1               Poslovni broj: Gž Ob-424/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-424/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ad. 1) maloljetnog V. G.1, OIB: ..., ad. 2) maloljetne L. G., OIB: ... i ad. 3) maloljetne V. G.2, OIB: ..., zastupani po majci E. L., OIB: ..., svi iz Z., a svi zastupani po punomoćnici L. M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženih: ad. 1) I. G., OIB: ... i ad. 2) M. G., OIB: .... oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženih ad. 1) i ad. 2), protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 145 P Ob-126/21-9 od 24. lipnja 2021., u sjednici vijeća, održanoj 15. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba tuženika ad. 1) I. G. i tužene ad. 2) M. G. kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude naloženo tuženiku ad. 1) da doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece i točkom II. izreke presude naloženo tuženoj ad. 2) da doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece, kao i u odluci o troškovima postupka (točka IV. izreke presude), potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 145 P Ob-126/21-9 od 24. lipnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku ad. 1) da doprinosi na ime uzdržavanja maloljetnog V. G.1 iznos od 300,00 kuna mjesečno, na ime uzdržavanja maloljetne L. G. iznos od 300,00 kuna mjesečno, te na ime uzdržavanja maloljetne V. G.2 iznos od 300,00 kuna mjesečno, odnosno ukupan iznos od 900,00 kuna mjesečno, počevši od 10. veljače 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi, sve na tekući račun majke E. L., točkom II. Izreke, naloženo je tuženoj ad. 2) da doprinosi na ime uzdržavanja maloljetnog V. G.1 iznos od 250,00 kuna mjesečno, na ime uzdržavanja maloljetne L. G. iznos od 250,00 kuna mjesečno, te na ime uzdržavanja maloljetne V. G.2 iznos od 250,00 kuna mjesečno, odnosno ukupan iznos od 750,00 kuna mjesečno, počevši od 10. veljače 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi, sve na tekući račun majke E. L., a točkom III. izreke, odbijen je dio tužbenog zahtjeva maloljetnih tužitelja za uzdržavanje preko dosuđenih iznosa, kao i za razdoblje od 8. lipnja 2018. pa do 10. veljače 2021. kao neosnovan, dok je točkom IV. Izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

2.              Žale se tuženici ad. 1) i ad. 2), pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkama I. i II. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom IV. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.              Odgovoru na žalbu nije podnesen.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Predmet ovog postupka je zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) da im tuženici ad. 1) i ad. 2), djed i baka po ocu, koji da je umro, doprinose na ime uzdržavanja i to za maloljetnog tužitelja ad. 2) iznos od 1.098,00 kuna mjesečno, za maloljetnu tužiteljicu ad. 2) iznos od 1.291,00 kunu mjesečno, a za maloljetnu tužiteljicu ad. 3) iznos od 1.291,00 kunu mjesečno, sve počevši od dana smrti oca maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3), sada pokojnog A. G., koji da je umro ...

 

6.              U ovoj fazi postupka, po žalbi tuženih ad. 1) i ad. 2), sporne su točke I. i II. izreke prvostupanjske presude, kojim točkama je usvojen tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3).

 

7.              Nisu u pravu žalitelji, kada prvostupanjsku presudu u ožalbenom dijelu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

8.              Naime, suprotno žalbenim navodima tuženih ad. 1) i ad, 2), u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

9.              Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističu tuženici ad. 1) i ad. 2), niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

 

10.              Nisu u pravu žalitelji, niti, kada navode da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkama I. i II. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3).

 

11.              Naime, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

12.              Tako je po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud, a na temelju kompletne raspravne građe, utvrdio:

- potrebe maloljetnog tužitelja ad. 1), koji ima da četiri godine, da iznos 1.200,00 kuna mjesečno;

- potrebe maloljetnih tužiteljica ad. 2) i ad. 3), koje da su blizanke i koje da imaju devet godina i idu u drugi razred osnovne škole, da iznose 1.700,00 kuna mjesečno za svaku od njih;

- tuženik ad. 1) da ima 64 godine, te da je u mirovini od unazad šest godina, a mirovina da mu iznosi 4.900,00 kuna mjesečno, te i da prima invalidninu u iznosu od 200,00 kuna mjesečno, da je vlasnik obiteljske kuće u kojoj da živi sa tuženom ad. 2) i da je vlasnik automobila starog 13 godina;

- tužena ad. 2) da ima 55 godina, po zanimanju da je NKV radnik, radno da je sposobna i da je zaposlena u Gradskim grobljima, ali zbog bolesti da radi na lakšim poslovima, te kada radi cijeli mjesec plaća da joj iznosi 4.900,00 kuna mjesečno;

- tuženici ad. 1) i ad. 2) da nisu nikada doprinosili za uzdržavanje maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3).

 

13.              Kada je na temelju izvedenih dokaza i cjelokupnih rezultata glavne rasprave, koje je valjano ocijenio, pouzdano utvrdio mjesečne potrebe maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3), kao i mogućnosti tuženih ad. 1) i ad. 2) za njihovo uzdržavanje, ispravno je prvostupanjski sud postupio, kada je, a pozivom na odredbu članka 288. stavka 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19; dalje: ObZ), naložio tuženiku ad. 1) da doprinosi za uzdržavanje maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) iznos po 300,00 kuna mjesečno za svakog od njih, kao i kada je naložio tuženoj ad. 2) da doprinosi za uzdržavanje maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) iznos po 250,00 kuna mjesečno za svakog od njih, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano u točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

 

14.              Stoga, žalbenim navodima tuženih ad. 1) i ad. 2) – kojima isti u biti ponavljaju navode iz prvostupanjskog postupka i smatraju da je obveza uzdržavanja tuženih ad. 1) i ad. 2) previsoko odmjerena, pa da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, u dijelu kojim je usvojio tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 3) i ad. 3) – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, u dijelu kojim je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 3) i ad. 3), pa se tuženici ad. 1) i ad. 2), a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je naložio tuženima ad. 1) i ad. 2) da doprinose uzdržavanje za maloljetne tužitelje ad. 1), ad. 2) i ad. 3) u iznosima kako je to pobliže opisano točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

15.              Žalbenim prigovorima tuženih ad. 1) i ad. 2) je, kojima isti smatraju da oni nisu u obvezi plaćati uzdržavanje za maloljetne tužitelje ad. 1), ad. 2) i ad. 3), obzirom da je njihov otac preminuo, ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja naložio tuženima ad. 1) i ad. 2) da na ime uzdržavanja maloljetnih tužitelja doprinose dosuđene iznose.

 

16.              Naime, tuženima ad. 1) i ad. 2), a u odnosu na njihove žalbene prigovore je i za navesti, da je odredbom članka 288. stavka 2. ObZ-a propisano, da ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju, pa u okolnostima kada je otac maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) preminuo, tada su tuženici ad. 1) i ad. 2), sukladno odredbi članka 288. stavka 2. ObZ-a, kao roditelji pokojnog oca maloljetnih tužitelja, dužni uzdržavati maloljetne tužitelje ad. 1), ad. 2) i ad. 3).

 

17.              Nadalje, žaliteljima je i za navesti, da sud prvog stupnja, suprotno njihovim žalbenim navodima, nije samostalno izmijenio tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) kada je posebno odredio obvezu uzdržavanja tuženika ad. 1), a posebno obvezu uzdržavanja tužene ad. 2), obzirom da su njihove obveze uzdržavanja maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) različite glede visine tih njihovih obveza, a niti je samostalno izmijenio tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) i kada je obveze uzdržavanja tuženima ad. 1) i ad. 2) odredio pojedinačno za svakog od maloljetnih tužitelja, kao niti kada je te obveze izrazio u ukupnim novčanim iznosima.

 

18.              Žaliteljima je i za navesti, da je sud potrebe maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) pravilno utvrdio, a temeljem iskaza njihove majke, iskaz koje je sud prvog stupnja prihvatio kao iskren i uvjerljiv, a i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu, po prvostupanjskom sudu, pravilno utvrđene mjesečne potrebe maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3), kao i mogućnosti tuženih ad. 1) i ad. 2), za njihovo uzdržavanje, ispravno je sud prvog stupnja postupio kada je tuženima ad. 1) i ad. 2) naložio da maloljetnim tužiteljima ad. 1), ad. 2) i ad. 3) na ime uzdržavanja plaćaju iznose, kako je to pobliže opisano točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude i to od dana podnošenja tužbe u ovom predmeti (članak 306. ObZ-a), a plaćanjem kojih iznosa, imajući u vidu mjesečna primanja tuženih ad. 1) i ad. 2) i da isti stanuju u vlastitoj kući, sasvim sigurno ne bi trebala biti dovedena u pitanje egzistencija tuženih ad. 1) i ad. 2).

 

19.              Suviše, žaliteljima je i za navesti, da je njihova obveza uzdržavanja maloljetnih unuka ima prednost ispred njihovih kreditnih obveza.

 

20.              Na kraju, tuženima ad. 1) i ad. 2) je i za navesti, da, neovisno o tome da li majka maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) eventualno konzumira opijate ili ne konzumira, ta činjenica nije od utjecaja na obvezi tuženih ad. 1) i ad. 2) da kao djed i baka po ocu koji je preminuo, uzdržavaju svoje maloljetne unuke, a iznos uzdržavanja koji su za maloljetne tužitelje dužni plaćati tuženici ad. 1) i ad. 2) primjereno je odmjeren u skladu s mogućnostima tuženih ad. 1) i ad. 2), koji iznos je ionako dosta niži od po prvostupanjskom sudu iznosa utvrđenih mjesečnih potreba maloljetnih tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3).

 

21.              Prema tome, žalba tuženih ad. 1) i ad. 2), izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

 

22.              Ispravno je sud prvog stupnja postupio i kada je točkom IV. izreke svoje presude odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a i odredbi članka 366. stavka 1. ObZ-a.

 

23.              Budući, da na izloženi način, u ovim pobijanim dijelovima, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u pobijanim dijelovima, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nisu počinjene, kako žalbom istaknuta, tako ni niti jedna od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo žalbu tuženih ad. 1) i ad. 2) odbiti kao neosnovanu i u pobijanim dijelovima potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

24.              Nepobijeni dio (točku III. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

 

25.              Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

Split, 15. rujna 2021.