- 1 -              Rev 974/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 974/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz P., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2508/2020-2 od 16. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4042/12-58 od 20. ožujka 2020., u sjednici održanoj 15. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2508/2020-2 od 16. ožujka 2021. u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi štete tužitelju za vrijeme boravka u zatvoru u Z. u vremenu od 2. veljače  2010. do 2. ožujka 2010. i u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju iznos od 63.050,00 kuna zajedno sa  zakonskim zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva ODO u Zagrebu 13. veljače 2012. godine pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena.

2.Naleže se tuženoj nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa  zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."

 

II Nalaže se tužitelju, T. K., OIB: … iz P., …, platiti tuženiku, Republika Hrvatska, OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 kuna kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2020. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv presude suda drugog stupnja dopuštenu reviziju podnosi tužitelj zbog materijalnopravnog pitanja i to:

 

- Je li razdoblje koje traje dulje od 27 dana, a u kojem zatvoreniku na raspolaganju u sobi u penalnoj ustanovi stoji manje od 3 m2 osobnog prostora može predstavljati kratko razdoblje?

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud  kao revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a, što je i u ovom postupku slučaj, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se poboja revizijom i samo u granicama razloga navedenih u reviziji.

 

6. Iz sadržaja revizije i u okvirima  postavljenog pitanja razvidno je da se revizija ponosi zbog citiranog dopuštenog materijalnopravnog pitanja o kojem ovisi odluka u ovom sporu i koje je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a koje se odnosi samo na boravak tužitelja u penalnoj ustanovi zatvora u Z. u trajanju od 28 dana od 2. veljače 2010. do 2. ožujka 2010. pa je stoga sukladno odredbi čl. 391. st. 2. predmet ispitivanja pobijane presude samo onaj dio u kojem je odlučivano o tom dijelu zahtjeva jer se pitanjem osporava utvrđenje suda da je boravak tužitelja u zatvoru u Z. bio prekratak da bi opravdavao naknadu neimovinske štete zbog nečovječnih uvjeta u zatvoru prilikom izdržavanja kazne zatvora.

 

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u zatvoru u P. bio smješten od 17. travnja 2009. do 2. veljače 2010., u zatvoru u Z. bio je smješten od 2. veljače 2010. do 2. ožujka 2010., a u kaznionici u L. smješten je od 3. ožujka 2010.

 

8. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) u kojem je tužitelj boravio u zatvoru 27 dana imajući na raspolaganju 2,62 m2 ujednačio dotadašnju sudsku praksu vezanu za osobni prostor osoba lišenih slobode u ćeliji s više zatvorenika (ujednačena je praksa ESLJP koju tužitelj u žalbi navodi). Tako je ESLJP u navedenoj presudi utvrdio da ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije i tada je na državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompeniziraju manjak osobnog prostora. Olakšavajući čimbenici su: 1. smanjenje potrebnog prostora bilo je kratko, povremeno i manjeg opsega, 2. osoba lišena slobode za to vrijeme imala je mogućnost slobodnog kretanja izvan ćelije i sudjelovanja u odgovarajućim aktivnostima izvan ćelije (fizička aktivnost i pristup drugim sadržajima), 3. fizički uvjeti boravka u zatvoru bili su prikladni (pristup prirodnom svijetlu i zraku, grijanje, osnovne higijenske potrebe, mogućnost privatne upotrebe WC-a).

 

9. Prema tome, vodeći računa o praksi Europskog suda za ljudska prava, prevodeći njegovo pravno shvaćanje na procesne termine ZPP-a termin čvrste pretpostavke (točka 137. odluke u Mršić protiv Hrvatske) povrede iz čl. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima ima se tumačiti ako oboriva pretpostavka iz čl. 221. st. 3. ZPP-a. To i stoga što se ova čvrsta pretpostavka o postojanju povrede zbog koje bi tužitelj trpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti može oboriti ako država (tužena) dokaže da su ostvarene kumulativno pretpostavke pobrojene u točki 8. ovog obrazloženja.

 

10. Dakle, u odgovoru na dopušteno materijalnopravno pitanje u smislu čl. 382.a ZPP-a pitanje kao u točki 2. ovog obrazloženja treba odgovoriti da vrijeme provedeno duže od 27 dana u penalnoj ustanovi u uvjetima gdje zatvorenik ima na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora predstavlja kršenje čl. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti pod uvjetom da kumulativno nisu ostvarene pretpostavke za ekskulpaciju države čije postojanje mora dokazati tužena i to:

 

- smanjenje potrebnog minimalnog prostora do 3 m2 su kratka, povremena i minorna,

 

- takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

 

- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovim i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru,

 

te po ocjeni ovog suda,

 

- koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru.

 

11. Sud drugog stupnja utvrđuje samo dužinu trajanja boravka tužitelja u zatvoru u Zagrebu i okolnost dnevnog trajanja boravka u sobi, ali ne cijeni o ostale bitne okolnosti o kojima ovisi postojanje odštetne odgovornosti tužene, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa sve odlučne činjenice nisu utvrđene.

 

12. Stoga je odlučeno kao pod I izreke ovog rješenja na temelju odredbe čl. 395. st. 3. u svezi sa st. 2. ovog članka.

 

13. U nastavku postupka sud će ocijeniti i utvrditi ostale činjenice sukladno ovoj odluci, i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

 

Zagreb, 15. rujna 2021.