanja tuženika u ovome sporu koristi termin „drugostupanjsko porezno tijelo“, pravilno je pravno shvaćanje iz pobijane presude prema kojem je porezno tijelo dužno po službenoj dužnosti voditi računa i o zakonitosti vlastitog postupanja u trenutku poduzimanja određene radnje, pa tako i o eventualnom nastupu zastare, kako relativne tako i apsolutne, u vrijeme dok se spis nalazi na rješavanju po žalbi poreznog obveznika.

 

11.1. Dakle, tuženik kao drugostupanjsko porezno tijelo dužan je po službenoj dužnosti paziti na nastup zastare u tijeku i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka ne ograničavajući se samo na žalbene razloge (čl. 170. st. 1. OPZ-a) pa tako i o eventualnom nastupu zastare (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4541/16 od 9. srpnja 2019., kao i u odluci ovog suda Uzpz-28/21-6 od 25. svibnja 2021.).

 

12. Nadalje, u smislu odredbi iz čl. 94. do čl. 96. OPZ-a treba razlikovati utvrđivanje porezne obveze od naplate porezne obveze. Prema navedenim odredbama zakona, zastara prava na utvrđenje porezne obveze počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi poreznu obvezu. S druge pak strane, zastara prava na naplatu poreza počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu. Slijedom toga, tijek zastarnog roka na naplatu poreza ne može započeti prije nego se porezna obveza utvrdi.

 

12.1. Sukladno odredbi iz čl. 167. st. 1. OPZ-a, žalba na rješenje o utvrđivanju porezne obveze odgađa izvršenje tog rješenja. Prema tome, porezna se obveza smatra utvrđenom nakon nastupa ovršnosti tog rješenja, jer bi u suprotnom proizlazilo da bi zastara prava na naplatu poreza počela teći prije nego je rješenje o utvrđivanju porezne obveze postalo ovršno. Slijedom toga, porezna se obveza ne može smatrati utvrđenom donošenjem prvostupanjskog rješenja, ako je protiv tog rješenja podnesena žalba koja po zakonu odgađa izvršenje tog rješenja.

 

13. U odnosu na utvrđivanje porezne obveze treba razlikovati relativnu zastaru od apsolutne zastare. Relativna zastara utvrđivanja porezne obveze prekida se svakom radnjom službene osobe usmjerenoj na utvrđivanje poreza, a nakon toga ponovno počinje teći, dok apsolutna zastara utvrđivanja porezne obveze nastupa nakon šest godina od dana kada je zastara počela prvi puta teći i ona se ne prekida radnjom službene osobe.

 

14. Stoga je Upravni sud pravilno zaključio da je nastupila relativna zastara utvrđivanja porezne obveze, jer je od donošenja prvostupanjskog rješenja (18. travnja 2012.) do dostave drugostupanjskog rješenja (8. srpnja 2015.), kojim je odlučeno o žalbi na prvostupanjsko rješenje, proteklo više od tri godine, u kojem razdoblju službeno tijelo nije poduzelo niti jednu radnju (tako i ovaj sud u odluci U-zpz 15/16 od 4. travnja 2018., a u tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-1749/2017 od 9. listopada 2018. i U-III-3552/2016 od 9. srpnja 2019., nakon kojih odluka je Visoki upravni sud Republike Hrvatske pod brojem Su-574/2019-3 od 18. studenoga 2019. objavio zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca održane 18. studenoga 2019. koji glasi:

 

Stavljaju se izvan snage zaključci doneseni na sjednicama Financijskog i radnopravnog odjela broj: Su-424/2015-2 od 13. studenoga 2015. koji glasi: "Ostaje se kod dosadašnje prakse po kojoj se porezna obveza utvrđuje prvostupanjskim poreznim rješenjem. Od donošenja prvostupanjskog poreznog rješenja do donošenja rješenja po žalbi relativna zastara ne teče, već samo apsolutna" i broj: Su-122/2016-3 od 4. ožujka 2016. koji glasi: "Drugostupanjsko rješenje kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju porezne obveze nije nezakonito zato što je doneseno nakon nastupa apsolutnog roka zastare."

 

15. S obzirom na izloženo Upravni sud u Rijeci je pravilno ocijenio da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer je protekao trogodišnji relativni rok zastare. Stoga je valjalo odbiti zahtjev za izvanredno preispitivanje, jer pobijanom presudom nije povrijeđen zakon (tako i ovaj sud u odluci Uzpz-15/16-8 od 20. siječnja 2021.).

 

16. Slijedom navedenog, a budući da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon, valjalo je primjenom odredbe čl. 78. st. 3. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 15. rujna 2021.