1

Poslovni broj: 31 Gž-2665/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2665/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici u Z., protiv tužene M. D. iz S., OIB…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-298/2020-10 od 28. travnja 2021. godine, dana 15. rujna 2021. godine

 

p r e s u d i o    j e

 

I              Odbija se žalba tužitelja S. E. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-298/2020-10 od 28. travnja 2021. godine.

 

II              Odbija se tužitelj S. E. d.o.o. sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.             

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika Ž. P. posl. br. Ovrv-2270/2020 od 23. listopada 2020. u prvom dijelu kojim je naloženo ovršenici ovdje tuženoj M. D. da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju S. E. d.o.o. u roku 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 49.442,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od 7. listopada 2020. pa do isplate, te da ovrhovoditelju ovdje tužitelju S. E. d.o.o. nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.368,03 kuna nastalih troškova, te predvidive troškove postupka u iznosu od 993,75 kuna sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II Odbija se zahtjev tužitelja da mu tužena na iznos od 49.442,40 kuna plati zakonske zatezne kamate od 3. ožujka 2016. od 6. listopada 2020., kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja da mu tužena nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.344,00 kuna kao neosnovan."

 

2. Protiv ove presude žali se tužitelj, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:

" Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, te visina duga, te je nesporno da se potraživanje tužitelja odnosi na dug tužene Z. b. d.d., a temeljem ugovora o univerzalnom paket računu 1. za sve između Z. b. d.d. i tužene (list 29-31), koje potraživanje je najprije Z. b. d.d. ustupila tvrtci A. D. s.r.o., a o čemu je navedeno trgovačko društvo obavijestilo tuženu obavijesti o ustupu tražbine Z. b. d.d. na A. D. s.r.o. (list 11 i 27). Nakon toga je trgovačko društvo A. D. s.r.o. obavijesti o ustupu tražbine A. D. s.r.o. tužitelju (list 12 i 28) o navedenome također obavijestilo tuženu. Dakle, prednici tužitelja, kao ustupitelji, su prilikom ustupa tražbine postupili sukladno čl. 80.-82. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO) i obavijestili je ovdje tuženu o ustupanju.

Uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pu Ovr-1054/2016, ranije spis Općinskog suda u Sesvetama posl. br. Ovrv-1941/05, utvrđeno je da je u navedenom postupku ovrhovoditelj bio Z. b. d.d., a ovršenik M. D., ovdje tužena, te se postupak vodio temeljem prijedloga za ovrhu od 15. lipnja 2005. temeljem vjerodostojne isprave i to izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 9. lipnja 2005., te je dana 10. studenog 2005. doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1941/05. Navedeni postupak je završen donošenjem rješenja o obustavi postupka od 16. ožujka 2012. pod posl. br. Ovrv-1941/05-56, a preslika kojeg rješenja se nalazi i u ovom spisu (list 34). Tužena je tijekom navedenog ovršnog postupka vršila uplate od po 1.000,00 kuna i to 3. ožujka 2010., 8. travnja 2010., 4. svibnja 2010., 13. listopada 2010. i 15. studenog 2010., a potvrda o uplatama se nalaze i u ovom spisu na listovima 32 i 33.

Točno je da je navedenim uplatama tužena priznala dug ( čl. 240. st. 2. ZOO-a). Međutim, zastara potraživanja je prekinuta već podnošenjem prijedloga za ovrhu od 15. lipnja 2005. ovom sudu temeljem vjerodostojne isprave ranijeg vjerovnika Z. b. d.d. temeljem kojega je i doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1941/05 dana 10. studenog 2005. Naime, čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Zastara je trajala sve do obustave ovršnog postupka odnosno donošenja rješenja o obustavi postupka od 16. ožujka 2012. pod posl. br. Ovrv-1941/05-56, koje je postalo pravomoćno 15. rujna 2012.

Ovaj postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu od 23. listopada 2020. godine temeljem vjerodostojne isprave i to izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5), povodom kojega je javni bilježnik Ž. P. 23. listopada 2020. donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-2270/2020, kako je već rečeno.

Dakle, od pravomoćnosti rješenja posl. br. Ovrv-1941/05-56, koje je postalo pravomoćno 15. rujna 2012., odnosno obustave ranijeg ovršnog postupka do pokretanja ovog postupka 23. listopada 2020. proteklo je osam godina. Stoga je prigovor zastare potraživanje tužene osnovan.

Naime, sud smatra da u ovom slučaju treba primijeniti opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Ovdje se ne može primijeniti zastarni rok od deset godina jer je desetogodišnji rok zastare propisan jedino čl. 233. st. 1. ZOO-a koji propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Kako tužitelj svoje potraživanje ne temelji niti na pravomoćnoj sudskoj odluci, niti na odluci drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili na nagodbi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkom aktu, već na vjerodostojnoj ispravi i to izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5) to je potraživanje zastarjelo protekom roka od pet godina od pravomoćnosti rješenja o obustavi postupka od 16. ožujka 2012. pod posl. br. Ovrv-1941/05-56, koje je postalo pravomoćno 15. rujna 2012., dakle 16. rujna 2017."

 

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

 

7. Odgovara da je prednik tužitelja dana 15. lipnja 2005. godine podnio protiv ovdje tužene prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te da je u tom postupku i doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženoj da tamo ovrhovoditelju plati iznos od 20.206,77 kn s pripadajućim kamatama te je radi naplate te tražbine i određena ovrha pa bi tako doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi imalo karakter tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, a koje tražbine, sukladno čl. 233. st. 1. ZOO zastarijevaju za 10 godina, međutim, a kako to pravilno ističe prvostupanjski sud, ovdje je tužitelj kao ovrhovoditelj dana 22. listopada 2020. godine stavio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga a ne na temelju pravomoćne sudske odluke, a u kojem slučaju se ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina kako je to razvidno iz spisu priležećeg spisa Pu Ovr-1054/2016 a u povodu prvotno podnesenog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, taj postupak je rješenjem prvostupanjskog suda od 16. ožujka 2012. godine obustavljen te su ukinute sve provedene radnje iz razloga jer se stvari ovršenice nisu uspjele prodati ni na drugoj dražbi a to znači, a sukladno čl. 245. st. 2. ZOO, a obzirom da je podnošenjem tog prijedloga za ovrhu nastupio prekid zastare, da je zastara počela teći iznova od dana kada je postalo pravomoćno rješenje o obustavi ovršnog postupka i ukinute sve provedene radnje, dakle, u mjesecu travnju 2012. godine, a kako je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen dana 22. listopada 2020. godine to je onda protekao opći zastarni rok od 5 godina.

 

8. Odgovara da iz stanja spisa poslovni broj Pu Ovr-1054/2016 proizlazi da je ovršenica u tom postupku u nekoliko navrata priložila potvrde o obavljenim transakcijama iz kojih je razvidno da je u tijeku tog postupka podmirivala svoju obvezu, ali valja reći da, a kako je to već sudska praksa prihvatila, plaćanje jednog dijela duga ne smatra se i priznanjem ostalog dijela duga, a i, a što je prethodno rečeno, zastara je počela teći od pravomoćnosti rješenja o obustavi tog ovršnog postupka, dakle, kasnije u odnosu na vrijeme kada je tužena u tijeku tog ovršnog postupka platila dio duga pa bi u svakom slučaju ukoliko bi se imalo smatrati da je zastara prekinuta priznanjem duga, zastara opet nastupila.

 

9. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom I, a kako je tužitelj odbijen s tim dijelom tužbenog zahtjeva, time je neosnovan i njegov tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pod točkom II izreke.

 

10. I odluka o trošku je pravilna i zakonita temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.

 

11. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 1. ZPP pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (točka I).

 

12. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

 

U Zagrebu, 15. rujna 2021. godine

                Sudac:

Marijan Vugić, v.r.