- 1 -              Revd 4171/2020-2

Broj: Revd 4171/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz Đ., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i kolege j.t.d. u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-425/18-2 od 25. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-681/16-29 od 15. ožujka 2018., u sjednici održanoj 15. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-425/18-2 od 25. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-681/16-29 od 15. ožujka 2018. radi sljedećih pravnih  pitanja:

„- Na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, odnosno u konkretnom slučaju, je li tužitelj dužan dokazati po kojoj osnovi je koristio i je li zaista koristio slobodan dan?

- Je li tuženik kao poslodavac obvezan u sudski spis dostaviti Naloge o korištenju slobodnih dana u kojima mora biti naznačen broj slobodnih dana i osnova za određivanje slobodnih dana?

- Je li dnevna evidencija bez dostavljenog Naloga o korištenju slobodnog dana dovoljan dokaz da bi se zaista i sa sigurnošću utvrdilo je li tužitelj koristio slobodan dan i po kojoj osnovi? “

2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-202/19 od 29. svibnja 2019., Gž R-144/19-2 od 24. listopada 2019. I Gž R-394/18 od 21. rujna 2020., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-196/19-2 od 11. veljače 2020., Gž R-722/18-2 od 6. srpnja 2020., Gž-865/19-2 od 26. ožujka 2020. i Gž R-974/18 od 22. rujna 2020., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-23/19-4 od 5. ožujka 2020., Gž R-825/18-3 od 2. travnja 2020. i Gž R-12/19-4 od 1. rujna 2020., kao i odluci Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-960/12-2 od 18. veljače 2015. i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Gž-2919/12 od 30. listopada 2012.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naime, ono na što predlagatelj u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno i predmet dokazivanja (tko dokazuje koju činjenicu u sporu radi isplate iznosa po osnovi prava iz radnog odnosa, odnosno kojem dokaznom sredstvu valja dati prednost u pogledu njihove dokazne snage radi utvrđivanja činjenice koliko je slobodnih dana tužitelj iskoristio) je činjenične naravi i potpuno je vezano za predložene dokaze i utvrđene okolnosti ovog  slučaja, a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i Revd-3753/20-2 od 24. ožujka 2021.).

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. rujna 2021.