Poslovni broj 80 Gž Ob-967/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 80 Gž Ob-967/2021-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda, Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagateljice A. K., OIB…, P., zastupane po punomoćniku D. O., odvjetniku u S.¹, protiv protustranke V. Č., S.², A., uz sudjelovanje mlt. L. K., OIB…, P., i A. K., OIB…, P., odlučujući o žalbi predlagateljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji, poslovni broj R1 Ob-430/19-8 od 8. ožujka 2021., dana 15. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji, poslovni broj R1 Ob-430/19-8 od 8. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim za provođenje postupka u ovom predmetu radi odobrenja za raspolaganje imovinom djece, ukinute su sve provedene radnje u postupku i odbačen je prijedlog predlagateljice Andrijane Kordić.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagateljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska odluka ukine i vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. U ovom predmetu se prvostupanjski sud oglašava nenadležnim na temelju utvrđenja:

- da je podnesen prijedlog radi odobrenja za raspolaganje imovinom djece mlt. L. K. i mlt. A. K. te da je u prijedlogu naznačena adresa predlagateljice i mlljt. djece u P.,

- da predlagateljica sukladno odredbi čl. 101. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/05 i 98/19 - dalje: OZ) nije dostavila pisanu suglasnost drugog roditelja,

- da je otac mlljt. djece izjavio da nije suglasan da predlagateljica raspolaže imovinom mlljt. djece,

- da je predlagateljica za mlljt. A. dostavila preslik putne isprave izdane u A. iz koje je vidljiva adresa u A., a da za mlljt. L. nije dostavila nikakav dokument,

- da je uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) utvrđeno da maloljetna djeca stranaka L. K. i A. K., koji su navedeni kao sudionici u ovom postupku, nose prezime Č., a ne K., te im je državljanstvo nepoznato, da nemaju prebivalište niti boravište u R. H., a niti da predlagateljica A. K. nema prijavljeno prebivalište niti boravište u R. H. time da je navedeno da je ona državljanka Austrije.

 

5. Kako je utvrđeno da niti jedna od stranaka, a pogotovo ne mlt. djeca stranaka, nemaju niti prebivalište niti boravište u Republici Hrvatskoj, to prvostupanjski sud uz primjenu odredaba čl. 46. st. 1., čl. 47. st. 1. i 2. ZPP zaključuje kako sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan za suđenje u ovom predmetu. Pri tome se poziva i na odredbu čl. 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2001/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 kojom je određena opća nadležnost, gdje je propisano u stavku 1. da su sudovi države članice nadležni u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici u trenutku pokretanja postupka. Također se poziva i na čl. 12. navedene Uredbe kojom je predviđena prorogacija nadležnosti gdje je propisano u st. 3. da su sudovi države članice nadležni za roditeljsku odgovornost u postupcima, osim onih iz stavka 1. ako postoji bitna veza djeteta i te države članice, posebno zbog činjenice da jedan od nositelja roditeljske odgovornosti ima uobičajeno boravište u toj državi članici ili da je dijete državljanin te države članice. Pri tom se navodi da je prvostupanjski sud postupio i u skladu s čl. 17. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2001/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojim se određuje razmatranje nadležnosti te kojim je propisano da ako je pokrenut postupak pred sudom države članice u predmetu za koji taj sud nije nadležan prema odredbama ove Uredbe, nego je za njega nadležan sud druge države članice, taj sud se, po službenoj dužnosti, proglašava nenadležnim.

 

6. Kako je u postupku utvrđeno da maloljetna djeca L. K. i A. K., koja su sudionici u ovom postupku radi ostvarivanja pojedinih sadržaja roditeljske skrbi, nisu imali uobičajeno boravište u R. H. u trenutku pokretanja postupka (20. prosinca 2019.), to je prvostupanjski sud primjenom naprijed navedenih odredaba postupio u skladu s odredbom čl. 16. st. 3. ZPP kojim je propisano da kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u R. H., po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

 

7. Žalbenim navodima se tvrdi da prvostupanjski sud nije mogao primijeniti ZPP, konkretno odredbu čl. 46. ZPP, jer se ne radi o parničnom, nego o izvanparničnom postupku. Osporava se odluka prvostupanjskog suda uz tvrdnju da se radi o imovini mlljt. djece i to nekretninama koje se nalaze u R.H, na području M., a koja se nalazi na području nadležnosti Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji zbog čega da bi vođenje postupka u A. bilo otežano, a i nemoguće jer se nekretnine ne nalaze u A.. Nadalje se žaliteljica poziva na čl. 15. st. 3.e i čl. 15. st. 5. Uredbe Vijeća EU br. 2001/2003 od dana 27. studenog 2003. koji određuje da je dijete posebno povezano s nekom državom ako se u njoj nalazi imovina djeteta te da će sud države članice, ako to opravdavaju interesi djeteta prihvatiti svoju nadležnost u roku od 6 mjeseci od pokretanja postupka.

 

8. Na žalbene navode valja reći da se sukladno odredbi čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 - dalje: ObZ) u postupku izvanparnice primjenju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak, dakle, ZPP.

 

9. Nadalje, valja žaliteljici skrenuti pozornost na odredbu članka 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2001/2003 koja se odnosi na odlučivanje o stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću. Izraz "roditeljska odgovornost" označava prava i obveze koje se odnose na dijete ili njegovu imovinu, koja su sudskom odlukom dodijeljena fizičkoj ili pravnoj osobi, primjenom prava ili sporazumom s pravnim učinkom, a taj izraz uključuje i prava roditeljske skrbi i odgoja djeteta te prava na kontakt s djetetom (članak 2. Uredbe). U smislu članka 8. Uredbe, opća nadležnost sudova država članica u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću određena je prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici u trenutku pokretanja postupka, a ne prema tome gdje se nalaze djetetove nekretnine. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da maloljetna djeca stranaka nisu imala uobičajno boravište u trenutku pokretanja ovog postupka, to nije ispunjen uvjet za nadležnost suda u R.H.

 

10. U odnosu na primjenu odredbe čl. 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2001/2003 valja reći da je rješenjem suda EU od 10. srpnja 2019. u pravnoj stvari EP protiv FO u predmetu C‑530/18 u točkama 1., 2. i 3. izreke odlučeno:

     „1. Članak 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 treba tumačiti na način da uspostavlja iznimku od pravila o općoj nadležnosti iz članka 8. Uredbe br. 2201/2003, prema kojem se nadležnost sudova država članica određuje prema mjestu uobičajenog boravišta djeteta u trenutku pokretanja postupka.

       2. Članak 15. Uredbe br. 2201/2003 treba tumačiti na način da, ako je ispunjen jedan ili više od pet alternativnih kriterija koje taksativno navodi za ocjenu postojanja posebne povezanosti djeteta s drugom državom članicom osim one u kojoj ima uobičajeno boravište, sud koji je nadležan na temelju članka 8. te uredbe ima mogućnost prijenosa nadležnosti u predmetu na sud koji smatra primjerenijim za rješavanje predmeta u kojem je on pokrenuo postupak, ali nije obvezan to učiniti. Ako je nadležni sud došao do zaključka da je povezanost djeteta s državom članicom u kojoj ima uobičajeno boravište jača od one s drugom državom članicom, taj je zaključak dovoljan za isključenje primjene članka 15. te uredbe.

       3. Članak 15. Uredbe br. 2201/2003 treba tumačiti na način da postojanje razlika u pravnim pravilima, prvenstveno onim postupovnim, između države članice koja je stvarno nadležna za odlučivanje u predmetu i druge države članice s kojom je dotično dijete posebno povezano, poput suđenja zatvorenih za javnost koja vode specijalizirani suci, ne može općenito i apstraktno predstavljati relevantan element, s obzirom na najbolji interes djeteta, za ocjenu jesu li sudovi te druge države članice primjereniji za odlučivanje o tom predmetu. Nadležni sud može uzeti u obzir te razlike samo ako su takve prirode da mogu donijeti stvarnu i konkretnu dodanu vrijednost donošenju odluke povezane s tim djetetom, u usporedbi sa slučajem u kojem bi nastavio odlučivati u tom predmetu.“

11. Iz navedenog slijedi da je članak 15. Uredbe br. 2201/2003 iznimka od pravila o općoj nadležnosti iz članka 8. Uredbe br. 2201/2003 i da primjenom te odredbe, u konkretnoj situaciji, sud u R.H može postati nadležan samo ako mu stvarno nadležan sud prepusti postupanje u predmetu i to onda kad ocijeni da je sud u R.H primjereniji za rješavanje jer je to u interesu djeteta.

 

12. Slijedom navedenog su žalbeni navodi neosnovni i ne mogu se prihvatiti pa je osnovom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu predlagateljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

 

U Zagrebu 15. rujna 2021.

 

 

                                                                    Sudac:

                                          Gabriela Topić Kordej, v.r.