- 1 -              Rev-x 929/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 929/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz S. K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. C., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. d.d., F. Z., Z., OIB: …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika O. V. H.-N., kojeg zastupa A. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2350/13-2 od 15. ožujka 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1616/12 od 18. srpnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2021.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2350/13-2 od 15. ožujka 2016. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Sesvetama presudom poslovni broj P-1616/12 od 18. srpnja 2013. pod točkom I.1. izreke odbio je tužbeni zahtjev: kojim je tužitelj tražio nalaganje tuženiku isplatiti po osnovi naknade štete s naslova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka I.1.), kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati na ime neisplaćene, a dospjele mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 186.147,62 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose počevši od 1. veljače 1991. pa nadalje do 1. siječnja 2011. kako je navedeno u stavku I. točka 2. pobijane presude (točka I.2.), kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplaćuje buduću mjesečnu rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.317,93 kuna mjesečno svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec, sve dok za to budu postojali zakonski razlozi (točka I. 3). Nadalje, odbio je zahtjev tužitelja za isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade - razlike u plaći u ukupnom iznosu od 130.647,74 kuna sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose počevši od 10. veljače 1991. pa nadalje do 10. prosinca 2010. kako je to pobliže navedeno u točki I.4. presude (točka I. 4.) te zahtjev za isplatu novčane rente zbog razlike u plaći u iznosu od 828,00 kuna svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, sve dok za to budu postojali zakonski razlozi (točka I. 5), dok je pod točkom II. izreke naložio tužitelju naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 26.460,00 kuna.

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gžn-2350/13-2 od 15. ožujka 2016. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu te odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, dok je pod točkom II. odbio žalbu umješača i potvrdio rješenje o trošku sadržano u stavku II. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev umješača za naknadu troška preko iznosa dosuđenog u stavku II. izreke te presude te je odbio zahtjev umješača za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku iz svih zakonom propisanih razloga te reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. S obzirom da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna, ovaj sud je reviziju razmatrao kao reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019).

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno upire tužitelj. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

9. Tužitelju je za odgovoriti da su nižestupanjski sudovi dali jasne i razumljive razloge o tome kako su utvrdili odlučne činjenice (je li kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravlja koje bi bilo u uzročnoj vezi sa štetnim događajem te je li tužitelj bio svjestan svih posljedica ozljeđivanja na dan sklapanja izvansudske nagodbe), koje nalaze i mišljenja vještaka su prihvatili, zbog čega su pojedine nalaze prihvatili, a druge nisu te su te dokaze povezali i s drugim provedenim dokazima (iskazom samog tužitelja i svjedoka) pri čemu su postupili u skladu s čl. 8. ZPP-a.

 

10. Revizija se u pretežnom dijelu svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja (je li kod tužitelja nastupilo pogoršanje zdravlja u vezi sa štetnim događajem i je li tužitelj znao za sve posljedice ozljeđivanja u trenutku sklapanja izvansudske nagodbe) pri čemu tužitelj daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza.

 

11. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a odbili tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog pogoršanja zdravlja s obzirom da su sve posljedice nesreće bile poznate tužitelju u trenutku sklapanja izvansudske nagodbe kojom su sukladno čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) uređena sva prava i obveze iz predmetne prometne nesreće te je tužitelju u cijelosti naknađena šteta iz predmetnog štetnog događaja.

 

13. Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1089. st. 1. ZOO.

 

14. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP-a propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

15. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

16. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

17. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 14. rujna 2021.