1

Gž-226/2019-3

 

 

        

            Republika Hrvatska

       Županijski sud u Karlovcu

                   Karlovac                                                                                 

Gž-226/2019-3

                                                                                                                             

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Alenke Laptalo čalnice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice  M. T., OIB: …, iz G. L., zastupane po punomoćniku I. B. odvjetnici u Odvjetničkom  društvu B. i partneri u Z.1, protiv tuženika N.-P. d.o.o., OIB …, iz Z.1, zastupanog po punomoćniku T. M. P. odvjetnici u Z.1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3470/17-11 od 26. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3470/17-11 od 26. lipnja 2018.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom žalbenog troška u iznosu od 1.250,00 kn kao neosnovan.

 

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 625,00 kn kao neosnovan. 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-3470/17-11 od 26. lipnja 2018. suđeno je:

 

" I              Utvrđuje se da mjenica oznake serija A, broj 04732359, koju je tuženik N.-P. d.o.o., Z.1, OIB: …, dana 10. svibnja 2017. godine podnio na naplatu banci Z.1, s datumom izdavanja 9. svibnja 2017. godine te datumom dospijeća 10. svibnja 2017. godine, na iznos od 6.112,50 kuna, ne proizvodi pravne učinke mjenice.

 

II              Nalaže se tuženiku N.-P. d.o.o., Z.1, OIB: …, da plati tužiteljici M. T. iz G. L.,  OIB: …, iznos od 2.939,54 kune sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stana kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III              Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.637,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana 26. lipnja 2018. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stana kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredba parničnog postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te traži naknadu žalbenog troška u iznosu od 1.250,00 kn.

 

2.1.Tužiteljica je u odgovoru na žalbu porekla navode žalbe, te predložila da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu, te obveže tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 625,00 kn.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

              4.  Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 - dalje ZPP), ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

              4.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i valjano obrazloženje zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

              5. Sud prvog stupnja je na osnovi svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje tuženi žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

 

              5.1.Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

 

- da je tužiteljica sklopila Ugovor o posredovanju s posrednikom Z.2 d.o.o. dana 30. siječnja 2000. kojim se posrednik obvezuje posredovati u pregovorima između tužiteljice i zajmodavca radi sklapanja ugovora o zajmu,

 

- da je Ugovor o kratkoročnom kreditu od 30. siječnja 2000. sklopljen između zajmodavca D. M. i tužiteljice, na osnovi kojeg je tužiteljica primila zajam u iznosu od 1.180,00 tadašnjih DEM u kunskoj protuvrijednosti i obvezala se isti vratiti u tri obroka, te se u članku 3. tog Ugovora tužiteljica kao zajmoprimac dala zajmodavcu u depozit osobnu mjenicu koja se ima iskoristiti u svrhu naplate potraživanja od zajmoprimca s time da taj ugovor nije potpisan od strane zajmodavca,

 

- da se radi o bianco mjenici koju je tužiteljica potpisanu dala isti dan kada je potpisala navedeni ugovor,

 

- da tužiteljica nije dokazala da je u cijelosti vratila navedeni zajam,

 

- da je predmetnu mjenicu ispunio tuženik u odnosu na datum, iznos i po čijoj naredbi je mjenica aktivnirana, te da je tuženik mjenicu naplatio u iznosu 2.939,54 kn dana 10. lipnja 2017.

 

- iz iskaza tužiteljice(list 62 spisa ) proizlazi da je zajam vratila gotovinskim isplatama u ugovorenim rokovima ali  potvrde o povratu zajma nije sačuvala zbog proteka dugog vremenskog perioda od 30. siječnja 2000. kada je zaključen navedeni Ugovor o kratkoročnom kreditu pa do datuma 10. lipnja 2017. kada je tuženik naplatio iznos 2.939,54 kuna.

 

              5.2. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja uzimajući u obzir da u predmetnoj bianco mjenici nije bila naznačena dospjelost zaključio da je nastupila zastara potraživanja i pravilno primjenio materijalno pravo pozivom na odredbu članka 33. stavak 1. Zakona o mjenici (Narodne Novine 74/94, 92/10 – u daljnjem tekstu ZM) koji propisuje da je mjenica po viđenju plativa čim se podnese i mora se podnijeti u roku od jedne godine od dana izdavanja, odredbu  članka 110. stavak 2. ZM-a koji propisuje da vlastita mjenica u kojoj nije označena dospjelost, smatra se kao mjenica po viđenju, te se prema odredbi članka 2 stavak 2. ZM-a trasirana mjenica u kojoj nije označena dospjelost smatra kao mjenica po viđenju.

 

              5.3. Netočno tuženik u žalbi tvrdi da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala kada je sklopila predmetni zajam, da Ugovor od 30. siječnja 2000. nije zaključen jer nije potpisan od zajmodavca ,te da je pogrešno utvrđena činjenica datuma izdavanja mjenice. Ovo stoga što iz  preslike Ugovora o kratkoročnom kreditu od 30. siječnja 2000. na listu 14-15 spisa i iskaza tužiteljice (list 62 spisa) nedvojbeno proizlazi da je Ugovor o kratkoročnom kreditu na kojem se nalazi potpis tužiteljice i na kojem nedostaje potpis zajmodavca zaključen dana  30. siječnja 2000.kada je tužiteljica primila pozajmicu  u  iznosu od 1.180,00 tadašnjih DEM u kunskoj protuvrijednosti  i istoga dana predala potpisanu mjenicu kao sredstvo osiguranja povrata kredita, te je pravilno sud prvog stupnja zaključio da primatelj mjenice ne bi uzeo bianco mjenicu koja nije potpisana iz razloga jer ju ne bi mogao aktivirati kao instrument plaćanja. Tuženik u žalbi iznosi vlastitu ocjenu iskaza tužiteljice i provedenih dokaza koja se ne može s uspjehom usprotivitit pravilnoj ocjeni suda pravog stupnja.

 

5.4. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je mjenična obveza odvojena od temeljnog posla i da se apstraktnost ogleda u tome da mjenični dužnik ne može s uspjehom mjeničnom vjerovniku isticati prigovore koji se zasnivaju na temeljnom poslu. No međutim, apstraktnost mjenične obveze nije apsolutna i tužiteljica kao mjenični obveznik ima pravo prema odredbi članka 16. stavak 2. ZM-a tuženiku isticati prigovor da je mjenica popunjena protivno sporazumu iz navedenog Ugovora o kratkoročnom kreditu.

 

5.5. U pogledu bianco mjenice zauzeto je pravno shvačanje navedeno  u Zaključku Vrhovnog suda RH broj Su IVg 46/2007 od 16.travnja 2007. da se bianco mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice ju je dužan popuniti u skladu s uvjetnima i rokovima otplate iz osnovnog posla. Prigovori na označenu dospjelost mogu se uspješno isticati prema vjerovniku iz osnovnog posla, a budućem imatelju samo ako ju je stekao zlonamjerno ili je pri stjecanju postupao s velikom nepažnjom.

 

5.6. U spisu predmeta ne prileži posebni sporazum vjerovnika i dužnika o popunjavanju predmetne mjenice, dok je iz članka 3. Ugovora o kratkoročnom kreditu od 30. siječnja 2000. godine vidljivo da je mjenica izdana od strane zajmoprimca dakle tužiteljice, u svrhu naplate potraživanja iz tog Ugovora, te da se tužiteljica u članku 2. Ugovora obvezala zajam u iznosu 1.180,00 DEM u protuvrijednosti u kunama vratiti u 3 mjesečna obrka i to dana 1. ožujka 2000. u iznosu 60,00 DEM, dana 1. travnja 2000. u iznosu 60,00 DEM i dana 1. svibnja 2000. u iznosu 1.060,00 DEM sve u kunskoj protuvrijednosti. Kako tuženik nije dokazao postojanje posebnog sporazuma između vjerovnika i dužnika o popunjavanju predmetne mjenične isprave, to proizlazi da je predmetna mjenica naknadno popunjena protivno uvjetima i rokovima isplate iz članka 2. i članka 3. Ugovora o kratkoročnom kreditu od 30. siječnja 2000., te zbog toga ne proizvodi pravne učinke. Osim toga, uzimajući u obzir da  trgovačko društvo Z.2 d.o.o.iz Z.1 nije bio ugovorna strana predmetnog Ugovora o kratkoročnom kreditu već posrednik u sklapanju istog ali je Ugovorom o cesiji od 2. kolovoza 2012. (list 54-56 spisa) ustupio tuženiku predmetnu mjenicu za potraživanje koje kao posrednik  nije imao iz predmetnog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici  prema tužiteljici i nema u spisu  dokaza o postojanju potraživanja trgovačkog društva Zagrej d.o.o.  prema tužiteljici u iznosu 6.112,50 kn, proizlazi da je tuženik pri stjecanju mjenice očito postupio zlonamjerno ili  s velikom nepažnjom.

 

              5.7. Slijedom svega iznijetoga pravilno je sud prvog stupnja usvojo tužbeni zahtjev tužiteljice iako je pri tom  propustio citirati odredbu članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje ZOO/91) koja propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, te odredbu članka 115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

              6. Zbog svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I. izrijeke.

 

7. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom nema pravo na naknadu žalbenog troška u iznosu 1.250,00 kn te je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II. izrijeke ove presude.

 

8.Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 625,00 kn, jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi , te je  temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 155. ZPP-a odlučeno je kao u stavku III izrijeke ove presude.              

 

 

U Karlovcu 15. rujna 2021.

 

                                                                                                                                  Predsjednica vijeća

                                                                                                                                     Vesna Britvec, v.r.