Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev-x 500/2017-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 500/2017-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. l. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. p. u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., uz sudjelovanja umješača na strani tužitelja V. Š. iz Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj -772/16-2 od 20. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6414/03-155 od 30. studenoga 2015., u sjednici održanoj 15. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj -772/16-2 od 20. rujna 2016. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6414/03-155 od 30. studenoga 2015. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 160.455,00 kuna, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj -772/16-2 od 20. rujna 2016. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6414/03-155 od 30. studenoga 2015. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 232.571,33 kuna i pod točkom III. izreke, te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I              Nalaže se tuženiku C. o. d.d. da tužitelju N. l. d.d. isplati iznos od 152.346,67 kn sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi za razdoblje od 15. srpnja 2002.g. do 31.. prosinca 2007.g. određenoj Uredbama o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g., po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa nadalje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od 15. srpnja 2002.g. pa do isplate, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 51.192,59 kn sa zateznim kamatama, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od 30. studenog 2015.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II              Odbija se dio tužbenog zahtjeva 393.026,33 kn.

 

III              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.166,51 kn, sa zateznim kamatama, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od 30. studenog 2015.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod točkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 51.192,59 kuna, te pod točkama II. i III. izreke. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkom II. izreke, te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (točka III. izreke), tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijanu presudu, podredno preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju. Potražuje i troškove revizijskog postupka.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja, te predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu. Potražuje troškove odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade temeljem polica osiguranja zbog nastupanja osiguranog slučaja (požar u poslovnim prostorijama tužitelja), dana 18. svibnja 2002.

 

7.1. Naime, prema sklopljenim policama osiguranja broj ..., broj ..., broj ... i broj ..., tužitelj je u ovom postupku potraživao naknadu za oštećene strojeve i opremu te za oštećenja na objektu u ukupnom iznosu od 384.918,00 kuna (za stroj -novinsku rotaciju GSS iznos od 342.816,00 kuna, s obzirom da je tuženik za isti isplatio naknadu u iznosu od 25.259,00 kuna, zatim za gumirane valjke iznos od 12.539,00 kuna, jer je tuženik za iste isplatio naknadu u iznosu od 7.816,00 kuna, za štetu na objektu je potraživao iznos od 13.764,00 kuna, jer mu je isplaćen iznos od 32.387,00 kuna, te za neisplaćeni dio štete na računalnoj opremi iznos od 15.799,00 kuna, jer je tuženik na ime računalne opreme isplatio iznos od 42.179,34 kuna).

 

7.2. Nadalje, tužitelj je potraživao i isplatu naknade zbog prekida rada u iznosu od 160.455,00 kuna, temeljem police osiguranja broj ..., s obzirom da je nakon požara morao obustaviti poslovanje jer su oprema, zalihe proizvoda bile uništene, kao i prostorije u kojima je obavljao djelatnost i to u razdoblju duljem od tri mjeseca, na koje se odnosila polica osiguranja.

 

8. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da je 18. svibnja 2002. u prostorijama tužitelja došlo do požara, uslijed čega su izgorjele prostorije tiskare i stvari koje su se nalazile u tiskari i redakciji tužitelja,

 

- da su tužitelj i tuženik sklopili više polica osiguranja - broj ..., broj ..., broj ... i broj ..., kojima je pokrivena šteta na strojevima i opremi prema popisu i opisu predmeta osiguranja koji su sastavni dio police, kojim policama je ugovorena isplata naknade za slučaj opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti,

 

- da su sastavni dio polica Uvjeti za osiguranje imovine, Uvjeti za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti, Posebni uvjeti za osiguranje materijalne imovine na ugovorene vrijednosti,

 

- da su Uvjeti za osiguranje imovine uručeni ugovaratelju osiguranja, te da su potpisom i prihvaćeni od strane ugovaratelja (osiguranika),

 

- da su stranke imale i sklopljenu policu osiguranja, broj ..., po Općim uvjetima za osiguranje imovine i Uvjetima za osiguranje od opasnosti prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti,

 

- da iz police broj ..., uz prilog polici, proizlazi da je istom ugovorena naknada troškova bruto osobnih dohodaka do iznosa od 160.455,00 kuna, uz obveznu odbitnu franšizu od 10%, s garantnim rokom od tri mjeseca,

 

- da je po nastupu osiguranog slučaja, tuženik 28. svibnja 2002. sačinio zapisnike o izvidu i procjeni štete, kao i naknadni izvid štete 26. lipnja 2002.,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za grafičku tehnologiju D. R. proizlazi da je u požaru od 18. svibnja 2002., nastala šteta na grafičkoj opremi tužitelja,

 

- da iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka D. R., proizlazi da popravak stroja za novinsku rotaciju Goss U-800 (godina proizvodnje 1970.) nije moguć, da se radi o totalnoj šteti, gdje se daljnji popravak ne preporučuje iz sigurnosnih razloga, jer se ne zna koliko su ti dijelovi oštećeni u svojoj strukturi zbog umanjenje vrijednosti u odnosu na nabavnu cijenu. Vještak je detaljno obrazložio način izračuna tržišne vrijednosti imovine primjenjujući stručne metode procjene,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka M. Đ. proizlazi da je u požaru nastradala i računalna oprema, koja da je u tolikoj mjeri oštećena da više nije upotrebljiva.

 

9. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade za oštećene strojeve i opremu, sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za grafičku tehnologiju D. R. i nalaz i mišljenje vještaka M. Đ., te pozivom na odredbu članka 919. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01), prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu naknade u ukupnom iznosu od 152.346,67 kune s zateznim kamatama (vrijednost limita pokrića, umanjeno za iznos koji je tuženik do sada već isplatio).

 

9.1. Sud prvog stupnja je utvrdio u odnosu na štetu na strojevima i opremi, da je nastala totalna šteta, te da su osigurane one stvari koje su i evidentirane u knjigovodstvu materijalne imovine, ali najviše do limita pokrića.

 

9.2. Stoga je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu naknade po policama osiguranja za grafičke strojeve i opremu u iznosu od 136.547,05 kuna, te za računalnu opremu u iznosu od 15.799,62 kune (dakle sveukupno 152.346,67 kune), a odbio je zahtjev tužitelja za isplatu naknade u iznosu od 232.571,95 kune (na ime razlike za stroj – novinsku rotaciju Goss U-800, na ime razlike za gumirane valjke i na ime razlike naknade štete na objektu).

 

9.3. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade zbog prekida rada temeljem police osiguranja broj ..., pozivajući se na odredbe Uvjeta za osiguranje od opasnosti prekida rada (članak 1., članak 7. stavak 2., te članak 8. stavak 2. Uvjeta), sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj nije dokazao da je doista došlo do prekida rada kod tužitelja i da su isplaćivane plaće radnicima, pa je odbio zahtjev tužitelja za isplatu naknade zbog prekida rada u iznosu od 160.455,00 kuna.

 

9.4. Sud drugog stupnja je pozivom na odredbu članka 375. stavak 5. ZPP potvrdio presudu suda prvog stupnja, prihvaćajući u cijelosti utvrđeno činjenično stanje kao i primjenu materijalnog prava po sudu prvog stupnja.

 

10. Među strankama nije prijeporno da su sklopile ugovor o osiguranju - police osiguranja potpisane od strane ugovaratelja (osiguranika), ovdje tužitelja.

 

11. Odredbom članka 902. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) propisano je da u polici moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana stvar odnosno osigurana osoba, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, svota osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premija ili doprinos, datum izdavanja police i potpisi ugovornih strana.

 

12. Opći uvjeti ili Posebni uvjeti, čine popis ugovornih klauzula formuliranih unaprijed u pisanom obliku, kojima se ugovorne strane mogu koristiti na način da se sve te klauzule ili samo neke od njih uključe u ugovor, ili da se u ugovoru pozovu na njih ili samo na neke od njih.

 

13. U konkretnom slučaju primjena uvjeta izričito je navedena u sklopljenim policama i sadrže izjavu ugovaratelja koji svojim potpisom potvrđuje primitak navedenih uvjeta osiguranja.

 

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu naknade zbog prekida rada po polici osiguranja broj ..., valja reći da prema Uvjetima za osiguranje od opasnosti prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti, predmet osiguranja može biti dobit prije oporezivanja i određeni troškovi poslovanja. Troškovi poslovanja (članak 1. stavak 2. Uvjeta) podrazumijevaju samo one troškove koji su fiksnog karaktera i nastaju neovisno o tome obavlja li se proizvodnja ili ne, a koje osiguranik mora snositi. Ne smatraju se troškovima oni troškovi koji su izravno vezani za obavljanje proizvodnje (troškovi sirovina i materijala, utrošena energija i sl.).

 

15. Temeljem članka 8. Uvjeta za osiguranje od opasnosti prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti, osiguranik je dužan dozvoliti istraživanje i utvrđivanje uzroka i visine štete i opsega obveza za naknadu štete, kao i pružiti pisano sva izvješća i ostale dokumente koji mogu toj svrsi poslužiti, a osobito poslovne knjige na uvid, bilance, inventurne liste, račune, bilješke o poslovanju za vrijeme tekuće godine, a prema potrebi i za prethodne godine.

 

16. U konkretnom slučaju tužitelj je prema polici osiguranja ugovorio naknadu određenih troškova i to troškova bruto plaće djelatnika. Po navedenoj polici osiguran je bruto osobni dohodak do iznosa od 160.455,00 kuna, uz obveznu odbitnu franšizu od 10%, s garantnim rokom od tri mjeseca.

 

17. Kako tijekom postupka tužitelj nije dostavio dokumentaciju, poslovne knjige za razdoblje od dana požara do isteka 3 mjeseca (garantni rok), niti dokaz da je isplatio plaću radnicima koji nisu radili (članak 8. Uvjeta za osiguranje od opasnosti prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti), pravilan je zaključak suda da tužitelj nije dokazao (članak 219. ZPP) ispunjenje pretpostavki koje su potrebne radi isplate osigurnine prema polici osiguranja broj ...

 

18. Revizijski navodi tužitelja da je neosnovano odbijen njegov zahtjev za isplatu naknade zbog prekida rada jer je tužitelj tijekom postupka dostavio bilancu poslovanja u 2001. i 2002., po svom sadržaju predstavljaju prigovore kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje, međutim revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, stoga takvi revizijski navodi nisu ni razmatrani (članak 385. ZPP).

 

19. Zbog svega navedenog, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade zbog prekida rada, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude.

 

20. Nadalje, tužitelj u reviziji u bitnome ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši da je propisan određeni limit pokrića po svakom predmetu opreme.

 

21. Iz polica broj ..., broj ..., broj ... i broj ..., je razvidno da je osiguranje sklopljeno po Uvjetima za osiguranje imovine, Uvjetima za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti i Posebnim uvjetima za osiguranje materijalne imovine na ugovorenu vrijednost.

 

22. Prema odredbi članka 2. Posebnih uvjeta za osiguranje materijalne imovine na ugovorenu vrijednost od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti, osiguravaju se sve stvari navedene u članku 1. stavak 2. točka 1. i 2. Uvjeta za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti.

 

23. Prema odredbi članka 1. stavak 2. točka 2. Uvjeta za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti u odnosu na pokretne stvari smatra se da su, ako nisu unesene u policu osiguranja, osigurane sve stvari koje se nalaze na mjestu osiguranja, a pripadaju osiguranoj skupini i to one koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora i one koje se naknadno unesu u tu skupinu.

 

24. Prema odredbi članka 18. stavak 1. točka 4. Uvjeta za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti, vrijednost osigurane stvari za strojeve je nabavna vrijednost smanjena za iznos procijenjene istrošenosti (ekonomske i tehničke), dok je odredbom članka 20. propisano da visina naknade iz osiguranja utvrđuje se u slučaju uništenja prema vrijednosti osigurane stvari (članak 18. Uvjeta) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, smanjenoj za vrijednost ostatka.

 

25. Tužiteljev revizijski navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na limit pokrića po određenom predmetu je osnovan. Sukladno odredbi članka 902. stavka 1. ZOO u polici mora biti navedena, između ostaloga, osigurana stvar. Ista obveza proizlazi iz članka 2. Uvjeta za osiguranje imovine. Iz predmetne police (broj ...) o osiguranju proizlazi da je sklopljena polica osiguranja imovine uz prilog polici, iz koje proizlazi da su osigurani objekt i oprema tužitelja u ukupnom iznosu limita pokrića od 1.983.588,00 kuna, a da nisu posebno navedeni pojedini strojevi i njihovi iznosi limita pokrića. Stoga proizlazi da tužitelj ima pravo na isplatu osigurnine za štetni događaj do iznosa od 1.983.588,00 kuna s time da se iznos naknade utvrđuje sukladno članku 20. Uvjeta za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti u iznosu vrijednosti osigurane stvari u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, smanjenoj za vrijednost ostatka.

 

26. Sukladno navedenome, pogrešno sud drugog stupnja uzima kao polaznu vrijednost iznose iz Rekapitulacije obračuna štete br. ..., smatrajući da je to limit pokrića za strojeve za koje tužitelj ima pravo na naknadu. Naime, Rekapitulacija obračuna štete br. ... kao dio izvida štete ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za utvrđivanje limita pokrića, jer ista nije unesena u sklopljeni ugovor o osiguranju- policu osiguranja i prilog polici.

 

27. Stoga je u pravu tužitelj da se treba uzeti kao polazna vrijednost ukupna utvrđena tržišna vrijednost osiguranih predmeta (nalaz i mišljenje vještaka), te u odnosu na nju odbiti raniji isplaćeni dio naknade i eventualno postojeće odbitke po drugim osnovama.

 

28. Tužiteljev revizijski navod o pogrešnom utvrđenju vrijednosti koja se naknađuje temeljem ugovora o osiguranju nije osnovan. Tužitelj smatra da je trebalo uzeti nabavnu vrijednost osiguranog objekta na dan zaključenja ugovora o osiguranju. Sukladno članku 18. Uvjeta za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih stvari, vrijednost za strojeve, uređaje i instalacije je nabavna cijena novih stvari umanjenja za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske), a upravo je to iznos koji su vještaci tijekom postupka utvrđivali.

 

29. Kako nema uvjeta za preinaku presude suda drugog stupnja jer nedostaju činjenice za valjanu primjenu materijalnog prava, valjalo je temeljem odredbe članka 395. stavak 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti presudu suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade za oštećene strojeve i opremu, te predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje (točka I. izreke rješenja).

 

30. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

 

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka II izreke rješenja).

 

Zagreb, 15. rujna 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu