Poslovni broj 34 Gž-2577/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-2577/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari prvotužitelja M. Š. /OIB:…/ iz S. i drugotužiteljice M. H. /OIB:…/ iz P., koje zastupa I. I., odvjetnik u Č., protiv tuženika N. B. /OIB:…/ iz H., kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. i V. P. iz Č., radi isplate, odlučujući o žalbi prvotužitelja M. Š. i drugotužiteljice M. H. protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-150/2020-17 od 20. svibnja 2021., nadnevka 15. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.  Preinačuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-150/2020-17 od 20. svibnja 2021. i sudi:

 

                 Nalaže se tuženiku isplatiti prvotužitelju M. Š. 3.150,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2020. do isplate po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

                  Nalaže se tuženiku isplatiti drugotužiteljici M. H. 340,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2020. do isplate po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

                 Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parnično troška u iznosu 4.375,00 kn.

 

                 Nalaže se tuženika naknaditi prvotužitelju M. Š. i drugotužiteljici M. H. troškove prvostupanjskog postupka u iznosu 7.415,50 kn sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

          II.  Nalaže se tuženiku naknaditi prvotužitelju M. Š. i drugotužiteljici M. H. trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.947,13 kn, u roku 15 dana.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je:

 

     -  tužbeni zahtjev prvotužitelja M. Š. za isplatu kunske protuvrijednosti od 3.150,00 Eura, obračunate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama od 13. veljače 2020. do isplate po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama (stavak I. točka 1. izreke);

 

     - tužbeni zahtjev drugotužiteljice M. H. za isplatu kunske protuvrijednost od 340,00 Eura, obračunate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama od 26. veljače 2020. do isplate po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama (stavak I. točka 2. izreke).

 

Naloženo je prvotužitelju M. Š. i drugotužiteljici M. H. naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 4.375,00 kn (stavak II. izreke)

 

2. Protiv presude žale se prvotužitelj M. Š. i drugotužiteljica M. H. iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažu preinaku ili ukidanje iste i zahtijevaju trošak žalbenog postupka u iznosu 2.947,13 kn.

 

 

3. U odgovoru na žalbu, protivi se tuženik navodima iste, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tuženik zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 1.550,00 kn.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu protuvrijednosti u kunama od 3.490,00 Eura (prvotužitelju M. Š. od 3.150,00 Eura, drugotužiteljici M. H. od 340,00 Eura) po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

 

6. Donošenjem pobijane presude po sudu prvog stupnja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a (manjkavost obrazloženja koja se očituju u nedostatku razloga o odlučnim činjenicama i proturječnosti navedenih razloga sa stanjem spisa i međusobno), bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 221. i člankom 221. a ZPP-a (nepravilna primjena pravila o dokazima i izvođenju dokaza što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude), sve s otklonjivim posljedicama na meritorno suđenje u ovom stadiju postupka, budući da je činjenično stanje djelomično nesporno, a djelomično ga je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka.

 

7. Naime, iz materijalnih dokaza u spisu (Zapisnik o rezultatima - Direktiva 2006/22 i Potvrda o naplaćenoj kazni u Republici A. /list 12. - 22. spisa/, Platni nalog izdan po Ministarstvu unutarnjih poslova Republike S. na temelju članka 57. Prekršajnog zakona Republike S. /list 29. - 30. spisa/, naloga o prijenosu sredstava internim bankarstvom /list 31. spisa/, Izjave tuženika od 15. listopada 2018. /list 43. spisa/), iskaz prvotužitelja M. Š. i drugotužiteljice M. H., a djelomično i tuženika (list 55. - 61. spisa) proizlazi:

 

-          da je tuženik 13. veljače 2020. kao vozač kamiona vlasništvo trgovačkog društva M. e. d.o.o., registarske oznake i broja …., u Republici A., počinio prometni prekršaj (6 puta prekršio pravila o dnevnom vremenu vožnje, 9 puta pravila o vremenu vožnje iznad 4,5 sati bez prekidam 5 puta pravila o obveznom dnevnom odmoru), za koji mu je po djelatnicima policije u Republici A. određena novčana kazna od 3.150,00 Eura, da je na poziv tuženika, prvotužitelj M. Š. došao u Republiku A. i predao tuženiku 3.150,00 Eura, kojim je tuženik platio izrečenu mu novčanu kaznu, a koji iznos tuženik nije vratio prvotužitelju M. Š.;

 

-          da je tuženik 26. veljače 2020. kao vozač kamiona vlasništvo trgovačkog društva M. e. d.o.o., registarske oznake i broja …, u Republici S., prema pravilima prometa te države, počinio više prometnih prekršaja (protupravno pretjecanje, neodržavanje sigurnosnog razmaka, nesigurno pretjecanje) za što mu je platnim nalogom određena novčana kazna od 680,00 Eura, uz mogućnost umanjenja od 50% ako kaznu odmah plati, i da je na poziv tuženika, drugotužiteljica M. H. sa svog tekućeg računa (internim bankarstvom) uplatila 340,00 Eura, na ime prekršajne kazne tuženika, koji iznos tuženik nije vratio drugotužiteljici M. H..

 

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbene zahtjeve primjenom pravila o teretu dokazivanja jer da iz materijalnih dokaza i iskaza stranaka ne proizlazi da prvo i drugo tužitelji imaju pravo zahtijevati od tuženika povrat predmetnih iznosa prema općem pravilu o stjecanju bez osnove (članak  1111. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2019., u daljnjem tekstu: ZOO-a/), jednom od oblika reguliranog odredbom članka 1119. ZOO-a (Izdatak za drugog), a niti po pravilima o zajmu (članak 499. ZOO-a), apostrofirajuće da je prekršajne kazne trebalo platiti trgovačko društvo M. e. d.o.o. (vlasnik kamiona), a potom od tuženika kao vozača, ukoliko bi se ispunili uvjeti, to trgovačko društvo tražiti plaćene kazne od tuženika kao naknadu štete prema Zakonu o radu, i/ili na temelju pisane potvrde, prije polaska tuženika na put, dati tuženiku određeni novčani iznos za podmirenje eventualnih novčanih kazni, "pa to onda sukladno Zakonu o radu od njega kasnije potraživati“, i da je tvrtka M. e. d.o.o. morala voditi računa o stanju Tahografa pojedinog kamiona koja je u "sporna dva slučaja vozio ovdje tuženik i u slučaju da je utvrdila da je tuženik kao vozač bio u nekakvom potencijalnom prekršaju koji su evidentirani na tom Tohografu, na vrijeme kao poslodavac poduzeti određene mjere protiv radnika, a ne ga poslati u Republiku A. i Republiku S. i na taj način riskirati novčano kažnjavanje", da prvo i drugo tužitelji nisu tuženikovi poslodavci i da "ne mogu od njega potraživati baš nikakve iznose....sukladno Zakonu o radu...".

 

9. Osporavajuću prvostupanjsku presudu žalitelji navode da tuženik tijekom postupka nije osporavao da je od prvotužitelja primio iznos od 3.150,00 Eura da bi platio kaznu za prekršaj počinjen u Republici A., niti da je drugotužiteljica na njegovu zamolbu platila novčanu kaznu u iznosu od 340,00 Eura za prometne prekršajne počinjene u Republici S. (visina tužbenog zahtjeva je nesporna), da iz priloženih materijalnih dokaza kao izvjesno proizlazi da su prekršajne kazne glasile na ime tuženika kao vozača i da su se odnosile se protupravne radnje tuženika kao vozača kamiona (kršenja pravila o dnevnom vremenu vožnje, vremenu vožnje iznad 4,5 sati bez prekida, zabranu pretjecanja, nepoštivanje sigurnosne udaljenosti, nesigurno pretjecanje), a ne na nedostatke kamiona za koje bi odgovarao vlasnik ili poslodavac, da sud nije vezan pravnom osnovom spora, odnosno da je sud prvog stupnja pogrešno u okolnostima konkretnog slučaja otklonio primijeniti pravilo o izvanugovornom obveznopravnom odnosu iz članka 1119. ZOO-a, prema kojem da im pripada pravo tražiti od tuženika da im naknadi predmetne iznose, a nastavno da je i odluka o parničnim troškovima pogrešna.

 

10. U odgovoru na žalbu, tuženik se priklanja stajalištu prvostupanjskog suda i tvrdi da mu predmetni iznosi nisu pozajmljeni, niti da predstavljaju naknadu štete i da tužitelji ako su nešto platili to nisu učinili po njegovu nalogu, nego po nalogu trgovačkog društva M. e. d.o.o. i da od te pravne osobe mogu potraživati svoje "pozajmice".

 

11. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, kojem se priklanja tuženik, prvotužitelju M. Š. i drugotužiteljici M. H. pripada pravo zahtijevati od tuženika predmetne iznose budući da se radi o izdacima koje je po zakonu bio dužan platiti tuženik kao vozač kamiona, a ne vlasnik kamiona (trgovačko društvo M. e. d.o.o.) i koje su prvotužitelj M. Š. (3.150,00 Eura) i drugotužiteljica M. H. (340,00 Eura) učinili za tuženika.

 

12. Naime, odredbom članka 1119. ZOO-a propisano  da onaj tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

 

13. Uredbom (EU) broj 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, kojom je stavljena izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) broj 3821/1985 o tahografu u cestovnom prometu i izmijenjena Uredbe (EZ) broj 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28. 2. 2014., u daljnjem tekstu: Uredba /EU/ broj 165/2014) propisano je:

 

-          da vozači moraju koristiti tahografske listiće ili kartice vozača svaki dan tijekom vožnje, počevši od trenutka kada preuzmu vozilo, da se tahografski listić ili kartica vozača ne vade prije kraja dnevnog radnog vremena, osim ako je to odobreno i da se tahografski listić ili kartica vozača ne smiju koristiti dulje od razdoblja za koje su namijenjeni (članak 34. stavak 1.);

 

-          da vozači moraju na odgovarajući način zaštititi tahografske listiće ili kartice vozača te ne smiju koristiti prljave ili oštećene tahografske listiće ili kartice vozača (članak 34. stavak 2.);

 

-          da vozači moraju: (a) osigurati da vrijeme zabilježeno na tahografskom listiću bude usklađeno sa službenim vremenom u državi u kojoj je vozilo registrirano; (b) koristiti prekidače koji omogućuju da se sljedeća vremenska razdoblja zapisuju zasebno i različito: i. pod znakom: vrijeme vožnje; ii. pod znakom: "drugi rad", što znači sve aktivnosti koje nisu vožnja, kako je određeno u članku 3. točki (a) Direktive 2002/15/EZ, uključujući bilo kakav rad za istog poslodavca ili druge poslodavce u prometnom sektoru ili izvan njega; iii. pod znakom: "raspoloživost" kako je određeno u članku 3. točki (b) Direktive 2002/15/EZ; iv. pod znakom: stanke ili odmor (članak 34. stavak 5.):

 

-          da države članice, u skladu s nacionalnim ustavnim odredbama, utvrđuju pravila o sankcijama u slučaju kršenja te Uredbe te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale provedbu tih pravila, koje sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne, odvraćajuće, i nediskriminirajuće te moraju biti u skladu s kategorijama kršenja određenima u Direktivi 2006/22/EZ (članak 41.).

 

14. Iz Zapisnika nadležnog tijela Republike Austrije (Državnog odjela za promet LVA /list 12. - 23. spisa/) proizlazi da je 13. veljače 2020. tuženiku zbog kršenja pravila Uredba /EU/ broj 165/2014, prema pravilima Republike A. o sankcijama u slučaju kršenja Uredba /EU/ broj 165/2014, izrečena i naplaćena kazna u iznosu 3.150,00 Eura.

 

15. Prema tome, kako je prvotužitelj M. Š. 13. veljače 2020. učinio izdatak u iznosu od 3.150,00 Eura, koji je tuženik  kao vozaču kamiona registarske oznake i broja … na području Republike A. bio dužan platiti prema pravilima Republike A. o sankcijama u slučaju kršenja Uredbe (EU) broj 165/2014, to prvotužitelju M. Š. pripada pravo zahtijevati od tuženika da mu vrati protuvrijednost u kunama od 3.150,00 Eura prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate (članak 1119. ZOO-a) sa zateznim kamatama od 13. veljače 2020. do isplate (članak 1115. i članak 29. stavak 2/2. 7. i 8. ZOO-a). Iako neodlučno za razrješenje predmetnog spora za napomenuti je da je i u Republici Hrvatskoj u slučaju kršenja navedenih odredbi Uredbe (EU) broj 165/2014 propisana prekršajna odgovornost vozača (članak 48. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježene u cestovnom prometu /Narodne novine, broj: 75/2013., 36/2015., 46/2017./).

 

16. Nadalje, kako se prometni prekršaji počinjeni u Republici S. 26. veljače 2020., dok je tuženik upravljao kamionom registarske oznake …, ne odnose na eventualne nedostatke na kamionu, kako to očito bezuspješno pokušava prikazati tuženik, već na tuženiku kao vozaču, a što kao izvjesno proizlazi iz Platnog naloga izdanog na ime tuženika kao počinitelja i obveznika plaćanje izrečene kazne (članak 30. stavak 19. /protupravno pretjecanje/, čanak 44. /nepoštivanje sigurnosne udaljenosti određene prometnim znakom i članka 51. /nesigurno pretjecanje/ Prekršajnog zakona Republike S. /list 24. - 30. spisa/) i kako je drugotužiteljica M. H. na zamolbu tuženika sa svog tekućeg računa platila 26. veljače 2020. za tuženika novčanu kaznu za te prekršaje u iznosu 340,00 Eura (list 31. spisa), koju je po zakonu Republike S. trebao platiti tuženik, to drugotužiteljici M. H. pripada pravo zahtijevati od tuženika vraćanje protuvrijednost u kunama od 340,00 Eura prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, odnosno isti iznos je tuženik dužan vratiti joj (članak 1119. ZOO-a) i platiti zatezne kamate od 26. veljače 2020. do isplate (članak 1115. i članak 29. stavak 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

 

17. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u parnici odlučeno je i o troškovima predmetne parnice (članak 166. stavak 2. ZPP-a).  

 

18. Pravilima o naknadi parnični troškova propisano je: da troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice i da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a); da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154. stavak 1.); da je kod ocjene potrebitosti troškova sud osobito dužan voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. ZPP-a) i da sud kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/).

 

19.Budući da je tuženik izgubio predmetnu parnicu dužan je prvotužitelju M. Š. i drugotužiteljici M. H. naknaditi parnične troškove i sam snositi svoje troškove iste.

 

20. Prvotužitelj M. Š. i drugotužiteljica M. H. određeno su postavili zahtjev za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 10.362,63 kn (prvostupanjski postupak - 7.415,50 kn sa zateznim kamatama, od čega na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu - 1.228,00 kn, žalbeni postupak - 2.947,13 kn od čega 1.228,00 kn na ime sudske pristojbe na žalbu), koji zahtjevi su u cijelosti osnovani.

 

21. Naime, prema vrijednosti predmeta spora od 26.419,30 kn tužiteljima sukladno OT pripadaju troškovi zastupanja po pomoćniku odvjetniku u iznosu 7.906,25 kn /prvostupanjski postupak 6.187,50 kn, žalbeni - 1.718,75 kn/ (sastav tužbe - 100 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 4. lipnja 2020. - 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištu 9. rujna 2020. i 23. ožujka 2021. od po 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/, ročištu za objavu presude - 50 bodova /Tbr. 9/3. OT/, sastav žalbe - 125 bodova /Tbr. 10/1. OT/ ili ukupno 575 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 5.750,00 kn + 1.437,50 kn kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 7.187,50 kn + 718,50 kn /Tbr. 36. stavak 1. OT/ = 7.906,25 kn).

 

22. Osim troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku tužiteljima kao obveznicima plaćanja sudskih pristojbi (članak 2. točka 1., članak 3., članak 4. točka 1. i 4., 14. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018./, Tar. br. 1/2., 2/1 i 3/1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 53/2019./), koje su podmirene, pripada pravo naknade istih od tuženika u ukupnom iznosu od 2.456,00 kn (na tužbu i presudu od po 614,00 kn, na žalbu 1.228,00 kn).

 

23. Prema tome, tuženika je dužan naknaditi prvotužitelju M. Š. i drugotužiteljici M. H. trošak predmetne parnice u ukupnom iznosu od 10.362,63 kn (članak 154. stavak 1. ZPP-a) i zatezne kamate na iznos od 7.415,50 kn (troškovi prvostupanjskog postupka) od donošenja prvostupanjske presude /20. svibnja 2021./ do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020./, članak 29. stavak 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

 

24. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice zbog čega trošak iste nije priznat tuženiku (članak 155. ZPP-a).

 

25. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti:

 

-          prvotužitelju M. Š. 3.150,00 Eura, u protuvrijednosti kuna, obračunatih prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama od 13. veljače 2020. do isplate po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

 

-          drugotužiteljici M. H. 340,00 Eura, u protuvrijednosti kuna, obračunatih prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama od 26. veljače 2020. do isplate po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

 

-          naknaditi prvotužitelju M. Š. i drugotužiteljici M. H. troškove predmetne parnice u iznosu od 10.362,63 kn sa zateznim kamatama na iznos od 7.415,50 kn (troškovi prvostupanjskog postupka) tekućim od 20. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, te sam snositi svoje troškove predmetne parnice;

 

-          i sam snositi svoje troškove predmetne parnice,

 

a zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 373. a ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 2. za stavak II. i III.).

 

 

U Zagrebu 15. rujna 2021.

 

       Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.