Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-4830/20-2

 

Poslovni broj: Usž-4830/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. G. iz Z., zastupan po opunomoćenici V. H. D., odvjetnici u Z., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-522/20-8 od 6. listopada 2020., na sjednici održanoj 15. rujna 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tuženikova žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-522/20-8 od 6. listopada 2020.

                           

Obrazloženje

 

  1.               Prvostupanjskom presudom poništena su porezna rješenja kojima je tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 52.851,96 kuna te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna.
  2.               Protiv označene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu: ZUS). Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud zanemario odlučnu činjenicu da je 1. siječnja 2017., dakle prije nastupa relativne i apsolutne zastare i prije donošenja drugostupanjskog rješenja stupio na snagu Opći porezni zakon („Narodne novine“ 115/16., dalje: OPZ 2016) koji je ukinuo institut relativne zastare i predvidio samo šestogodišnji rok za nastup apsolutne zastare. Kako do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, smatra da relativna zastara više ni ne može nastupiti jer je OPZ 2016 ne propisuje. Poziva se na presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-2289/18-10 od 22. studenoga 2019. i UsI-2103/18-11 od 16. siječnja 2020. Stoga predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.
  3.               Tužitelj, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
  4.               Žalba nije osnovana.
  5.               Iz spisa proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 24. studenog 2016. (koje je dostavljeno tužiteljici 13. veljače 2017.) utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 7.609,52 kuna. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika od 13. prosinca 2019. (koje je tužiteljici dostavljeno 15. siječnja 2020.). Imajući na umu da od dostave prvostupanjskog rješenja do dostave drugostupanjskog rješenja stranci proteklo manje od tri godine, ovaj Sud se ne može složiti s stavom prvostupanjskog suda da bi u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze propisana člankom 94. stavkom 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dalje: OPZ 2008).
  6.               Međutim, tijekom cijelog postupka tužitelj ističe i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je nekretninu stekao nagodbom u postupku izvlaštenja pa da nije u obvezi platiti porez. Na navedeni prigovor tijekom spora nije odgovoreno zbog pogrešnog stava prvostupanjskog suda o nastupu zastare prava na utvrđenje porezne obveze.
  7.               Člankom 23. stavkom 6. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12) propisano je da vlasnik nekretnine ne plaća porez na promet nekretnina, kao ni ostale pristojbe u svezi nagodbe ako korisnik izvlaštenja i vlasnik nekretnine sklope nagodbu, a među strankama nije sporno da je tužitelj stekao nekretninu na temelju nagodbe sklopljene u postupku izvlaštenja.
  8.               Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je namjera zakonodavca bila da ubrza postupke izvlaštenja i dodatno stimulira vlasnike nekretnina na sklapanje nagodbi u takvim postupcima. Prema stavu ovog Suda, kraj jasne zakonske odredbe koja predviđa oslobođenje od plaćanja poreza, nije pravilno u takvim situacijama utvrđivati porez na promet nekretnina vlasniku izvlaštene nekretnine pa makar i samo na razliku u vrijednosti između dviju nekretnina.
  9.               Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je pravilno poništio rješenja upravnih tijela, stoga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana, ali iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.
  10.          Na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 15. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Lidija Rostaš, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu