1               Poslovni broj: Gž-370/2020-2

Poslovni broj: Gž-370/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Helena Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja M. D., kojeg zastupa B. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M . i suradnici d.o.o., Z., protiv tuženog E. d.d., , kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2827/2017 od 6. prosinca 2019., 14. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2827/2017 od 6. prosinca 2019.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

b) preinačuje u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka preko iznosa od 10.000,00 kuna do iznosa od 12.200,00 kuna (za iznos od 2.200,00 kuna) te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 14.350,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete, posljedično i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.200,00 kuna (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.; dalje: ZPP-a), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske oduke iz razloga kako slijedi.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.350,00 kuna na ime naknade štete koja da mu je nastala u prometnoj nesreći od 30. rujna 2014. koju je skrivio osiguranik tuženika.

6. Između stranaka nije bio sporan nastanak štetnog događaja ni pasivna legitimacija, ali je bila sporna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužitelja kao i visina tužbenog zahtjeva.

6.1. Radi utvrđenja spornih okolnosti prvostupanjski sud je, među ostalim, izveo dokaze kombiniranim sudsko-medicinskim i prometnim vještačenjem po vještacima dr. D. M. i dipl. ing. I. J. te medicinskim vještačenjem po vještaku prof.dr.sc. Ž. R.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke proizlazi da je prilikom predmetne prometne nezgode došlo do kontakta desnog bočnog dijela vozila tužitelja u području prednjeg desnog blatobrana i prednjeg lijevog ugla vozila osiguranika tuženika koje je izlazilo s uzdužnog parkirališnog mjesta na kolnik kojim se kretalo vozilo tužitelja te da je vozilo tužitelja u trenutku kontakta s vozilom osiguranika tuženika zadobilo promjenu brzine u visini od 5,6 km/h, a slijedom čega da je tijelo tužitelja u trenutku sudara moralo poletjeti prema naprijed i u desno.

7.1. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi da je, poštujući dinamiku odvijanja prometne nesreće utvrđenu prometnim vještačenjem, u trenutku prometne nesreće došlo do blagog pomaka tijela tužitelja prema naprijed i u desno, ali da je tijelo tužitelja bilo izloženo minimalnim sudarnim silama čiji je intenzitet bio nedostatan za nastanak ozljede u vidu istegnuća vrata. Vještak je dopustio mogućnost da je tužitelj u povratnom gibanju došao u kontakt s unutrašnjosti vozila, ali da bi se u tom slučaju onda radilo o posve blagom kontaktu nepodesnom za nastanak ozljeda koje su postavljene medicinskom obradom.

7.2. Na raspravi od 11. prosinca 2018. vještak prometne struke dodatno je obrazložio da u trenutku izrade svog nalaza i mišljenja nije imao fotografije oštećenja na vozilu osiguranika tuženika nego da je intenzitet oštećenja pretpostavio s obzirom na oštećenja na vozilu tužitelja, ali da i nakon uvida u fotografije oštećenja na vozilu osiguranika tuženika u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, jer da su oštećenja na vozilu osiguranika tuženika u potpunosti podudarna s oštećenjima na vozilu tužitelja te da odgovaraju opisanoj dinamici nastanka predmetne prometne nezgode.

7.3. Na raspravi od 15. veljače 2019. sudsko-medicinski vještak koji je proučio ranije opisani iskaz prometnog vještaka s ročišta od 11. prosinca 2018., naveo je da u tom iskazu nema novih elemenata koji bi utjecali na njegove tvrdnje iz pisanog nalaza i mišljenja, ali je naveo da je tužitelj u štetnom događaju mogao pretrpjeti strah, a o kojoj bi se okolnosti trebao očitovati vještak u okviru medicinskog vještačenja vidova štete.

7.4. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke prof.dr.sc. Ž. R. proizlazi da je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i kliničkog pregleda tužitelja utvrdio da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i bolove slabijeg intenziteta u trajanju od 20 dana. Nadalje proizlazi da je tužitelj pretrpio primarni strah u trenutku odvijanja štetnog događaja, a potom da je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 21 dana. Isto tako proizlazi da je tužitelju zbog pretrpljenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 10 dana po 2 sata dnevno, a daljnjih 10 dana po 1 sat dnevno.

8. Na takvo stanje u spisu prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku u bitnom istu obrazlažući time da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio tek neznatne fizičke povrede i neznatan strah koji ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO-a).

8.1. Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća u potpunosti, ali je odluku o glavnoj stvari trebalo potvrditi u cijelosti i iz drugih razloga.

9. Prema shvaćanju ovog suda, tužitelj tijekom postupka nije uspio dokazati uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda za koje tvrdi da je pretrpio kao posljedicu predmetnog štetnog događaja i predmetnog štetnog događaja. Upravo na okolnost spomenute uzročno-posljedične veze proveden je dokaz kombiniranim sudsko-medicinskim i prometnim vještačenjem, a iz kojeg nedvojbeno proizlazi da predmetni štetni događaj nije bio podoban za izazivanje ozljeda iz medicinske dokumentacije tužitelja. Kombinirano sudsko-medicinsko i prometno vještačenje provedeno je, dakle, upravo na okolnost postojanja kauzaliteta, dok je medicinsko vještačenje provedeno na okolnost utvrđenja težine posljedica štetnog događaja pomoću medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužitelja. U vezi s navedenim ovaj sud smatra potrebnim naglasiti i to da je medicinski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja išao na fizikalne terapije te da je imao operaciju lijevog koljena 2006. Sukladno navedenom, u okolnostima u kojima je, ponavlja se, kombiniranim sudsko-medicinskim i prometnim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da uz ranije opisanu dinamiku prometne nesreće i promjenu brzine nije moglo doći do predmetnih ozljeda, tužitelj, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije uspio dokazati uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda za koje tvrdi da su posljedica štetnog događaja.

10. Međutim, s obzirom da je sudsko-medicinski vještak u svom usmenom očitovanju naveo da je tužitelj kao posljedicu predmetne prometne nesreće mogao trpjeti određeni strah, ovaj sud smatra potrebnim navesti i to da je u ovom postupku dokazano postojanje tek primarnog straha odnosno straha koji se javlja u samoj situaciji ugroženosti i koji traje koliko i sam štetni događaj. Naime, sekundarni strah, a kako to opisuje vještak medicinske struke, je strah koji nastaje uslijed ozljeda, njenih posljedica i komplikacija, a u ovom postupku, ponavlja se, nije dokazano da bi uopće postojale neke ozljede kao posljedica predmetnog štetnog događaja.

10.1. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

10.2. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, a posebno dinamiku odvijanja prometne nesreće koja se dogodila, ponavlja se, uslijed izlaska vozila osiguranika tuženika s uzdužnog parkirališnog mjesta na kolnik kojim se kretalo vozilo tužitelja, ovaj sud smatra da primarni strah koji je tužitelj pretrpio ne bi predstavljao povredu koja opravdava dosudu pravične novčane naknade primjenom članka 1100. ZOO-a.

11. Slijedom navedenog, s obzirom da u postupku nije dokazana uzročno-posljedična veza između povrede tjelesnog zdravlja i štetnog događaja kao pretpostavka naknade štete, dok povreda duševnog zdravlja nije bila toliko jaka da bi opravdala dosuđenje pravične novčane naknade, trebalo je potvrditi odluku prvostupanjskog suda o glavnoj stvari.

12. Međutim, u pravu je tužitelj kada osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka u dijelu u kojem mu je naloženo da tuženiku naknadi trošak kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja u iznosu od 2.200,00 kuna, a iz razloga što je taj trošak predujmio upravo tužitelj (list 54 spisa). Zbog navedenog je odluku prvostupanjskog suda u tom dijelu trebalo preinačiti, dok odluka o troškovima postupka u preostalom dijelu ostaje nepromijenjena.

13. Kako je tužitelj sa svojom žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno traženje (troškovi postupka),trebalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 14. rujna 2021.