- 1 -              Revd 3251/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3251/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Z., Područna služba K., OIB: ..., protiv tuženika A. S. d.o.o. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-423/2021-2 od 8. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-596/2018-36 od 15. siječnja 2021., u sjednici održanoj 15. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-423/2021-2 od 8. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-596/2018-36 od 15. siječnja 2021.

 

2. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, jer pitanje koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. Cijeneći odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju prouzročena ozljedom njegova osiguranika kroz odredbe Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14 i 154/14) u vezi odredbe članka 136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13 i 137/13), nižestupanjski su sudovi odgovornost za štetu raspravili po načelu objektivne odgovornosti, pri čemu nisu našli niti jedan razlog zbog kojeg bi tuženik, kao poslodavac osiguranika tužitelja, mogao biti oslobođen odgovornosti ili bi se njegova odgovornost mogla umanjiti. Naime, sudovi su upravo po prigovoru tuženika ocijenili da šteta nije nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom njegova radnika (osiguranika tužitelja), zbog čega su tužitelju dosudili cjelokupni iznos prouzročene štete za troškove liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja njegova osiguranika.

 

4. Osim što tuženik pitanjem sugerira prihvatiti činjenično stanje drugačije od onog koje je utvrđeno u predmetnom postupku – da je postojao doprinos njegovog radnika nastanku štete – ni odluke Županijskog suda u Zagrebu, na koje se u obrazloženju važnosti tog pitanja poziva, nisu u odgovarajućoj mjeri komparabilne s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom, jer je u oba predmeta (Gž-7410/15 i Gžn-430/13) bila riječ o odgovornosti po načelu krivnje, a ne po načelu objektivne odgovornosti.

 

5. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 15. rujna 2021.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Željko Šarić, v. r.