Poslovni broj Gž R-738/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

                            Poslovni broj Gž R-738/2021-2

             

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u pravnoj stvari tužiteljice G.Š. iz I., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M.G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Gimnazije Dr. M.U., I., OIB ..., radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pr-117/2020 od 5. srpnja 2021., 15. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e 

 

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća kao osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pr-117/2020 od 5. srpnja 2021.:

 

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke u kojem se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 8.177,56 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 8.177,56 kn, kao i u odluci o troškovima postupa pod toč. II. izreke,

 

b) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I.  izreke u kojem je tužiteljici dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržan u bruto iznosu od 8.177,56 kn i sudi:

 

    Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata u iznosu poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u bruto iznosu od 8.177,56 kn.

 

c) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i u odluci o trošku postupka pod toč. II. izreke glede roka a izvršenje činidbe, tako da se tuženiku nalaže da isplati tužiteljici dosuđeni iznos iz toč I. izreke i trošak postupka iz toč. II. izreke, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

             

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 8.177,56 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 578,64 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 574,41 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 589,26 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 589,17 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 589,26 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 584,02 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 575,71 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 587,48 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 572,24 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 586,10 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 587,08 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 586,10 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

    - na iznos od 586,10 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 591,99 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate; u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70719., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

              6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati.

 

              7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za isplatu razlike plaće temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.

 

                    8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je: 

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju temeljem Ugovora o radu od 27. ožujka 1996.,

- da su Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Vlada RH) i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

 - da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. realno je bio veći za 2,8 % u odnosu na ista tromjesečja 2014., 

- da je od zadnjeg tromjesečja 2015.  do prvog tromjesečja 2017. zabilježen rast BDP-a za više od 2,0 %  u odnosu na prethodna tromjesečja.

9. Sud stupnja pravilno je zaključio da tuženik neosnovano osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, pravilno se sud prvog stupnja pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Revr-1111/20, u kojoj je odgovoreno na postavljena pravna pitanja u povodu odluke Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž R-1083/2018-5:

     1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

 

10. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost, odnosno nema za posljedicu njegovu ništetnost.

 

11. Prema odredbama čl. 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09. i 124/09.) osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, a danom stupanja na snagu tog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanje, a koje i su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju.

 

12. Nadalje, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a između ostalog i čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., u daljnjem tekstu: TKU) uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama. Prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama.

 

13. Sporazum o osnovici plaće, njegove dodatke te izmjene dodatka potpisale stranke koje mogu biti stranke, dok je predmet ugovora osnovica plaće iz radnog odnosa a što može biti predmet kolektivnog ugovora prema čl. 192. ZR-a, pa slijedom toga ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju i potpadaju pod zakonski pojam kolektivnog ugovora.

 

14. U utuženom razdoblju bio je na snazi TKU koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

 

15. Sud prvog stupnja valjano je odgovorio i na tvrdnje tuženika da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer da se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu", propisani čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

             

              16. U čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama.

 

17. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III. – IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII. st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom razdoblju opisanom u čl. III. – V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće.

 

18. Sukladno naprijed iznesenom, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju (prosinca 2015. do siječnja 2017.), budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto).

 

19. Budući da visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna među strankama, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi tužiteljici obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.177,56 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na ime razlike plaće u utuženom razdoblju.

 

           20. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja na dospjele tražbine po osnovi razlike plaće dosudio tužiteljici zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO), s tim da je pogrešno primijenio materijalno pravo kad je zatezne kamate dosudio na cijeli bruto iznos.

 

21. Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

22. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).

 

23. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).

 

24. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan.

 

25. Stoga je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana i djelomično prihvaćena kao osnovana, pa je presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke u kojem je odlučeno o isplati neisplaćene razlike plaće sa pripadajućom zateznom kamatom, te preinačena dijelu pod toč. I. izreke koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u bruto iznosu od 8.177,56 kn, tako da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci ove odluke.

 

26. Također, presuda suda prvog stupnja preinačena je pod toč. I. i II. izreke u pogledu roka za izvršenje činidbe, jer rok za izvršenje činidbe iznosi 15 dana, a ne 8 dana, sukladno odredbi čl. 328. ZPP-a, budući da je odredba o roku činidbe u parnicama iz radnih odnosa brisana Novelom ZPP-a iz 2019.

 

              27. Odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke je pravilna i zakonita u vezi dosuđenih troškova postupka, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa).

 

                     28. Iako je tuženik sa žalbom djelomično uspio, ovaj sud nije odlučivao o troškovima žalbe, jer takav zahtjev tuženik nije postavio (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

 

29. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

             

Osijek, 15. rujna 2021.

 

                                                                                                                              Sutkinja                                                                                                                              dr. sc. Sanja Zagrajski, v.r.