Poslovni broj: 17 Gž-4411/2019-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-4411/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja M. P. iz R., …, OIB … i II. tužiteljice G. M. iz R., …, OIB …, oboje zastupani po punomoćniku T. T. odvjetniku u R., …, protiv I. tuženice R. M. S. iz U., …, I., II. tuženice A. S. iz U., …, I., III. tuženice L. S., I. do III. tuženica kao nasljednici iza pok. E. S., IV. tuženice P. S. iz I., U., …, kao nasljednica iza pok. E. S1., V. tuženika I. T. iz R., …, VI. tuženika F. S. iz R., …, VII. tuženice D. S. iz R., …, VIII. tuženika P. d.o.o., V., …, svi zastupani po punomoćniku A. S., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu A. S., D. M., A. M. i I. G., R., …, IX. tuženice S. K. iz R., …, kao nasljednice iza pok. M. D., A. K., J. S., V. S. i A. S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi I. tužitelja i II. tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-880/2015-71 od 9. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-880/2015-71 od 9. travnja 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II.              Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja za utvrđenjem da je II. tužiteljica suvlasnica u 4/5 dijela, a I. tužitelj suvlasnik u 1/5 dijela kčbr. 1831/1, z.k.ul. 221, k.o. K., te kčbr. 1830/1 livada bez površine upisana u zk. ul. br. 5318 k.o. K., u površini od 266 m2, označeno točkama F–P–R–S–E–T–U–V–C–D–E–F i obojeno žutom bojom na skici lica mjesta izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka R. S. ing. geod. koja je sastav i dio nalaza i mišljenja vještaka od 21. rujna 2018. Također, odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za davanjem ovlaštenja za cijepanje kčbr. 1830/1, livada bez površine upisana u z.k.ul. 5318 k.o. K. od u površini od 266 m2, označeno točkama F–P–R–S–E–T–U–V–C–D–E–F i obojeno žutom bojom na skici lica mjesta izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka R. S. ing. geod. koja je sastav i dio nalaza i mišljenja vještaka od 21. rujna 2018. (točka 1. izreke). Tužiteljima je naloženo i da I. do V. tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 25.312,50 kn (točka 2. izreke).

 

2.     Protiv presude žale se I. tužitelj i II. tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev I i II. tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva na kčbr. 1831/1 i dijela kčbr. 1830/1 obje kčbr. upisane u k.o. K. temeljem dosjelosti.

 

5.     U postupku nije sporno, a navedeno proizlazi iz izvadaka iz zemljišnih knjiga (list 3-5 spisa), da su zemljišnim knjigama kao suvlasnici kčbr. 1831/1 upisani M. D., A. K., J. S., V. S. i A. S., koji su prema tvrdnjama tužitelja preminuli, a čija je nasljednica IX. tuženica S. K.. Također, nije sporno da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici kčbr. 1830/1 upisani M. S., koja je preminula a čiji su nasljednici prema tvrdnjama tužitelja I. tuženica R. M. S. II. tuženica A. S. III. tuženice L. S. i IV. tuženica P. S., VI. tuženik F. S., V. tuženik I. T., VII. tuženica D. S. (ranije T.) i VIII. tuženik P. d.o.o.

 

6.     U postupcima radi utvrđenja prava vlasništva čija je svrha ishođenje zemljišnoknjižne isprava radi upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu pasivno su kao tuženici legitimirane osobe koje su kao vlasnici upisani u zemljišnim knjigama. Ako su osobe koje su upisane u zemljišnim knjigama upisane u zemljišnim knjigama preminule, tada su pasivno legitimirani njihovi nasljednici. Navedeno je i logično jer u slučaju kada osobe koje su kao vlasnici upisani u zemljišnim knjigama ne bi bili pasivno legitimirani u takvim postupcima, tada se zbog načela knjižnog prednika iz čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17) odnosno sada važećeg čl. 45 Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19), eventualno donijeta presuda kojom bi se utvrdilo tužiteljevo pravo vlasništva na određenoj nekretnini se ne bi mogla zemljišnoknjižno provesti.

 

7.     Kako je ranije navedeno, predmet postupka je utvrđenje prava vlasništva na kčbr. 1831/1 i dijela kčbr. 1830/1, što znači da su IX. tuženica S. K. u odnosu na kčbr. 1831/1, s jedne strane, te I. do VIII. tuženik u odnosu na kčbr. 1830/1, s druge strane, obični suparničari. To, između ostalog, nadalje znači da IX. tuženica S. K. može slobodno raspolagati svojim zahtjevom u odnosu na kčbr. 1831/1 neovisno o I. do VIII. tuženika koji su pasivno legitimirani u odnosu na kčbr. 1830/1 na kojoj su kao suvlasnici upisani njihovi prednici ili oni osobno.

 

8.     Podneskom od 12. travnja 2018. (list 138 spisa) IX. tuženica S. K. je priznala tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje prava suvlasništva tužitelja na kčbr. 1831/1, nakon čega su tužitelji podneskom od 4. svibnja 2018. (list 142 spisa) predložili u odnosu na IX. tuženicu S. K. donošenje presude na temelju priznanja, a koji prijedlog su ponovili i na ročištu održanom dana 27. veljače 2019.

 

9.     Sud prvog stupnja međutim, navedeno priznanje tužbenog zahtjeva od strane IX. tuženice S. K. nije prihvatio smatrajući da je priznanje tužbenog zahtjeva IX. tuženice S. K. protivno prisilnim propisima i pravilima javnog morala umislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP. Međutim, za navedeno utvrđenje sud nije dao jasne i razumljive razloge. Prije svega nejasno je zašto sud prvog stupnja smatra da bi priznanje tužbenog zahtjeva od nasljednika zemljišnoknjižnog vlasnika bilo nedopušteno i protivno prisilnim propisima odnosno koji to prisilni propisi zabranjuju osobi upisnoj u zemljišnim knjigama odnosno njegovom nasljedniku da povodom tužbe priznaje tužbeni zahtjev. Također, nejasno je iz kojih razloga sud prvog stupnja smatra da bi priznanje tužbenog zahtjeva od strane IX. tuženice bilo protivno pravilima javnog morala. Uslijed navedenog, pobijana presuda se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja jer tužitelji nisu dokazali činjenicu da je njihov prednik M. Š. posjedovao spornu nekretninu. U tom smislu sud prvog stupnja navodi da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali posjedovne čine prednika M. Š. iz razloga što su svjedoci koji su o tome iskazivali samo fragmentalno navodili da je isti pobirao drva, kosio travu, sjekao vegetaciju bez da se utvrdio kontiunitet i način frekventnosti takvog postupanja. Međutim, o posjedovanju sporne nekretnine iskazivali su, osim I. i II. tužitelja, svjedoci V. G., M. K., B. G. i F. Š. čije iskaze sud prvog stupnja nije dovoljno brižljivo ocijenio, a koji ukazuju da je najprije R. Š., a nakon njegove smrti njegov sin M. Š., posjedovali nekretninu koja je predmet spora. Na navedeno ukazuje i povijest promjena Područnog ureda za katastar Rijeka od 17. listopada 2013. (list 7-8 spisa) iz koje proizlazi da je kao posjednik katastarske kčbr. 4 (koja obuhvaća spornu zemljišnoknjižnu kčbr. 1831/1 i sporni dio kčbr. 1830/1) od 1953. bio upisan R. Š. a nakon njega temeljem rješenja o nasljeđivanju od 1974. njegov sin M. Š.. Navedenu ispravu sud prvog stupnja nije ocijenio, što s pravom ističu tužitelji u podnijetoj žalbi, tako da se u tom dijelu pobijana presuda također ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također, uslijed navedenog, za sada se ne može prihvatiti niti utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelji nisu dokazali da je njihov prednik u posjedovanju M. Š. posjedovao spornu nekretninu, te posljedično tome da je njegov posjed bio pošten. Pritom je potrebno i navesti da se sukladno načelu trajnosti posjeda iz čl. 19. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) neprekinutost posjeda, ako se činjenica posjeda u postupku utvrdi i dokaže, pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno to treba i dokazati.

 

11. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

12. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao pobijanim rješenjem, te će ponovno cijeniti da li su ispunjene pretpostavke za donošenjem presude na temelju priznanja u odnosu na IX. tuženicu S. K. u odnosu na kčbr. 1831/1. Također, sud će ponovno ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, te utvrditi da li su ispunjene pretpostavke da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 15. rujna 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj